Zenička vlada počastila svjetske trgovce rudama
Piše: Centar za istraživačko novinarstvo (CIN)
Buka teških građevinskih mašina na razmeđu Vareša i Kaknja razbila je harmoniju gotovo netaknute prirode na pragu prašume Trstionice. Šumski potok je već devastiran, a i životinje su u opasnosti jer strana rudarska kompanija očekuje zaradu iz utrobe bosanske zemlje.
Rudnik britanske kompanije „Adriatic Metals“ nije ni počeo raditi, a desetogodišnja istraživanja i pripremni radovi su iza sebe ostavili uništenu prirodu. Lokalno stanovništvo, ipak, najviše strahuje za vodu kojom se snabdijeva Kakanj.
Vlasti u Zeničko-dobojskom kantonu (ZDK) su kompaniji dale koncesiju za istraživanje i eksploataciju ruda, izlazeći ususret interesima investitora, a na štetu javnih budžeta.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) otkrivaju da je 2018. godine ova kompanija, koja se tada zvala „Eastern Mining“, dobila koncesiju šest puta jeftinije od domaćih firmi, čime su građani ostali zakinuti za oko pet milijuna maraka.
-Sve će biti kontaminirano. Zašto, za šaku zlata?! Ma, ne vrijedi šake zlata, upozorava profesor sa Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Dalibor Ballian.
Loša računica
Vlada ZDK je tokom prošlog desetljeća kompaniji „Adriatic Metals“ dala na korištenje četrdesetak kvadratnih kilometara (četiri tisuće hektara) vareške zemlje za istraživanje i eksploataciju olova, cinka i barita. Firma je za to do sada platila više od 2,5 milijuna maraka koncesijskih naknada u općinski i kantonalni budžet.
Miloš Bošnjaković, australijski biznismen porijeklom iz Tuzle, i njegova firma „Balkan Mining Pty“ Ltd su 2012. godine kupili malu kreševsku firmu „MM Project“, koja će kasnije promijeniti ime u „Eastern Mining“.
U proljeće 2013. „MM Project“ kupuje DP „Rudnik olova, cinka i barita“ u Varešu s ciljem započinjanja rudarskih poslova na ovom području.
-To je bio preduvjet da sudjelujemo na javnom pozivu Zeničko-dobojskog kantona. (…) da sudjelujemo u dodjeli prava na geološko istraživanje, prisjeća se Bošnjaković.
Prvi i osnovni koncesijski ugovor je potpisan u ožujku 2013. godine. „MM Project“ je pod koncesiju dobio 116,8 hektara uz cijenu od 1.500 KM po hektaru. Bilo je to tek oko tri posto ukupne površine koju će im vlast dati na korištenje u idućih deset godina na osnovu tri aneksa ugovora.
Mjesec dana kasnije Zeničko-dobojski kanton prvi put uređuje ovu oblast i donosi odluku da koncesionari plaćaju 10.000 KM po hektaru za naknadu pri ulasku u posjed, ali će se ispostaviti da to pravilo neće važiti za ovu kompaniju.
„Eastern Mining“ je 2017. godine kupila britanska kompanija „Adriatic Metals“ Ltd. Godinu dana kasnije sa ZDK su potpisali prvi aneks na osnovni ugovor, dodajući koncesijskom polju novih 584 hektara – pet puta veću površinu od dotadašnje. No, koncesiju nisu platili 10.000 KM po hektaru, koliko je Vlada prethodno utvrdila. Koncesija im je obračunata 1.500 KM po hektaru, koliko su platili i osnovnim ugovorom.
Bošnjaković kaže da u slučaju da je vlast inzistirala na cijeni od 10.000 KM po hektaru, „Eastern Mining“ se „ne bi produžio“ ni za jedan centimetar.
Nermin Ćosić, bivši uposlenik Ministarstva za privredu ZDK koji je bio uključen u poslove dodjele koncesija, potvrđuje da je Vlada prihvatala uslove investitora.
