Tema kojom počinju i završavaju svi razgovori u ozbiljnijim političkim krugovima su klimatske promjene. Zastupljenost teme nikako ne odgovara stanju na terenu. Stanje na terenu u najboljem slučaju je isto kao i kada tema o zaštiti okoliša nije bila aktualna. Na žalost stvarna slika je zabrinjavajuća.

Priredio: Emil Karamatič

Korake koje imamo u velikom djelu svijeta još uvijek završavaju na floskulama i izgledaju ovako:
„Klimatske promjene i degradacija životne sredine su egzistencijalna prijetnja Europskoj uniji i svijetu. Da bi se unaprijedili ovi izazovi, Europski zeleni dogovor je nova europska strategija rasta, koja će transformirati Uniju u suvremenu, resursno učinkovitu i konkurentnu ekonomiju“.

Ako se spominju rokovi do koje godine bi značajnije odgovore dala Europa, onda je najprisutnija 2050. godina. U 25 godina, koliko je ispred nas, u Hercegovini bi rekli “stotinu devrova”. Dakle, u punoj funkciji je izreka „crkni kenče dok trava naraste’.
No, da ne bi zaglavili u pesimizmu dat ću ovom osvrtu notu optimizma i pokušati analizirati sve silne planove koje je pred sebe postavila Europska unija, regija ali i Bosna i Hercegovina.

Europski ‘zeleni dogovor’

I uistinu, na službenoj stranici Europske komisijine stoji da europski zeleni dogovor ima za cilj Europu učinizi klimatski neutralnom do 2050. godine, da pomogne ekonomiju kroz zelenu tehnologiju, te stvori održivu industriju i transport i na kraju smanji zagađenje. Pretvaranje klimatskih i ekoloških izazova u prilike učinit će tranziciju pravednom i uključivom za sve.

Ne možemo zanemariti činjenicu da stare članice Europske unije ne bilježe velike uspjehe u zaštiti okoliša, međutim, kada su u pitanju nove članice, primjetne su promjene ali ni blizu na razini koji bi se nazvao zadovoljavajući. Činjenica je, Europska komisija pomaže državama članicama EU u osmišljavanju i provođenju reformi koje podržavaju zelenu tranziciju i doprinose postizanju ciljeva Europskog zelenog dogovora.
Pomaže i mogućim budućim članicama. Između ostalih i Bosni i Hercegovini. Međutim, rezultati, sudeći prema zraku koji udišemo, u velikim gradovima su katastrofalni.

No, pomaže se u osmišljavanju nužnih procedura u središnjoj i lokalnoj administraciji i uspostavljanju koordinacijskih struktura koje su potrebne za provođenje zelenih politika.

Klimatsko djelovanje je u središtu europskog zelenog dogovora. EU već ima dobre rezultate u smanjenju emisija stakleničkih plinova uz održavanje ekonomskog rasta.

„U sljedećim godinama treba učiniti još više“, poruke su europarlamentarca.

EU je postavila svoje ciljeve za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. godine, stoga će to zahtijevati da sve države članice implementiraju koherentan set klimatskih politika. Europska komisija, preko Instrumenta tehničke podrške, pomaže nacionalnim vlastima u osmišljavanju i provođenju reformi koje podržavaju njihove klimatske ambicije.

Zelena tranzicija u BiH – Gdje smo sada?

U Bosni i Hercegovini se Zelena tranzicija stalno ističe kao jedan od ključnih elemenata razvoja gospodarstva. Bilježimo nevjerojatno dobro organizirane okrugle stolove na kojima sudjeluju predstavnici vlada sa svih razina vlasti u Bosni i Hercegovini kao i mnogobrojni stručnjaci, predstavnici nevladinog i privatnog sektora.

Nerijetko su prisutni i predstavnici Gospodarske i Obrtničke komore FBiH. Svi su u svrsi za podršku poslovnoj zajednici – koja je daleko od europskih standarda.

Na deset Okruglih stolova koje smo pratili na temu Zelena tranzicija zaključeno je slijedeće:

„Moraju se uspostaviti strateške smjernice u kreiranju javnih politika usmjerenih ka pomaganju zelene tranzicije kao integralne teme uz digitalizaciju i inovacije. Zelena i digitalna transformacija društva ostvarit će se sinergijom rada svih, prelaskom na čistu energiju, dekarbonizacijom gradova i općina, podrškom pametnim ulaganjima koja daju prednost plavim ulaganjima, samodostatnosti u proizvodnji ekološke poljoprivredne proizvodnje te očuvanjem i obnovom bio raznolikosti i očuvanjem okoliša“.

