Ušli smo u neizvjesnu izbornu godinu i apsolutno je razumljiva zebnja stanovnika BiH za svoju i budućnost države. Politička kriza razdire društvo, incidenti se redaju kao na tekućoj vrpci, odnosi između Sarajeva, Banje Luke i Mostara su opako zatrovani. I stranci polako od nas dižu ruke, ali zato bahate domaće poglavice zadovoljno trljaju dlanovima, jer im sijanje straha, zveckanje oružjem i homogeniziranje nacionalnog bića obećava novi izborni trijumf. Tek tamo negdje u daljini stidljivo se može čuti po koji glas razuma sklonjenih pametnih ljudi.

Dijalog ili rat

U zakopčanom sarajevskom prostoru kojim suvereno i kruto vlada Bakir Izetbegović, neokrunjeni bošnjački poglavica, uplašeni intelektualci frenetično apeliraju na otvaranje dijaloga s domaćim, ali i susjednim političkim akterima u Hrvatskoj i Srbiji.

Odnosi Sarajeva i Bošnjaka sa Zagrebom i Beogradom su na rubu neprijateljstva. Bošnjačke vođe histerično negiraju značaj i ulogu Hrvatske i Srbije kod potpsivanja i održavanja daytonskog sporazuma zbog čega, između ostalog, domicilni Hrvati i Srbi u velikoj mjeri ne doživljavaju BiH kao svoju kuću.

Čak se od bošnjačkih jastrebova može čuti govor mržnje pa i neke fašističke poruke. Nije nikakva tajna, vrh hrvatske države lobira i snažno podupire ovdašnji HDZ u paničnom nastojanju da sačuvaju konstitutivnost i reformiraju izborni zakon dok Aleksandar Vučić stoji na braniku RS-a i čuva zaleđinu Miloradu Dodiku, čak i u njegovim avanturističkim lutanjima.

Ali, mora se priznati, i takav zagonenti Vučić poziva Bakira Izetbegovića na razgovor, što smušeni čelnik SDA konfuzno odbija.

U zadnje vrijeme često se goropadno nameće krucijalna dvojba, dijalog ili rat?

-Unutarnji dijalog nema alternativu. Mogu se uključiti i drugi segmenti društva, kao što su vjerske zajednice, akademska zajednica i civilno društvo. Vanjski moderatori razgovora su neophodni, kao moderatori, s tim da mi živimo u našoj kući i da je sami moramo urediti kako znamo i možemo. Pretpostavka dobrih rezultata je istinska volja za razgovor i uvažavanje sugovornika. Do Dodikove secesije neće doći. Takav presedan Europljani neće dozvoliti jer bi se otvorila Pandorina kutija sličnih slučajeva, cijepanje suverenih država nije u duhu suvremene političke Europe. Ali neće doći ni do jačanja države BiH, mada je ova kriza šansa za takav proces. Mora se i može se postići minimalni konsenzus zainteresiranih strana u obimu i sadržaju kakav je trenutno moguć, a da bi se izbjegla dublja eskalacija. Može se i treba se održati mir, on Bošnjacima egzistencijalno treba, to njihovi oponenti znaju i zato ih bezobrazno ucjenjuju. Za Europu smo mi marginalno pitanje, njihova načelna podrška više je stvar kurtoazije nego čvrstog uvjerenja i neke odlučnosti za činjenje stvari u našu korist. Bosni i Hercegovini danas nedostaje jača potpora Beograda i Zagreba, naših prvih susjeda, a ona se može, i mogla se, mudrom politikom zadobiti. Ova dva politička centra imaju prevažnu ulogu u razrješenju ove krize. Imaju i jaču podršku europskih i svjetskih sila od nas samih i na svaki način su u boljoj poziciji. Tu vidim dodatni prostor za naš angažman, vrlo zanimljivu, ali dosta izoliranu raščlambu je ovih dana objelodanio ugledni sarajevski sveučilišni profesor dr. Šaćir Filandra.

Tko će učiniti pametni iskorak

Nije, naravno, jedini koji poziva na razum , na mudrost i pregovore, međutim u općoj galami njihov se glas jedva čuje. Bošnjački vođa Bakir Izetbegović još oklijeva sa susretom s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, “na bilo kojoj lokaciji.”

Krajem prošle godine u Sarajevu je boravio premijer Hrvatske Andrej Plenković kojeg Izetbegović, barem po njegovim riječima, nekako i najviše cijeni i poštuje od regionalnih lidera.

-Zagreb insistira samo na jednoj stvari, čak i Zoran Milanović koji daje izjave koje nas itekako nerviraju, a to je da se nađe način i da Hrvati djeluju presudno na izbor jednog od članova Predsjedništva BiH. To je stav i Andreja Plenkovića. Obojica su vrlo jasni tu, naročito Plenković, koji je rekao: 'Dajte, molim vas, završite to i imate Hrvatsku uz sebe, te tražite šta hoćete od nas'. Sa Srbijom imamo taj projekat 'svesrpskog svijeta', koji je ustvari neka Velika Srbija, ali na identitetskom nivou, a koji se onda može pretvarati u teritorijalne pretenzije. Dodik je odlikovan prije pola godine u Srbiji, vidjeli smo šta se dešavalo u Crnoj Gori, dakle dvosmislene politike, nedavno je poručio Izetbegović.

Problem je što u Sarajevu u glavama političkih i vjerskih vođa stanuju barijere, podozrivost i patološka opsjednutost 'velikosrpskim i velikohrvatskim' pretenzijama prema BiH. Jednako tako, ništa manji nije niti feler u sarajevskim mozgovima, zaslijepljenost pred stvarnošću da BiH ipak nije samo bošnjačka privatna država, makar će Dragan Čović bocnuti Izetbegovića da umišlja da se budi u nekakvom svom pašaluku i da kada popije kavu očekuje da svi krenu za njim.

Dijalog nema alternativu, ali izborna je godina i prije ćemo biti izloženi još žešćem političkom nasilju i teroru nego nekom pametnom iskoraku.

J. S.