-Zato što uzima taj veliki komad zemlje, on mora, znači, platiti baš ogromnu količinu. Tako da smo mi u startu sa „Eastern Miningom“ dogovarali da to bude nekih 10–15 feninga po metru kvadratnom (1.000–1.500 maraka po hektaru, op. a), ta jednokratna koncesijska naknada, objasnio je Ćosić.
Tako je „Eastern Mining“ koncesiju plaćao šest puta jeftinije od drugih koncesionara. Da je naknada redovno naplaćena, u budžetima bi bilo oko pet milijuna maraka više.
Kantonalno pravobraniteljstvo ZDK u ovom slučaju nije dalo mišljenje o dodjeli koncesije po nižoj cijeni, iako je po zakonu Vlada to od njega morala zatražiti. Pravobranitelj Seđad Kliko nije htio zvanično govoriti o ovome.
„Adriatic Metals“ od 2017. godine u medijima glorificira važnost projekta za građane ovog kraja i najavljuje radove koje podržava i lokalna vlast.
„Easter Mining“ je 2020. dobio i najveći komad polja za istraživanje i eksploataciju, i to po deset puta nižoj cijeni – 150 KM po hektaru. Vlada je prethodno donijela odluku kojom se jednokratna naknada za sve koncesionare umanjuje sa 10 tisuća na 150 KM. Tako je koncesionar više od 3.200 hektara dobio na korištenje za naknadu od 481.650 KM.
Smanjenje jednokratne naknade u Ministarstvu za privredu ZDK pravdaju time što je povećana „kontinuirana naknada“ koja se plaća tek kada počnu iskopavanja. Ona je ovom odlukom skočila sa 1,50 na 3,90 KM po toni iskopane rude. Naknadu po novoj cijeni „Eastern Mining“ još nije počeo plaćati.
Generalni direktor „Adriatic Metals“ Paul David Cronin kaže da je on predložio Vladi ZDK ovakav potez.
-Vlada Zeničko-dobojskog kantona smanjila je iznos početne naknade po hektaru kako bi omogućila veće mogućnosti istraživanja koje bi potencijalno dovele do viših naknada kasnije ako istraživanje bude uspješno, rekao je Cronin.
Bivši direktor Bošnjaković se drugačije sjeća planova o poslovanju kompanije.
„Znam da je bila filozofija ‘Eastern Mininga’ u vrijeme dok sam ja bio dole: daj da zahvatimo pa ćemo onda tražiti, pa ćemo vraćati državi ovo što nam ne treba ili se kroz geološka istraživanja pokaže da nije ekonomski opravdano.“
Kompanija je do početka ove godine u budžete ZDK i Općine Vareš po osnovu kontinuirane koncesijske naknade iz prvog ugovora uplatila oko 970.000 KM. Prema osnovnom ugovoru su je trebali početi plaćati 2018. godine, ali im je produžen rok za završetak pripremnih radova. Minimalne uplate, koje su bili dužni platiti bez obzira na to koliko količinski iskopali, počele su pristizati tek dvije godine poslije.
Za preostala koncesijska polja će plaćati punu naknadu kada počnu kopati rudu, što se očekuje u studenom ove godine.
Koncesijsko polje su posljednji put proširili trećim aneksom ugovora 2022. godine. Uzeli su 128 hektara za istraživanje na lokalitetu Saski do. Nedugo potom su promijenili ime u „Adriatic Metals BH“. Za dodatna polja su jednokratno platili 19.200 KM.
Skupštinska zastupnica u ZDK Sanja Renić smatra da nijedna država ne bi dozvolila više cijene za sijanje krompira nego za eksploataciju metala, kao što je to ZDK odlučio u ovom slučaju.
-Koncesijska naknada za poljoprivredno zemljište iznosi 400 KM, a za eksploataciju zlata 150 KM. (…) To nije u skladu sa svim onim što bi trebalo da bude neko domaćinsko ponašanje prema kantonu, kaže Renić za CIN, tvrdeći da je riječ o pogodovanju koncesionaru na štetu kantona.
U trećem aneksu o proširenju se prvi put „kontinuirana naknada“ za iskopanu rudu ne spominje. Cronin kaže da na ovoj lokaciji i ne planiraju kopati te da je koncesiju platio samo da bi spriječio drugu firmu da dođe na to područje.