Na svim diskusijama, svi sudionici, naglase važnost sinergije razvoja s prirodnim resursima, ističući prednost takvog pristupa nad isključivom eksploatacijom tih resursa.

Po završetku rasprava, po tko zna koji put, moramo postaviti pitanje: “A gdje smo sada?”.

Do toga odgovora je teško doći ako u obzir ne uzmemo činjenicu kako je projekt zelene tranzicije složen i skup proces za koji je potrebna potpora institucija i obrazovnog sustava kako bi se stvore kadrovi koji mogu provesti ovaj proces u poduzećima kao i da se obuče stručnjaci koji bi pomagali poduzećima.

Neujednačena praksa u entitetima i županijama

Kupci iz inozemstva stavljaju sve veći pritisak na bh poduzeća da se transformiraju, a također je nužno da vlasnici i menadžment poduzeća imaju viziju i motiv za transformaciju u tom smislu. Nezanemariva je pomoć koju pružaju Gospodarska komora FBiH, Fond za zaštitu okoliša FBiH, Vanjskotrgovinska komora BiH, nevladine organizacije koje se bave ovom problematikom, ali međunarodne organizacije.

Predstavnici privatnog sektora, primjerice, Emerus iz Širokog Brijega, Ramex iz Kladnja, naglašavaju da je prema poduzećima ključno komunicirati nedvojbene koristi koje imaju od zelene tranzicije, a to su prije svega dugoročna održivost i stabilnost tržišne pozicije poduzeća.

U obrazloženjima stoji da je privatni sektor zainteresiran za stvaranje baze podataka stručnjaka koja će omogućiti uvid u raspoložive resurse kada se odluče primjenjivati zelena rješenja. Ovo postaje ključno kada se radi o uvođenju zelenih certifikata koji su nužni kod izlaska na međunarodno tržište i kod sklapanja međunarodnih ugovora. Konkretno, ističe se primjer drvnog sektora i označavanje ulaznih komponenti kod prerade drveta koji sadrže međunarodne certifikate.

Za sada nije ujednačena praksa u entitetima i županijama oko certifikata kada je u pitanju drvni sektor. Potreba za digitalizacijom i označavanjem te certificiranjem svakog pojedinačnog stabla koje ulazi u proizvodni proces je nužna za sklapanje međunarodnih ugovora.

U Bosni i Hercegovini, nažalost, dok teku rasprave i dok svjedočimo sporosti i neučinkovitosti, priroda uzvrati udarac kada najmanje očekujemo. Velikim djelom, klizište koje se dogodilo u Donjoj Jablanici 4. listopada ove godine tijekom poplava koje su pogodile Bosnu i Hercegovinu te tragediji u kojoj je izgubljeno 19 ljudi i pričinjena procjenjena štera od oko 50 milijuna KM, upravo je zbog maćehinskog odnosa prema prirodi. Prije svega odnosu prema šumama, prema zemljištu i rijekama.

Kada nelegalno stjecanje bogatstva izazove prirodu, ma koliko bježali od teških riječi, ništa nećemo vidjeti izuzev zločina. Tuga, suze i strah zaustavit će i pomisao o novom početku – Ali o novim počecima zelene tranzicije ćemo i dalje biti temeljiti samo na riječima.

Zašto se digitalizacija poljoprivredne proizvodnje pojavljuje kao nužnost?

Digitalizacija i upravljanje uz pomoć suvremene tehnologije svim proizvodnim procesima sve više zahvaća poljoprivredni sektor. Inovacije su postale nužne kako bi se hrana proizvodila zdravije, sigurnije, održivo i transparentno prema zahtjevima kupaca. Ako se pitate koja je tajna za uspješnu digitalizaciju poljoprivredne proizvodnje, obično se spominje sedam koraka kako uspješno digitalizirati poljoprivrednu proizvodnju.

Prema statističkim podatcima digitalizacije u Europi, na osnovu istraživanja Eurostat-a, više od 60 % poljoprivrednika koristi neku vrstu digitalne tehnologije u svojim operacijama.

TZV. digitalna poljoprivreda više nije želja već potreba, jer su pred nama veliki izazovi budućih godina, poput onih nama trenutno poznatih, a to su: klimatske promjene, sve veća potražnja za hranom, ekološka i zdravstvena održivost, ograničenost prirodnih resursa i sama ekonomska recesija. Naša regija trenutno kasni za naprednom tehnologijom jer se i sami poljoprivrednici slabo odlučuju za nju zbog nepovjerenja u tehnologiju, nepoznavanja prednosti koje tehnologija pruža i zbog nedostatka financijskih sredstava.

