On je dobar govornik, snažna pojava mu se ne može zanijekati, a zna nogomet. Nije od jučer na terenu. No, usprkos iskustvu te imenu i prezimenu koje ima svoje mjesto u kontekstu europskog i svjetskog nogometa, Igor Štimac je prvi puta u bh. nogometu - koji je specifičan i to sa sobom nosi svoje zamke. Može li ih bivši Vatreni zaobići? 

- Biti prvak je nešto što se gradi kroz godine rada, Zrinjski ima naviku pobjeđivanja, a to je velika stvar, do toga tek Borac i Sarajevo trebaju doći.
Riječi su ovo kojima se Igor Štimac obratio novinarima i mostarskoj, bh. nogometnoj javnosti pri predstavljanju Pod Bijelim brijegom. 

- Ovdje stoluje šampionska tradicija, devet prvenstava je ogroman broj u tako malo godina, na ponos grada, kluba, i obaveza nama koji smo ovdje. Mi ćemo dati sve od sebe da se niz nastavi uz sav respekt prema Sarajevu i Borcu. Utakmice su tu, nemamo puno vremena za kalkuliranje, krećemo u boj. Nema tu puno priče. Odmah će igrači jasno biti informirani kakvi su postulati rada i pravila ponašanja, teren je jedino mjerilo, samo na njemu mogu pričati. Ne interesira me priča po novinama i van terena, dodao je donedavni izbornik Indije, koji i bez ovakvog komentara djeluje kao netko tko ne trpi nedisciplinu, koji je vrlo čvrst u svojim istupima i po pitanju zahtjeva koje baca pred igrače. 
I tu već dolazi prvi mogući, od nekoliko problema, zamki koje vrebaju proslavljenog Metkovca. 

Hoće li kliknuti sa svlačionicom?

Disciplina, čvrsta ruka. Odlike su to mnogih uspješnih trenera, no jasno je da su to postulati s kojima treba odmjereno – ne može ih se forsirati. Svako malo se dogodi da se neki trener u svom nekom previše čvrstom pristupu ne svidi igračima, da to ne klikne i to je već u startu problem. Kakav je Štimac po tom pitanju? Kakve su mu šanse da uspije? 

Neki će reći da je jako strog, glasan, drugi da je svadljiv, ne trpi nikakvu kontru na svoju priču, no da to jednostavno i nisu neki odlučujući detalji - dok ekipi ide dobro. S tim da do tog dobrog dijela tek treba doći, izgraditi ga – najprije odnosom s igračima. A već na prvom treningu s Plemićima bio je nasmijan, moglo ga se vidjeti kako je posebno srdačan s Tomislavom Kišom, također bivšim Hajdukovcem. 
Dakle, jasno mu je da ne može doći u Mostar, zapravo bilo gdje, i očekivati da ga se poštuje ukoliko ne pokuša doprijeti do igrača. Hoće li im postati prijateljem, to je već druga, priča na koju treba sačekati. No, već sada je jasno da se radi o stručnjaku koji će upotrijebiti svaki mogući trik da u startu to sve legne na svoje mjesto, da se priča zakotrlja u pozitivnom smjeru. A onda bi mogli početi pričati i o rezultatima. Kontinuitetu. Pa neka onda i pokaže čvrstu ruku, ne dozvoli 'talasanje' u svlačionici – kad išlo i kada ne bude dobro. 

Incident s navijačima 
nije zaboravljen 

Drugi mogući problem su navijači. A s navijačima Zrinjskog imao je jedan detalj koji se za ovu priliku 'iskopao' iz arhive. Dio tribina nije ga zaboravio... nije zaboravio da je Štimac 2015. Godine pokazao srednji prst tribinama tijekom prijateljske utakmice Zrinjskog i Zadra, čiji je trener tada bio.

- Svi imamo svoje ime i prezime. Nemojmo neke stvari brkati. Pojedine izgrednike staviti u kontekst nečeg što je drugo i drugačije. Pravi navijači su pravi navijači, postoji manji dio huligana i te stvari treba razdvojiti. Ne trebate to stavljati u kontekst; ja uvijek sebe predstavljam imenom i prezimenom. Isto tako, poštujem svakoga, očekujem da i mene svatko poštuje. Prema tome, dolazimo otvorena srca, s ljubavlju, tu sam ljubav pokazao kad sam ovdje doveo hrvatsku reprezentaciju da se zahvalimo Mostaru, Hercegovini i našem puku ovdje na ljubavi koju nam daje. Ovdje sam imao i svoj drugi nastup za Hajduk, ne baš toliko ugodan jer nisam doživio fine povike s tribina. I ja sam s Neretve, znam kako diše ovaj grad i kakav mi imamo mentalitet. Nije Metković daleko. Ali brkati navijača i huligana, nemojmo to raditi. Napravimo granicu.

