Nermina Kolaković je građanka Mostara, umirovljenica koja je mirovinu stekla radeći predano četiri desetljeća u nekadašnjoj Službi društvenoga rukovodstva ili skraćeno SDK-a u objektu koju Mostarci i danas zovu “zgrada SDK“.

Nakon umirovljenja, vremenom je zapala u zdravstvene probleme, pa je danas dobar dio mirovine primorana trošiti na lijekove.

Kako je nepokretnima?

Veliki problem predstavlja loša pokretljivost, zbog čega nije u stanju svakoga dana kuhati, pa je već izvjesno vrijeme jedna od korisnica kuhinje Udruge “Jer nas se tiče“, čiji joj aktivisti svakodnevno na kućna vrata odnose obroke.

Pomažu, kaže, koliko su u mogućnosti i bliski srodnici, a Nermina je mnogo zahvalna i susjedima nastanjenim u naselju Donja Mahala (Ulica Gojka Vukovića).

Dane i noći ova susretljiva starica provodi na krevetu, a osim rodbine i aktivista koji je dolaze jedini pogled u svijet je televizijski prijemnik, koji skoro da i ne gasi.

Posjećuju je, redovito, kaže i susjedi koji je paze i pomognu također, posebno pri obavljanju poslova u dvorištu i oko kuće.

- Dobro sam, ne žalim se, kaže na početku kratkog razgovora obavljenog tijekom posjeta aktivistice Alise Hadžiomerović iz Udruge, koja joj je jučer oko podneva odnijela ručak.

- Pomažu koliko mogu i rodbina, i prijatelji... Nemam problema, osim onih zdravstvenih. Najteže je s nogama. Osjećam stalne bolove, priča dalje.

Jedini prihod koji ostvaruje je mirovina.

- Od nje živim. Zaradila sam je radeći u SDK-a. I u vremenu dok sam radila imala sam poteškoće pri kretanju, a danas je to još i teže. Starački. Zagazila sam u osmu deceniju života, u mirovini sam duže od pet godina, dodaje.

Pomoć NVO sektora

Veliku zahvalnost duguje Udruzi “Zajedno za naš grad“. Odavno ju posjećuju, donoseći i lijekove, i hranu i higijenske potrepšitine...

- Divni su i aktivisti iz Udruge “Jer nas se tiče“. Fini, kulturni mladići i djevojke, koji su prema meni posebno fini i što je bitnije – pošteni. Rodbina dosta pomaže također. I susjedi su tu. Svi su fini i godinama se slažemo. Divni ljudi. Kada ih nešto zamolim, tu su... Svi su ljubazni, kazala nam je na kraju ova gospođa.

Udruga “Jer nas se tiče“ dnevno dijeli 90 obroka stalnim korisnicima. Riječ je o socijalno osjetljivim kategorijama koje čine umirovljenici, obitelji u kojima nitko ne radi, samci, starci, koji posebnus zahvalnost duguju jer im se hrana donosi na kućni prag.

Podsjećaju da mnogi od njih nisu u mogućnosti svakog dana odlaziti do Narodne ili Pučke kuhinje, gdje se također hrane oni koji su u stanju potrebe. U ovoj udruzi su nam kazali i kako pandemija koja nažalost odnosi živote, također značajno doprinosi povećanju nezaposlenosti, lošijoj materijalnoj situaiciju u Mostaru, pa i sve većem broju osoba koje im se javljaju sa zahtjevima za pomoć.

H. Ž.