Dragan Bradvica

MOSTAR – Zapadni Balkan od nesretnih devedesetih godina prošlog stoljeća do dan danas nikada se nije mogao podičiti stabilnošću i prosperitetom ali zato jeste dodatnim usložavanjem situacije i prelamanjem interesa velikih sila preko ovog prostora.

Nažalost, to se nastavilo i u najvećoj krizi s kojom se svijet suočava u posljednjih sto godina zbog pandemije koronavirusa kada su pojedini 'wannabe' autokrati i diktator sa zapadnog Balkana otvoreno koristili svaku prigodu 'popljuvati' Europsku uniju a veličati Rusiju, Kinu ili Tursku.

Sve to dodatno se komplicira nejasnom politikom Sjedinjenih Američkih Država prema EU i regiji pa su u Bruxellesu bili itekako zbunjeni najavom da čelnici Srbije i Kosova idu u Bijelu kuću na završnu glazuru pravno obvezujućeg sporazuma. Rusija se još ne izjašnjava javno ali jasno je kako joj trenutno stanje odgovara kako bi imala s čine pregovarati o procesima koji su njoj važni, Kina ubrzano ulaže u ovu regiju i na taj način širi svoj interes.

Stoga samo ostaje pitanje hoće li Njemačka, odnosno Angela Merkel sada na velika vrata vratiti EU na scenu, pozicionirati se kao 'igrač broj jedan' na zapadnom Balkanu i diktirati tempo igre. Naravno, na korist svih šest država regije i same EU jer sve ostalo unaprijed je osuđeno na propast.

Geopolitička Unija

Nažalost, unutar same EU još uvijek ne postoji jedinstvo što raditi sa ovom regijom jer brojne države članice i dalje su gorljivo protiv proširenja. Nizozemska, Danska ili Francuska ne kriju kako su protiv proširenja sve dok zapadni Balkan ne provede sve nužne reforme ali i dok se sama EU ne reformira.

Iako se ne može osporiti ove argumente, EU ne smije zapadni Balkan staviti sa strane i uopće ne voditi računa o ovom dijelu kontinenta dok rješava za njih važnija pitanja jer su već u regiji 'pipke pustili' neki drugi. Upravo zbog toga sve velike nade polažu u njemačko predsjedanje Vijećem EU jer je upravo Njemačka jedna od rijetkih zemalja koja se itekako bavi ovim dijelom Europe i jako dobro poznaje prilike u regiji.

To ne znači da i ova zemlja nije itekako griješila u politikama na zapadnom Balkanu, ali nesporno je kako se radi o najjačoj državi EU u koju žele ući sve države regije pa sama ta činjenica daje Njemačkoj veliku odgovornost. Uz to, uz pomoć prvenstveno Francuske oni su jedina sila u Europi koja može 'ući u ring' sa SAD-om, Rusijom ili Kinom i braniti interes cijele Europe i europskog zajedništva.

Kako bi se to ostvarilo nužne su promjene u samoj Uniji kako bi prvenstveno otklonili demokratski deficit, EU približili žiteljima, 'otvorili vrata' svojih institucija, jačali određene zajedničke politike, radili na zaštititi i obrani Europe… Sve ovo biti će nemoguće ukoliko zapadni Balkan ne bude stabilan i miran a takav može biti jedino kao regija koja će u najmanju ruku biti u čvrstim vezama sa novom, reformiranom EU.

Pojednostavljeno, ukoliko pratili politike EU uz, naravno, uvažavajući vlastite interese i prijateljstva sa svim drugim zemljama. Ali sjedenje na dvije ili tri stolice jednostavno je nedopustivo, tim više što je trenutni svijet podijeljen između dvije zone interesa (SAD-a s jedne i Kine s druge strane) a takva situacija najmanje odgovara Europi.

Dakle, europsko zajedništvo radi interesa svih zemalja članica nikada nije bilo potrebnije kao i to da Unija napokon postane geopolitička sila koja je 'al pari' SAD-u i Kini. To ni u kojem slučaju ne znači bilo kakve sukobe, zavrzlame, nove hladne ratove isl., nego da se sve stvari rješavaju dijalogom ali dijalogom jednakih 'igrača'.

Rješavanje nacionalnih i socijalnih pitanja

Interes EU treba biti miran Balkan, ekonomski ojačan, jačanje vladavine prava što bi pak značilo ostanak žitelja na ovim prostorima a ne da ih ogroman broj svake godine iseljava prema zapadu.

Na taj način se ništa neće riješiti nego samo stvoriti nove probleme, posebno imajući u vidu nove migrantske valove iz Azije ili Afrike. Naravno, za mnoge stvari sami smo krivi jer ukoliko nećemo sami sebi pomoći i krenuti ka boljoj budućnosti tada nam nitko niti može pomoći.

A za bolji život svih naroda i žitelja na zapadnom Balkanu su potrebne radikalne reforme i veliki zaokret u politikama koje će regiju voditi ka 21. stoljeća i četvrtoj industrijskoj revoluciji a ne da nas konstantno vraća u neka prošla, za nas mračna desetljeća i stoljeća. Ukoliko postoji volja u svim zemljama ali i u EU rješavanje dugo neriješenih nacionalnih i socijalnih pitanja nije nikakav 'mission impossible'.

A tu nam najpouzdaniji partner jeste upravo EU koja će također morati više voditi računa o povijesnim i društvenim kontekstima u regiji te države zapadnog Balkana tretirati kao partnere. Recept za 'balkanski lonac' sigurno nije najjednostavniji na svijetu ali svakako nije niti nemoguć pa ostaje nada da će se u nekom srednjoročnom roku ipak naći najbolja formula koja će zadovoljiti sve uključene u ovaj proces.