Vidljivo da se dobro snašao kada mu je na službenom predstavljanju upućen upit o 2015., no ne mora značiti da je ovim elegantnim odgovorom odagnao tenzije dijela navijača. I ne kažemo da spomenuti incident može utjecati na Štimčev odnos s tribinama, ali detalj je to koji se ipak ne može u potpunosti zanemariti. 
Zanimljivo, te iste 2015. Godine, jedan je bivši Hajdukovac praktički 'otjeran' iz Zrinjskog. Mišo Krstičević za kormilom je bio dva mjeseca, a po odlasku je poručio ovo: 
- Nažalost, podršku navijača nisam imao - tolike uvrede i mržnju još uvijek u svom životu nisam doživio. To je strašno.

Bh. nogomet je specifičan, 
traži posebnu prilagodbu

Treća zamka – naš je nogomet sa svim svojim specifičnostima. Treba se naviknuti na suđenje koje usprkos uvođenju VAR-a zna biti 'divlje', treba istrpjeti petosatne vožnje na gostovanja te i dalje ne baš vrhunske uvjete, ali i neprijateljsku dobrodošlicu u pojedinim sredinama - treba znati gdje si došao. Zna li bivši Vatreni? 
Vjerojatno može pretpostaviti, baš kao što je to bio slučaj s još jednim Metkovcem, Sergejom Jakirovićem, koji u vrijeme svog mandata u Mostaru sigurno nije očekivao da se potući s rivalima – bukvalno! Dogodilo se to u listopadu 2022., na ulazu stadiona Police u Trebinju – poletjele su šake. No, taj detalj nije odredio Jakirovićevu eru Pod Bijelim brijegom, odredila ju je više nego uvjerljiva šampionska kampanja. Mada, sigurno je to bio jedan od posebno stresnih vikenda, nešto što se u današnjem nogometu ne doživljava  svakog tjedna. 

Štimac je na pitanje te problematike stresa indirektno odgovorio prije dolaska u Mostar – za vrijeme gostovanja u emisiji (Ne)uspjeh prvaka. S tim da je jasno razlučio stres od adrenalinskog uzbuđenja...

- Ono što ja često kažem na trenerskim seminarima, na pitanje o stresu - o kakvom stresu vi pričate? O stresu u nogometu? Mislim da riječi stres ne bi trebalo da ima mjesta u našem poslu. Počevši od toga koliko zarađujemo, koliko efektivno rada imamo dnevno, nedjeljno ili mjesečno, koliko smo dobro zbrinuti. Ljudi moji, stres je kada je dijete bolesno, kada je sve u božjim rukama, kada moraš obilaziti bolnice, kada nemaš za hranu, kada nemaš što obući, kada nemaš gdje spavati - e to je stres. A ovo što je vezano za sport - možemo pričati o tome jesmo li uzbuđeni, jer mnogi ljudi brkaju malo veće uzbuđenje sa nečim što je stres. Dakle, ima u nama adrenalin koji raste prije velikih nastupa, velikih utakmica, i to uzbuđenje mi moramo pretočiti u nekakvo samopouzdanje, ili će nas ono sputati u datom trenutku. Koji stres? Govorimo o zadovoljstvu, većem ili manjem. 

Breidablik nosi imperativ 
svih imperativa

Sve ovo dosad napisano, može se svesti pod dobru pripremu po pitanju pristupa, prilagodbe, no Igor Štimac to je dosad iskusio mali milijun puta. Ono što još nije okusio, dolazak je na klupu Zrinjskog manje od sedam dana prije utakmice koja može odrediti sezonu rekordnog prvaka. U četvrtak Pod Bijeli brijeg stiže islandski Breidablik protiv kojeg Zrinjski može izboriti europsku jesen – drugi puta nakon što je prije dvije godine učinio u srazu s istim rivalom. A dojam iz prve četiri utakmice sezone, duela protiv Viirtusa i Slovana, nije bajna. 

Igra je bila 'tanka', nedostajalo je čvrstine, odgovornosti, ideje prema naprijed – a iako problematika seže još od prošle sezone, imperativ je toliko izražen da nitko Pod Bijelim brijegom neće prihvatiti nijedan alibi! Pomoći će donekle zadnja partija protiv Slovana (2:2 u Mostaru), kada su Plemići pokazali određeni napredak u duelu sa starim znancem koji ih je izbacio u svakom od četiri međusobna duela, ali optimizam graditi samo na tom optimizmu, bila bi loša strategija. Štimac će morati pokušati prodrmati momčad, pri tomu poslušati i što o svemu ima za reći dugogodišnji kapetan i legenda Wwin, Premijer lige BiH, Nemanja Bilbija.  Ulog je velik, jer još jedna europska jesen znatno bi popravila budžet, koji je stalno pod pritiskom velikih i sve većih prohtjeva kluba koji ne samo da ne želi stati na devet titula, nego je odlučan pokušati stvoriti kontinuitet zapaženih europskih kampanja. 
Na kraju, ipak vjerujemo da je Štimac, koliko god imao samopouzdanja, u Mostar došao širom otvorenih očiju, jer na kraju krajeva – sigurno želi izbjeći nepitreban stres... koliko ga god Metkovac u nogometu negirao. 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba