Zbog Perkovića i Mustača hrvatski generali na suprotnim stranama
Piše: V.S.Herceg
Pismo šestorice hrvatskih generala, Ivana Čermaka, Ljube Ćesića Rojsa, Ante Gotovine, Pavla Miljavca, Davora Domazeta Loše i Marinka Krešića (koji je naknadno povukao potpis izjavivši kako ne želi biti "uzrokom političkih podjela i sukobljavanja"), kao nikada do sada, razjedinilo je visoke hrvatske časnike, nekadašnje branitelje - padaju kritike i osude, 'pretresaju' se ratni putovi, a nisu rijetke ni teške riječi.
Šestorica, odnosno, petorica hrvatksih generala, a čijim stavovima su se naknadno pridružili i generali Branimir Glavaš i Luka Džanko, od predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića traže pomilovanje za Josipa Perkovića, posljednjeg nekadašnjeg šefa jugoslovenske tajne službe (UDBA) i Zdravka Mustača njegovog nekadašnjeg nadređenog šefa bivše hrvatske i savezne UDBA-e, a koje je njemački sud 2016. godine osudio na doživotne kazne zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine u Njemačkoj.
Rojs: Potpisao i iza toga stojim
Ne spominjući Perkovićevu i Mustačevu ulogu i visoke dužnosni koje su obnašali u nekadašnoj tajnoj službi Jugoslavije, hrvatski generali koji potpisuju pismo za njihovo puštanje na slobodu, oslovljavaju ih brigadirima i “njihovim suborcima”, pozivaju se na zastaru djela, “pogrešne odluke” sudaca Vrhovnog suda, neusklađenosti njemačkih i hrvatskih zakona.
”Potpisao i iza svog potpisa stojim. Nitko me nije nagovarao ni prisiljavao. Potpisao bih svakome tko je tako u zatvoru, uvijek treba razlikovati dobro od zla. Josipa znam od 1990. godine, njegove zasluge kao brigadira HV su velike, ogromne u samim počecima stvaranja hrvatske države. Kada je Franjo Tuđman trebao ići vani 1988. upravo je on riješio dokumente, kada je Gojko Šušak i drugi emigranti dolazili na Prvi opći sabor 1989. HDZ-a on ih je pustio u zemlju, a mogao im je zabraniti”, komentirao je general Ljubo Ćesić Rojs za medije razloge zašto je jedan od supotpisnika pisma.
"Da! Potpisao sam pismo podrške brigadirima Hrvatske vojske Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, koji su uputili molbu za pomilovanjem mjerodavnoj državnoj instituciji. Nisam poznavao niti jednog od njih prije 1991. i stoga ne osporavam valjanost njihovih osuda. Ovaj čin podrške je u skladu sa mojim životnim načelima", potvrdio je i general Gotovina u priopćenju za javnost. Svoj stav pravda milosrđem, a naglasio je i da je "tražio i tražit će i dalje da se milost pruži i drugim hrvatskim braniteljima koji sjede u zatvorima u Hrvatskoj i diljem Europe".
I Branimir Glavaš najavio je podršku inicijativi: "Uporno me zovu i pitaju što mislim o Josipu Perkoviću i njegovom eventualnom pomilovanju? Čut ćete narednih dana dok prođu uskrsni blagdani. Kome pravo, kome krivo!? Reći ću svoja saznanja o tom čovjeku od svibnja 1990., pa nadalje, i svoje mišljenje, pod cijenu da mi svi *ebete sve po spisku”, napisao je ovaj hrvatski general na svom facebooku.
I Perković i Mustač kaznu zatvora služe u Hrvatskoj, a početkom Domovinskog rata imali su i istaknute uloge u obrani Hrvatske i bili neki od najbližih suradnika prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana te imaju čin brigadira.
Ovo pismo podrške u kojem pojedini generali traže puštanje na slobodu nekadašnjih visokih dužnosnika UDBA-e bilo je okidač na tisuće reakcija na društvenim mrežama nekadašnjih branitelja, a nisu izostale niti javne reakcije ostalih generala, braniteljskih udruga iz koje ističu odricanja od generala-potpisnika pisma itd. Ova tema podijelila je generale HV-a i HVO-a u dva bloka i dodatno aktualizirala i ionako loše odnose na relaciji predsjednik Zoran Milanović - premijer Andrej Plenković i HDZ, te su ponovno eskalirala međusobna optuživanja i uvrjede.
Plenković i Milanović nastavljaju međusobna vrijeđanja
Premijer Andrej Plenković jučer je rekao da je zahtjev za pomilovanjem Josipa Perkovića i Zdravka Mustača "orkestrirana akcija" koja je izazvala podjele među generalima, braniteljima i "uopće u hrvatskom biću".
“Očito je to orkestar gdje se prave nevješti, iznenađeni, čude se, razgovarat će, a sami govore o tome kako su dogovarali cijelu ovu akciju. Hrvatska je vidjela puno orkestriranih akcija, ovo je jedna od tih”, rekao je Plenković.
Uslijedio je brzi odgovor predsjednika Milanovića koji je rekao da su "generali sebi i njemu zakomplicirali život jer su podržali inicijativu", a komentirao je i izjave kako se, zapravo, radi o njegovoj inicijativi.
