Bosna i Hercegovina je prema očekivanjima bošnjačkih političkih i intelektualnih zanesenjaka morala posljednjih mjeseci biti u fokusu zapadnih političkih krugova, a naročito nakon ruske agresije na Ukrajinu, jer se navodno strahovalo za moguće pogibeljne posljedice po našu zemlju.

Pojednostavljeno, sarajevsko javno mnijenje je preoznalo opasnost da Milorad Dodik uz sponzorstvo predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, a poglavito ruskog predsjednika Vladmira Putina, proglasi samostalnost RS-a koju bi onda vladari Srbije i Rusije i de facto priznali.

S mindera je vršen pritisak na Ameriku i EU da energično obuzdaju Dodika i da ga smaknu s političke pozornice. Mislilo se da je kucnuo trenutak za političku eutanaziju najomraženijeg domaćeg političara pa je euforija u javnom prostoru nakon Putinovog početnog debakla u Ukrajini poprimila i dramatične obrise.

Čeka se rasplet u Ukrajini

No, lađe su ubrzo potonule, bošnjački političari su ubrzo iz stanja zablude surovo prizemljeni. Milorad Dodik je opet poput mačke sa stotinu života, barem za sada, preživio, te on kao i svi drugi politički akteri u zemlji čekaju rasplet jezive drame u Ukrajini.

Osim retoričkog opredijeljenja za očuvanje mira, suvereniteta i teritorijalnog integriteta, Bosna i Hercegovina i nije naročito profitirala od silnih diplomatskih i političkih floskula oko njenog stanja. Sve se nekako završi na osudi, onoj verbalnoj, a konkretna reakcija osim iz Washingtona, nikako da se dogodi. Da, došlo je 500 pripadnika europskih vojnih snaga.

-To je ista ona birokracija koja nije željela talasati oko Ukrajine, zaboravljajući da guranje problema pod tepih ne rješava ništa. Danas imamo rat i sveopći osjećaj straha u Europi, a Unija je ponovno nespremna, pa Ukrajini poručuje da će možda, nekada biti članica. Ubrzano nema ništa. Isti se zaključak može izvući i za Bosnu i Hercegovinu, ali i ostale zemlje Zapadnog Balkana. Prepušteni smo sebi i borbi s Rusijom, a to nije ravnopravna utakmica, govore ovih dana vidno utučeni i nezadovoljni ponašanjem Europe pojedini bošnjački radikali.

Brutalno ih je uništio 'omiljeni' i uporno eksponirani europarlamentarac Josip Juratović porukom da Europa ne želi preko reda balkanski mentalitet, jer ga ima i previše.

Bošnjački radikali danima cvile kako ih je Europa ostavila i nije udovoljila njihovim željama da kazni Dodika i Čovića, dok mučki šute oko Erdoganovog odbijanja sankcija za Rusiju. Zvuči strašno, državni zastupnik Šemsudin Mehmedović tvrdi kako Njemačka i Francuska Bošnjake i BiH, bezočno isporučuje Rusiji.

Gdje je oporba?

I dok je Zapad okupiran Ukrajinom, Putinom, a sve više i Kinom bošnjački poglavica Bakir Izetbegović suvereno kormilari do nove izborne pobjede. Smušenu oporbu je praktično ugušio. Još u Neumu je na svoju stranu privolio Elmedina Konakovića i Fahrudina Radončića, umrtvio je trakavicu oko izmjena Izbornog zakona čime je umirio i Željka Komšića dok su čelnici SDP-a i Naše stranke Nermin Nikšića i Edin Forto u neshvatljivom zimskom sanjarenju.

Tek se sporadično oglase ako treba formalno osuditi istupe Dodika, Čovića ili nekog 'političkog agresora' iz susjedstva. Do izbora je ostalo oko 7 mjeseci, na vidiku nema zajedničkog oporbenog kandidata za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH. Dapače, doima se da se više raspreda oko hrvatskog kandidata iz sarajevskog političkog bazena kao rivala kandidatu HDZ-u BiH.

Zaključci Predsjedništva SDA zorno ilustriraju nadmenost najjače bošnjačke stranke u odnosu na oporbu. Iako mnogi ukazuju na ekstremne laži i manipulacije Bakir Izetbegović pod svaku cijenu želi SDA vratiti u poziciju ključnog čimbenika u spašavanju zemlje i naroda u kriznom vremenu.

On će u tom cilju, ako treba, uzeti od Vučića ponuđenu pšenicu i hranu kao nekada respiratore, a smušena oporba će to samo nijemo nadgledati. J. S.