Zanimljiva je činjenica da se poljoprivreda kao jedna od temeljnih grana čovječanstva nalazi na zadnjem mjestu po stupnju digitalizacije i primjene digitalnih rješenja. Upravo ova informacija ukazuje da je poljoprivredu potrebno mijenjati, modernizirati i uvesti tehnologije koje povećavaju produktivnost, navodi na ovu temu Anita Kukolj, magistra poljoprivrede, u svom tekstu za časopis Hrvatske zajednice Pleter.

Digitalizacija u poljoprivredi predstavlja ključni element transformacije ovog sektora kroz primjenu naprednih digitalnih tehnologija. Ova digitalizacija istražuje kako Internet stvari (IoT), umjetna inteligencija (AI), robotika te napredne tehnologije kao što su LoRa odašiljači, kamere za snimanje zemlje te DJI dronovi mijenjaju način na koji se gaje usjevi, brine o stoci te upravlja resursima, radi poboljšanja učinkovitosti, produktivnosti i održivosti poljoprivredne proizvodnje.

Jedna od digitalnih tehnologija su IoT (Internet stvari) koji omogućavaju poljoprivrednicima prikupiti detaljne podatke u stvarnom vremenu o stanju tla, vlažnosti, pH vrijednosti, osvjetljenju te zdravlju stoke putem senzora. Ovi podatci se automatski prenose u oblak gdje se koriste za analizu i optimizaciju poljoprivrednih operacija. Primjena IoT tehnologije u poljoprivredi omogućava preciznije upravljanje navodnjavanjem, gnojidbom te zaštitom usjeva.

Korištenje umjetne inteligencije u poljoprivredi

Umjetna inteligencija (AI) koristi se za analizu velikih količina podataka kako bi se identificirali uzorci i donosile informirane odluke. AI algoritmi mogu predviđati prinos usjeva na temelju podataka o vremenskim uvjetima, tipu tla i prethodnim godinama uzgoja. Također, AI se koristi za prepoznavanje bolesti ili štetnih organizama te za optimizaciju uzgojnih praksi što dovodi do povećane produktivnosti i smanjenja troškova proizvodnje. Robotika je ključna za automatizaciju poljoprivrednih operacija kao što su berba voća i povrća, sjetva te tretiranje fitofarmaceutskim sredstvima.

Roboti smanjuju potrebu za radnom snagom, povećavaju efikasnost te smanjuju troškove. Integracija robotike u poljoprivredne operacije omogućava bolju kontrolu nad procesima uzgoja te brži odgovor na promjene uvjeta u okolini. LoRa odašiljači (Long Range) predstavljaju tehnologiju za bežični prijenos podataka i omogućava poljoprivrednicima pokrivanje velikih ruralnih područja s minimalnom potrošnjom energije. Ova tehnologija je korisna za praćenje stoke, meteorološke podatke te druge parametre koji se mogu primijeniti u preciznoj poljoprivredi.

Kamere za snimanje zemlje montirane su na visokim tornjevima ili dronovima koji snimaju visokokvalitetne fotografije ili videozapise poljoprivrednog zemljišta. Ovi podatci pomažu poljoprivrednicima u nadgledanju rasta usjeva, identifikaciji bolesti i štetnih organizama te optimizaciji upotrebe resursa kao što su voda i gnojiva. DJI dronovi za agrikulturu, kao vodeći proizvođač dronova, nudi specijalizirane modele za poljoprivredu koji mogu izvoditi različite zadatke kao što su mapiranje usjeva, praćenje rasta usjeva, analiza polja te tretiranje fitofarmaceutskim sredstvima i gnojivima. Dronovi omogućavaju brzu i učinkovitu inspekciju velikih poljoprivrednih površina, čime se poboljšava upravljanje i optimizacija poljoprivrednih operacija.

Danas, diljem Europe primjenjuje se digitalna tehnologija u praksi, kao npr. Farming-as-a-Service (FaaS) model u Nizozemskoj koji integrira IoT, AI i robotiku za automatizaciju i optimizaciju poljoprivrednih operacija. Također, u Danskoj se koriste napredne tehnologije za precizno navodnjavanje i upravljanje stokom. U Španjolskoj, dronovi se sve više koriste za nadzor vinograda i maslinika radi optimizacije berbe i upotrebe resursa. Ovi dronovi snimaju visokokvalitetne fotografije koje se analiziraju pomoću AI kako bi se identificirale zone s visokim potencijalom za razvoj ili potrebe za dodatnim tretmanima. Primjerice, aplikacije za upravljanje zalijevanjem u Italiji pomažu poljoprivrednicima optimizirati upotrebu vode, dok aplikacije za praćenje stanja usjeva u Francuskoj omogućavaju precizno upravljanje gnojidbom.

