Šok i nevjerica. Tim riječima bi se mogao objasniti slučaj otkriven prije 24 sata, kada je otkriveno da je nekoliko petnaestogodišnjih djevojčica navođeno na prostituciju. 

U ovom slučaju, u širem području Tuzle, kako navodi Tužilaštvu, učestvovala su četiri visokorangirana policajca, profesor i bivši državni zastupnik, te još tri osobe. Svi su uhapšeni i čeka se određivanje pritvora. 

Iz sigurnih kuća upozoravaju kako je ovaj slučaj dodatno razorio povjerenje u institucije koje bi trebalo da zaštite tu djecu. 

U 2024. godini registrovano je 37 žrtava trgovine ljudima, od čega je 25 maloljetnih.

"Bliska osoba kojoj sam povjerila svoju kćerku, vjerovala bezgranično i bila trener mojoj maloljetnoj kćerki iskoristio je to i seksualno ju je zlostavljao."

Tako priču počinje za Radio Slobodna Evropa majka tada 14.-godišnje djevojčice koja je bila žrtva seksualnog nasilja.

Šok i nevjerica su bili utoliko veći, jer se radilo o osobi koji je bio kućni prijatelj, bivši policajac i uticajni sportski radnik.

"Bili smo šokirani kad smo se suočili s činjenicama i dokazima. On je više od 50 godina stariji od nje", priča majka, čiji identitet je poznat Radio Slobodna Evropa.

Šok i nevjerica. Tim riječima bi se mogao objasniti i slučaj otkriven prije 24 sata, kada je otkriveno da je nekoliko petnaestogodišnjih djevojčica navođeno na prostituciju. U ovom slučaju, u širem području Tuzle, učestvovala su četiri visokorangirana policajca, profesor i bivši državni zastupnik, te još tri osobe.

Policajci su djevojčice duže od godinu dana vrbovali, navodili, prevozili na različite lokacije, te ih predavali drugim osobama u svrhu iskorištavanja prostitucijom i drugim oblicima seksualnog iskorištavanja.

Kako navode i tuzlanskog Kantonalnog tužilaštva, i oni su koristili njihove seksualne usluge. I ne samo to. Profesor i ostali privedeni, iako su znali da su maloljetne, plaćali su za seksualne usluge, a jedan od uhapšenih policajaca uzimao je dio novca.

Iskorištavali teško materijalno stanje djevojčica
Djevojčice su bivše štićenice Doma za nezbrinutu djecu u Tuzli. Prema saznanjima Radija Slobodna Evropa (RSE), dodatno su ranjive, jer su i ranije bile izložene nasilju i nekoliko puta smiještane u prihvatilište Doma.

"One su nama prvi put dovedene kao skitnice, jer su roditelji prijavljivali njihov odlazak na nekoliko dana od kuće. Kao takve su nađene i dovedene kod nas. Drugi put je ova jedna dovedena kao žrtva nasilja u porodici, a druga je ponovo bila skitnica. Jedna je bila nekad '23. prvi put, pa je dovođena poslije opet nekad u aprilu ove godine. A ova druga je bila, mislim, dva puta, isto ove i prošle godine", kaže za RSE Amir Muharemović, pomoćnik direktora Doma.

Obje su vraćene u porodice.

U domu je od 2015. godine bilo između 15 i 20 djece koja su bila izuzeta s ulice kao žrtve trgovine ljudima. Njihove su priče slične, kaže Muharemović i svode se na teško materijalno stanje.

"U tim slučajevima nailazimo na užasne priče — od incesta, seksualnog nasilja u porodici, do organizovanog zlostavljanja. Nažalost, sve smo to već viđali", pojašnjava on.

Potvrdili su ovo i iz tuzlanskog Kantonalnog tužilaštva, navodeći kako su djevojčice, čiji je razvoj otežan teškim porodičnim prilikama, duže od godinu bile iskorištavane.

Zlostavljači oni koji bi trebalo da štite
U 2024. godini registrovano je 37 žrtava trgovine ljudima, od čega je 25 maloljetnih.

Prema statistici koju je objavilo Vijeće ministara BiH, 69 posto žrtava trgovine ljudima su djeca, a 17 posto žrtava je seksualno eksploatisano.

Najveći dio trgovine ljudima nije otkriven.

Sigurna kuća Fondacije "Lara" iz Bijeljine od početka godine do danas pružila je utočište za 12 potencijalnih žrtava trgovine ljudima. Njih 11 je maloljetno.

Tuzlanski slučaj, ističe Dragana Petrić, programska koordinatorica Fondacije višestruko je potresao nju i zaposlene u ovoj fondaciji.