“Ovo da je zaslužan za osnivanje HDZ-a mu je otegotna okolnost, za to bih mu dao još 30 godina (govoreći o Perkoviću, op.au.). Stav iz HDZ-a nije neslužben. Medved sa staklenim očima je rekao, da je to orkestrirano između Ureda predsjednika i odvjetnika. Plenković je govorio o tome. Kad govorimo o UDBA-i, HDZ je zalijepljen za UDBA-u kao žvakaća guma za trotoar. Da je to orkestrirano od mene i retardiranih tipova koji su bili u tamnici za Hrvatsku? Tako ih prljavi Plenković naziva”, komentirao je Milanović, pri tom nazvavši Plenkovića "plamenim jazavcem".
Glasnović „Hrvatski časnici brane udbaško-komunistički kalifat“
Bivši saborski zastupnik i general HV-a i HVO-a Željko Glasnović, prvi je general koji je javno reagirao na pismo podrške.
“Tko bi vjerovao da će nakon 30 godina od svršetka Domovinskog rata neki “hrvatski časnici” braniti udbaško komunistički kalifat koji danas drži Hrvatsku u povijesnoj tami i u ropstvu. Koga predstavljaju ti ljudi? Oni koji su nekada branili Domovinu od tog propalog sustava, sada svojim sramotnim zahtjevom brane taj isti propali sustav tražeći pomilovanje udbaša koji su svjesno za vrijeme Jugoslavije zatvarali i ubijali Hrvate", oštar je bio u komentaru Glasnović.
On je postavio i mnoga pitanja: "Je li itko od potpisnika pisma osudio ubojstva koja je provodio Manolić, ili prozvao masovne ubojice Hrvata kao sto su Belinić, Boljkovac i drugi?... Ovim činom su tzv. časnici valorizirali i amnestirali sustav koji je predao hrvatsku državnost Beogradu ’45 god. i izručio hrvatski narod najkrvavijoj tiraniji na ovom području. Na kraju ostaje samo jedno pitanje- za što i protiv koga su se oni borili u Domovinskom ratu? Izgleda da je nažalost njihov jedini motiv bio isključivo osobni interes”.
Nešto odmjereniji, ali ne manje izravan bio je general Josip Lucić koji je kazao da je "vrlo loše što su neki hrvatski generali potpisali pismo".
"Ne slažem da je tako značajna uloga Josipa Perkovića i Mustača u nastanku ove države. Ovu državu je stvorio hrvatski narod i svi su uskočili u posljednji vagon nastanka Hrvatske kada su vidjeli da se Jugoslavija raspada i da Hrvatska nastaje. Čak i mnogi koji su ovo potpisali zakasnili su i godinu dana kasnije se pridružili Hrvatskoj vojsci", rekao je on, naglasivši kako ova inicijativa generala "aposlutno skida odgovornost predsjednika Republike" te da će se on "pozvati na te potpise".
Projekt razdora i podjele kodnog imena 'Pomilovanje'
Posljednja reakcija stigla je od čak pet hrvatskih generala - Generali Ivan Tolj, Ivan Kapular, Andrija Hebrang, Žarko Tole i Ivica Primorac u zajedničkom priopćenju poručili su kako "u vezi s postupkom kojim se traži pomilovanje za Josipa Perkovića i Zdravka Mustača vide stare, prokušane kosovsko-udbaške metode koje siju razdor i podjele u hrvatskome narodu".
"General Pavao Miljavac insinuira da je predsjednik Tuđman rekao da ‘bez Perkovića ne bi bilo ni njega, ni HDZ-a, ni Hrvatske’. Dakle, hoće se reći da su Perković, KOS i UDBA zaslužniji za državu i od Tuđmana i od branitelja i od hrvatskoga naroda. Ispada da smo svi mi, kako pišu potpisnici današnjeg pisma, “bili i jesmo njihove igračke, topovsko meso, korisne budale, a ne snaga koja je pod vodstvom Franje Tuđmana dobila rat, oslobodila okupiranu zemlju i utemeljila RH. U svemu ovome vidimo tipično stare i prokušane kosovsko-udbaške metode. Vidimo projekt, specijalnu akciju, kojoj se može dati i kodno ime ‘Pomilovanje’ i poveznice s kosovskim i obavještajnim udarima kojima smo bili izloženi početkom Domovinskoga rata. Ovo pismo bačena je kost, koju su mnogi Hrvati bili prisiljeni glodati za uskrsnim stolom”, poručuju Tolj, Kapular, Hebrang, Tole i Primorac.
Oni se osvrću i na izjave generala Ante Gotovine i Ljube Ćesića Rojsa koji svoj potpis na zahtjevu za pomilovanjem opravdavaju milosrđem i opraštanjem. “Jadno je to opravdanje. I milosrđe i opraštanje ne manifestira se na način da potpišu nešto, što očito nisu dobro razumjeli, nešto što sije razdor i podjele u hrvatskome narodu”, stoji u otvorenom pismu za javnost petorice generala.
Perković i Mustač, čak i u zatvoru, potpuno, a možda i najdublje su podijelili hrvatske generale i branitelje, dok je politika, ionako podijeljena. Čini se da je i danas aktualna: „UDBA naša sudba“.