U BiH više od 40% poljoprivrednika koristi neku vrstu digitalne tehnologije

Prema statističkim podatcima digitalizacije u Europi, na osnovu istraživanja Eurostat-a, više od 60 % poljoprivrednika koristi neku vrstu digitalne tehnologije u svojim operacijama. U zemljama poput Njemačke i Francuske, primjena IoT u poljoprivredi značajno je porasla, dok je u zemljama kao što su Španjolska i Italija evidentiran brzi rast u korištenju dronova za nadzor i analizu usjeva, dok u Bosni i Hercegovini, prema podacima Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, više od 40 % poljoprivrednika u zemlji koristi neku vrstu digitalne tehnologije u svojim operacijama.

Ovi podatci pokazuju trend rasta u primjeni digitalnih tehnologija u poljoprivredi, s naglaskom na povećanju učinkovitosti i održivosti poljoprivredne proizvodnje.

Trenutno u BiH najveća dostupnost digitalizacije su robot kosilice, agrostanice koje imaju višestruku korist za okoliš, lokalnu zajednicu, te poljoprivredu. Tu je i aplikacija za dijagnostiku (Plant Doctor) koja olakšava dijagnostiku i njegu bilja radi učinkovitijeg upravljanja zdravljem bilja. Kako bi olakšali poljoprivrednicima, digitalizacija donosi niz prednosti kao što je povećanje produktivnosti, smanjenje troškova, održivost i preciznost.

Unatoč prednostima, digitalizacija u poljoprivredi Bosne i Hercegovine suočava se s izazovima kao što su visoki početni troškovi implementacije tehnologija, potreba za obukom poljoprivrednika te osiguranje pristupa digitalnoj infrastrukturi u ruralnim područjima. Budućnost digitalizacije poljoprivrede u Bosni i Hercegovini vidljiva je kroz daljnji razvoj tehnologija kao što su IoT, AI i dronovi.

Integracija ovih tehnologija omogućit će daljnju modernizaciju sektora te povećanje konkurentnosti poljoprivrednika na domaćem i međunarodnom tržištu. U konačnici, kako bi digitalizacija u poljoprivredi postala praksa u što većem broju zemalja, potrebno je osloboditi je njezina ograničenja te razvijati znanja i svijest poljoprivrednika, ali i svih ostalih dionika poljoprivrednog lanca, zaključuje magistra poljoprivrede Anita Kukolj.

Bez obzira jesmo li za to spremni ili ne, digitalizacija je sve više prisutna i u poljoprivredi. Procjenjuje se da će se do 2025. godine dobit zbog digitalizacije povećati na 330 milijardi dolara, a kao rezultat toga, proizvodnja hrane narast će za čak 25 posto.

Zemlje diljem svijeta trenutno raspravljaju o tome kako poboljšati kvalitetu i količinu proizvedene hrane. Štoviše, čini se da je digitalizacija rješenje bez premca za sva nova pitanja, a osnova za njezinu provedbu od poljoprivrednih organizacija i tvrtki trebala bi biti daljnje obrazovanje, počevši od malih poljoprivrednika.

Izazovi u primjeni zelene tehnologije za domaće poljoprivrednike i gospodarstvenike

U današnje vrijeme na svjetskom tržištu se ne gleda samo što neko poduzeće proizvodi, nego se promatra i kako posluje, štiti li se u proizvodnji okoliš i ima li ona negativan utjecaj na čovjeka, što nikako nije bio slučaj, primjerice, u navedenoj Donjoj Jablanici.

Federalno ministarstvo rada i poduzetništva tko zna koliko puta je ukazalo na potrebu da se što više mjera usmjeri na stvaranje stimulativnog ambijenta za zelenu tranziciju. Brojčano gledano, kažu da je značajno povećano izdvajanje za poticaje. Međutim gdje poticaji završe bio bi potreban poseban okrugli stol da pojasnimo kretanje novca poreskim obveznicima. Osim financiranja koja su po običaju u našoj zemlji netransparentna, nažalost nema ni dovoljan broj projektnih ideja koje prepoznaju zelenu tranziciju

„Privatno poduzeće koje implementira zelene tehnologije i inovacije u poslovanju suočava sa izazovom dobivanja financijskih sredstava koja bi im omogućila zaokruživanje kompletne investicije. Ističe da su vrlo često sredstva kombinacija više izvora financiranja što čini proces investiranja dodatno kompleksnim, ističe Jaminka Hadžiabdić iz Ramex-a.

