U posljednjih pet godina u BiH je potrošeno najmanje 383 milijuna maraka na financiranje 12.200 udruženja, pokazuju podaci iz Registra grantova Transparency International u BiH, koji je podatke prikupio od svih razina vlasti. 

Čak 64 milijuna maraka dobila su udruženja koja se mogu dovesti u izravnu vezu sa političkim strankama, jer su čelnici 1807 udruženja bili na kandidatskim listama u posljednja tri izborna ciklusa. Ovi podaci nisu ni potpuni, jer 27 općina, gradova, entitetskih i županijskih ministarstva nije dostavilo informacije, a sve je prisutniji trend da velike iznose novca za udruženja dijele profitabilna javna poduzeća.

TI BiH je usporedio podatke o udruženjima koja su primala javna sredstva sa Registrom dužnosnika i identificirao 344 udruženja čije odgovorne osobe obavljaju javnu funkciju, a na njihovo financiranje je potrošeno 16 milijuna maraka u prethodnih pet godina. 

Od toga, 83 udruženja vode rukovoditelji (ravnatelji i članovi nadzornog odbora) javnih poduzeća, dok su na čelu 184 udruženja rukovoditelji javnih ustanova. Tu je i 77 udruženja koje vode izabrane i imenovane osobe, odnosno obavljaju neku od političkih funkcija.

Zloupotrebe i sukob interesa

Javni novac se u većini slučajeva dijelio bez ikakvih kriterija i javnog poziva, na šta ukazuju revizori iz godine u godinu na svim nivoima, a ovaj problem prepoznat je i u strategijama za borbu protiv korupcije. Sa druge strane proračunska sredstva se zloupotrebljavaju za financiranje podobnih udruženja ili čak troškova izbornih kampanja. TI BIH je u proteklom razdoblju podnosio prijave protiv čelnika udruženja koji su se nalazili u izravnom sukobu interesa, jer su istovremeno obnašali javnu funkciju, ali nije bilo adekvatne reakcije.

Nakon prijave protiv bivšeg savjetnika Predsjednika RS Milana Tegletije, vlast u RS je ekspresno izmijenila zakon i ozakonila sukob interesa u financiranju nevladinih organizacija iz proračuna. Tako je omogućeno svim dužnosnicima da imaju svoje NVO i primaju neograničen iznos javnih sredstava, ako za rad u udruženju ne primaju plaću. 

Podsjećamo da je cilj ovog zakona bio da spriječi dužnosnike da novac iz proračuna dijele vlastitim udruženjima i privatnim poduzećima, pa se pojava sukoba interesa nikako nije smjela svoditi na primanje plaće, čime je načinjena nesaglediva šteta. Dodatno, revizori u RS su utvrdili da se sredstva odobravaju udruženjima koja su ih nenamjenski trošila, ali uprkos nekoliko sudskih presuda u korist TI BIH-a i reakciji Ombudsmana, resorno ministarstvo u Vladi RS i dalje skriva ove informacije.

Također, u Federaciji od 2013. ne postoji nadležno povjerenstvo koja odlučuje o sukobu interesa dok institucije koje dodjeljuju javna sredstva potpuno ignoriraju postojanje zakona i činjenicu da je udruženjima koja vodi javni dužnosnik zabranjeno primiti više od 10 tisuća maraka godišnje, odnosno 50 tisuća za udruženja iz oblasti kulture i sporta.

Brčko Distrikt daje najviše novca

Najviše novca podijeli se na lokalnoj i županijskoj razini, ali značajnu sumu dijelile su u prethodnom razdoblju i entitetske vlade. U usporedbi sa visinom proračuna, uvjerljivo najveći postotak dijeli Vlada Brčko Distrikta koja za financiranje NVO izdvaja 16 ,8 milijuna maraka godišnje. 

Distrikt su u navedenom periodu potresale brojne afere oko raspodjele ovog novca ali je vlast kasnije značajnu reformu napravila usvajanjem poboljšanog zakona o sukobu interesa. Također iznos sredstava za financiranje udruženja povećava se iz godine u godinu a jedini pad zabilježen je 2020. kada je zbog COVID-a naplaćeno značajno manje javnih prihoda. 

Ovi podaci dovoljno govore koliki je stupanj političke kontrole nad financiranjem civilnog sektora iz budžeta. Sredstva se dijele udruženjima koja često nemaju ni web stranicu, ne objavljuju izvješća o radu, kao ni to u koje svrhe troše javna sredstva. Sa druge strane novim zakonom nepodobnim udruženjima u RS vlast namjerava ograničiti rad i označiti ih 'stranim agentima' ukoliko se financiraju iz europskih ili drugih fondova. Iste te fondove koristi i sama vlast koja kroz ovaj zakon pokušava, pod krinkom transparentnosti, ograničiti rad nepodobnih udruženja, dok ne postoji ni minimum transparentnosti kod financiranja 'vladinih nevladinih organizacija'.