"Jedan od razloga je to da su, glavni osumnjičeni, ustvari pripadnici službi zaštite, oni koji bi trebalo da štite. S druge strane šokantna je činjenica da su to djevojčice koje su duplo ranjive i marginalizovane", navodi Petrić.

Ona ističe i kako je ovaj slučaj dodatno razorio povjerenje u institucije koje bi trebalo da zaštite tu djecu.

Stručnjaci, pak, upozoravaju kako se veliki broj onih koji su umiješani u trgovinu ljudima ne otkriva.

"A i od ranije na neki način se indiciralo i ukazivalo da su u trgovinu ljudima nerijetko uključene i službene osobe, policijski, pravosudni uposlenici, itd. I kada pogledate, u konkretnom slučaju, uhapšeni su službenici, što pokazuje svu, rekao bih, težinu tog fenomena.

S jedne strane imate žrtve koje su izložene najtežem obliku eksploatacije, to je seksualno iskorištavanje, s druge strane imate korumpirane policijske i druge službenike koji direktno učestvuju u tome i direktni su počinitelji odnosno eksploatatori", navodi Eldan Mujanović, profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu.

Sličan slučaj otkriven je 2007. godine kada su tri maloljetnice sa područja Dervente prijavile da su prisiljavane na prostituciju.

Tada su uhapšeni i pred Sudom Bosne i Hercegovine osuđeni biznismeni Milivoje Nović i Čedo Markelić na kaznu od šest godina zatvora. Slaviša Vuković osuđenje na sedam, a Branislav Nović na kaznu zatvora u trajanju od pet i po godina.

Nema senzibilnosti za žrtve
U posljednjem izvješaju State Departmenta o trgovini ljudima zabilježeno je kako su zakonska rješenja protiv "navođenja na prostituciju" u BiH dozvoljavala organima za provođenje zakona da djecu od 14 godina i stariju tretiraju kao maloljetnike koji se dobrovoljno upuštaju u komercijalni seks, umjesto kao žrtve silovanja ili trgovine ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja.

Prilikom suđenja, žrtve su se susretale sa počiniocima na hodnicima suda.

Iako zakon predviđa pomoć žrtvama i svjedocima, niži sudovi nisu posjedovali potrebnu tehničku opremu za organiziranje svjedočenja uz adekvatne mjere zaštite i povjerljivosti.

"Ne postoji dovoljna senzibiliranost profesionalaca, spram zaštite žrtava, koji nerijetko nemaju apsolutno, ispravnu predstavu o tome da je to teški oblik kriminaliteta koji uključuje gaženje ljudskog dostojanstva, najteže oblike kršenja ljudskih prava, a sve radi sticanja imovinske koristi.

I kada takvi ljudi pokušavaju, nažalost, da se na pravi način postave i postupaju, oni ih na neki način relativiziraju i nerijetko odlaze u takve krajnosti kakve su i krivljenje žrtava zbog situacije u kojoj su se našle", napominje Mujanović.

Slična situacija na koju ukazuje Mujanović je, prema izvještaju State Departmenta, zabilježena u Federaciji BiH kada je 13 osoba osuđeno za trgovinu ljudima, od čega četiri za trgovinu ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja.

Za to djelo raspon kazni bio je od jedne godine do godinu i po zatvora, a nekoliko puta veće kazne - u rasponu od pet godina do deset godina zatvora za devet trgovaca ljudima u svrhu prinudnog rada.

U 2024. godini Državni sud osudio je dva počinitelja- jednog na 11, a drugog na 10 godina zatvora zbog trgovine ljudima.

Već treću godinu zaredom, sudovi u RS nisu izrekli nijednu presudu protiv trgovaca ljudima.

Prema ocjeni OSCE-a, situacija se postupno poboljšava, ali i dalje postoje sporne tačke, posebno kada je riječ o saradnji između različitih institucija i primjeni pozitivnih praksi, ističe Boris Topić, službenik Misije za borbu protiv trgovine ljudima.

"Tako su, na primjer, tužilaštva na svim nivoima donijela posebne instrukcije kojima se nastoji utvrditi i ojačati taj odgovor, uključujući i kažnjavanje klijenata, odnosno korisnika usluga trgovine ljudima. Iskreno, nemamo još takvih predmeta, ali to su pomaci koji se dešavaju", ističe Topić, te dodaje i da je neophodno pomoći i sigurnim kućama koje se suočavaju s finansijskim problemima, što u konačnici utiče i na efikasnu istragu.

Zlostavljač djevojčice s početka priče osuđen je prvostepeno na jednu od najvećih kazni – 12 godina zatvora.

No, presudu je dočekao u bjekstvu, jer se nalazio u kućnom pritvoru.

Njena majka, prosvjetna radnica, se nada da će pravosnažnu kaznu, ipak, odslužiti.