Priča Mirsada Ahmetovića iz Viteza s privremenom adresom u Mostaru poznata je mnogima u gradu na Neretvi. Susretljivi starac romske nacionalnosti prije tri i pol godine ostao je bez sina Islama kojega je iz vatrenog oružja usmrtio čuvar objekta nekadašnje Slavonije DI Valter Topčić, koji je nakon ubojstva zapalio beživotno tijelo u namjeri da prikrije tragove. Iza Islama je ostalo četvoro djece o kojima otad skrbi djed Mirsad, uglavnom proseći na Trgu hrvatskih velikana.

Hvala svima

Mirsad ili Mirso obratio nam se za pomoć i mi smo odlučili prenijeti ispovijest uz molbu ili apel dobrim ljudima da mu pomognu, jer mu je kako kaže, teško dalje samom.

- Znate da mi je poginuo sin. Ne daj Bože nikomu. Imao je 25 godina, a iza njega je ostalo četvero djece. Njihova nana, moja supruga u međuvremenu je preživjela dva infrakta. Dobri ljudi su stali iza mene, posebno oni koji se kreću ovdje na Rondou gdje sam prepoznatljiv. I ptice znaju da nikada nikomu nisam pomislio zlo, čak ni čovjeku koji je uskratio život mome djetetu, govori u ispovijesti Mirsad.

Napominje da je u Vitezu imao kuću za koju je dobio donaciju prije više od dva desetljeća. Ipak, kasnije je propala, a danas Mirso nema novca ili načina da ju obnovi i vrati se u nju, kako bi s unucima započeo novu, nada se – ljepšu fazu života za njih.

- Jedan čovjek koji se pita u Vitezu ignorira i mene i ostalu sirotinju. Mimoilazi nas i nikada dosad nam nije pomogao. Želi da budem u njegovoj stranci, a ne zna da su moja stranka samo obitelj i djeca, jasan je Ahmetović.

Navodi i da mu nije potrebno mnogo novca kako bi obnovio kuću u kojoj su uništeni podovi i na kojoj više nema prozora. Nedostaje joj i strujni priključak.

- Ivica Križanac u više navrata je insistirao da i moja kuća bude obnovljena. Zna za moj slučaj odavno i taj čovjek je idol svima nama. Radio je u Crvrenom križu. I danas u koroni pomaže svima. Sabo Tahirović je predsjednik SDA u Vitezu. U njegovo razmišljanje ne ulazim ili u stav što o nekomu misli. I ne zanima me. Ljudi mi pomažu ovdje. Svaki čovjek ili dijete koji mi priđu ujedno i pomognu. Dok pomoći nema ni od Sabe, ni od SDA. I u vremenu korone sugrađani iznađu sredstva kako bih osigurao hranu. Humana Anja nedavno me posjetila i obećala mi kontejner. Zahvalan sam joj. I ako ne bude – hvala joj. Tu je i Dario, zatim Gradska kafana... Nikada mi nitko nije rekao ružnu riječ i hvala svima, rekao je, a zatim uputio apel sugrađanima:

- Molim ljude dobre volje da pomognu mojoj obitelji i meni, kako bismo imali krov nad glavom. Ne mogu jesti zidove. Nemam posla. Ranjen sam 1992. Bio sam pripanik HVO-a i toga se ne stidim. Ponosan sam i na obitelj i na sebe. Bog mi daje energiju i snagu. Građani koji žele da stupe u kontakt sa mnom to mogu učiniti na broj 061/377-481. Ovdje sam inače već 15 godina, ističe Ahmetović.

Pružio bi ruku ubojici

Prisjetio se i kobnog dana u kojemu je ubijen sin Islam.

- Meni danas onih izrečenih 14 godina i šest mjeseci koliko je dobio njegov ubojica ništa ne znače. Ne želim da mi ruke budu krvave. One su čiste. Čisto srce, čista duša... Kada bih ga susreo bio bih u stanju pozdraviti se s njim, ali bih ga pitao i da li se osjeća herojem jer je ostavio četvero djece bez oca. Nakon toga nisam imao od čega da živim, dok nisu počeli pomagati dobri ljudi. Bog neka ih blagoslovi, rekao je na kraju Mirsad Ahmetović.

H. Ž.