Američki Vrhovni sud ovog će tjedna održati ključno ročište koje bi moglo trajno promijeniti način na koji američki predsjednici koriste izvanredne ovlasti za uvođenje carina. Riječ je o pravnoj bici koja bi mogla odrediti budućnost trgovinske politike. Pored toga i preraspodjelu više od 50 milijardi dolara dodatnih prihoda koje je američka država prikupila u 2025. godini.

Oko 40 podnesaka, uključujući mišljenja američke Gospodarske komore, bivših dužnosnika i uglednih pravnih stručnjaka, upućeno je protiv politike koju je Donald Trump koristio kako bi vodio svoje “trgovinske ratove”. Kritičari tvrde da su carine koje je Trump uveo pod izlikom nacionalne sigurnosti prouzročile goleme troškove američkim poduzećima i potrošačima. S druge strane predsjednikove pristaše upozoravaju da bi ograničavanje predsjedničkih ovlasti moglo ugroziti američku ekonomsku obranu, piše Financial Times.

Trump ne želi prisustvovati
Trump, koji je najavio da neće prisustvovati ročištu, na društvenoj mreži Truth Social poručio je da se radi o “jednom od najvažnijih slučajeva u povijesti naše zemlje”. Prema njegovim riječima, “ako predsjednik ne može brzo i odlučno koristiti carine, Amerika bi bila bespomoćna”. Njegovi odvjetnici tvrde da bi oduzimanje tih ovlasti moglo “gurnuti SAD na rub gospodarske katastrofe”.

Suprotno tome, američka Gospodarska komora, najveća poslovna organizacija u zemlji, upozorava da su carine već nanijele “nepopravljivu štetu američkim poduzećima, velikima i malima”. Prema njihovu stajalištu, neizvjesnost koju izaziva Trumpov pristup tjera kompanije da odgađaju ulaganja, dok potrošači zbog viših cijena smanjuju potrošnju.

“Ova će presuda biti temeljna za predsjedničku agendu ubuduće”, izjavio je Everett Eissenstat, bivši dužnosnik Trumpove administracije i sada odvjetnik u tvrtki Squire Patton Boggs. “Jamčim da će studenti prava o ovom slučaju učiti desetljećima.”

Tko u SAD ima krajnju riječ u trgovinskoj politici?
Rasprava pred sudom dotiče se temeljne ustavne dileme: tko u SAD-u ima krajnju riječ o trgovinskoj politici? Kongres, kojem Ustav izrijekom daje ovlasti nad porezima i prihodima, ili predsjednik, koji ima široke ovlasti u vođenju vanjske politike. “Trgovinski sporazumi su savršen spoj tih dviju vlasti”, objašnjava Eissenstat. Trump je ranije ove godine proglasio američki trgovinski deficit “nacionalnom krizom”. Pozvao se na Zakon o međunarodnim gospodarskim izvanrednim ovlastima kako bi uveo carine gotovo svim trgovinskim partnerima SAD-a. No, dva niža suda već su presudila da predsjednik nema zakonsko pravo koristiti taj zakon za uvođenje carina.

Neophodno srezati deficit
Unatoč tome, Trumpovi odvjetnici u podnesku navode da će carine “smanjiti američki deficit za četiri bilijuna dolara u idućih deset godina”, prema izračunu neovisnog Kongresnog proračunskog ureda.

Suprotno mišljenje dijele brojni think-tankovi. Uključujući tržišno orijentirane Cato i Goldwater institute, kao i bivši suci, profesori prava te članovi oba politička tabora. Demokratska senatorica Jeanne Shaheen istaknula je da su carine “povećale troškove američkim obiteljima, a nisu vratile izgubljena radna mjesta u proizvodnji”.

Manje od deset podnesaka do kraja prošlog tjedna podržalo je Trumpovu stranu. Ovo upućuje na to da većina političkih i poslovnih aktera traži jasno ograničenje predsjedničkih ovlasti. Iako se odluka suda očekuje tek za nekoliko tjedana, ishod bi mogao imati dalekosežne posljedice. Ako Vrhovni sud potvrdi odluke nižih sudova, to bi moglo srušiti pravni temelj za tzv. “recipročne carine”. Kao i mjere uvedene protiv uvoza povezanog s fentanilom, no ne bi utjecalo na carine na čelik, automobile i druge sektore.

Analitičari ističu da bi, i u slučaju gubitka, Trump mogao pronaći alternativne načine za uvođenje novih carina. “Znamo da će predsjednik nastaviti s carinama bez obzira na odluku suda”, rekla je Kathleen Claussen, profesorica prava na Georgetownu i bivša američka dužnosnica za trgovinu. “To ne znači da bi ignorirao sud, već da ima mnoge druge pravne mehanizme na raspolaganju.” Predstojeća odluka tako će definirati granice između izvršne i zakonodavne vlasti u jednoj od najvažnijih ekonomskih rasprava suvremene Amerike – o tome tko, zapravo, vodi američku trgovinsku politiku, piše Financa.