„Kako bi se ostvarili ciljevi tranzicije za čistu energiju potrebna je veća sinergija rada sa obrazovnim institucijama kako bi se tržište rada prilagodilo izazovima kojima su izloženi mali i srednji poduzetnici“ – istakla je predstavnica privatnog sektora iz poduzeća Emerus, Monika Papić.
Zaključak sa Okruglog stola o pitanju zelene tranzicije od 30. 11. 2023, godine je jako znakovit a glasi:
„Potrebno je raditi na podizanju razine svijesti o važnosti financiranja projekata koji doprinose ublažavanju posljedica klimatskih promjena, kao i financiranje tzv. zelenih modela gradnje i obnove zgrada. Potrebno je smanjenje birokracije i administracije kada je u pitanju dobivanje izvoznih certifikata kao i certificiranje i standardizacija poslovanja. Svi sudionici skupa složni su da je potrebno organiziranje javnih skupova o razmjeni primjera dobre prakse oko zelenih poslovnih modela, zelenih poslova i standarda u poslovanju jer je potrebno izgraditi tržište rada koje je spremno za poslove 21. stoljeća. Jednoglasno je zaključeno da je potrebno razvijanje tzv. zelenih internet portala na kojem će biti svi aktualni natječaji vezani uz zelenu tranziciju kako bi poduzeća iskoristila što više raspoloživih sredstava“.
Za kraj ove analize ostavljamo ključno pitanje vezano za zelenu tranziciju.

Hoće li ikada pasti cijena energije?

Na cijene energije utječu različiti čimbenici, uključujući kao glavne – ponudu i potražnju. Uz rame ih prate geopolitički događaji i tehnološki napredak. Kako klimatske promjene napreduju i zabrinutost za energetsku sigurnost raste, a tu su i stalna geopolitička zbivanja koja vrlo značajno utječu na opravdanost zabrinutosti.

Stoga je još važnije da do 2040. prijeđemo na gospodarstvo koje se 100% temelji na obnovljivim izvorima energije.

Jedan od razloga zašto su cijene energije toliko porasle je taj što su glavne energetske multinacionalne tvrtke profitirale krizom i kockali su se s cijenama plina i struje kako bi se obogatili na račun građana.

Prijelaz na obnovljive izvore energije može smanjiti cijene energije za sve jer nije potrebno kupovati i spaljivati gorivo za proizvodnju energije. No, do smanjena će teško doći. Pohlepa za profitom bit će i dalje kočničar, ocjena je mnogih nevladinih organizacija koje se bave ovim pitanjem.

Zbog toga moramo ubrzati prijelaz promicanjem tehnološkog napretka i povećanjem gospodarstva za sektor obnovljive energije. Ali i taj postupak će biti, previđanja su, od male koristi. S druge strane, ukoliko smanjimo našu ovisnost o fosilnim gorivima, možda nećemo biti toliko pogođeni fluktuacijama cijena na globalnim tržištima nafte i plina.

Dakle, pretpostavka je da samo pravi prelazak na obnovljive izvore energije može pridonijeti dugoročnoj održivosti te stabilnim i sniženim cijenama energije.

Sada EU treba osigurati jasan put, politički, ekonomski i tehnološki, za oblikovanje europskog energetskog krajolika kako bismo svi mogli koristiti čistu, pristupačnu i sigurnu energiju u našim domovima.
Naglasit ću, slika našeg života – ovisit će o državnih politika. A ključ će biti u obuzdavanju nekontroliranog bogaćenja bogatih i još većeg siromašenja siromašnih. Energija će morati kad-tad postati dobro Čovječanstva.

Izvori: BHT, BH radio 1, Politički magazin ‘Sedmica’, Emisija ‘Ovo je moja zemlja’, Službena stranica Gospodarske komore FBiH, Službena stranica Ministarstva rada i obrtništva, Službena stranica Europske komisije, Službena stranica Europske unije, THE GREENS EFA, European Parliament, Službeni list FBiH, Heinrich Bol Stifung, Mpgi,gov.hr, B2bit.ba, Časopis Hrvatske zajenice Pleter, Hrvatski ured za kreativnost i inovacije, Razvojna agencija IGRA, Osservatorio Balcani e Caucaso transeuropa, Vlada.gov.hr