Piše: V.S.Herceg

U BiH djeluje 57 javnih kuhinja, a dnevno se podijeli skoro 19 tisuća obroka za isto toliko korisnika.

Međutim, njihov broj je i skoro dvostruko viši jer društvena stigma, ponos i dostojanstvo, mnogima priječe pokucati na vrata socijalnih službi i javnih kuhinja za pravo na besplatan topli obrok.

O ovom, rastućem problemu u BiH jučer se razgovarao na Regionalnom dijalogu 'Hrana za sve, regionalni dijalozi o ostvarivanju prava na topli obrok u BiH', održanom u Javnoj kuhini Crvenog križa Grada Mostara, a u okviru Razvojnog programa Ujedinjenih naroda (UNDP) u BiH.

Ovdje su i navedeni rezultati ankete u kojoj se 12 % ispitanika-stanovništva izjasnilo kako su u stanju povremenog prehrambenog siromaštva, dok jedna trećina smatra kako neće imati siguran obrok, a njih čak 80 posto su izloženi riziku od nedostatka hrane.

Iako se radi o uzorku, ukoliko se ove brojke primjene na 3,531.159 stanovnika u bih prema posljednjem popisu iz 2013. godine, izračun je više nego alarmantan - više od 420 tisuća ljudi u BiH u stanju je povremenog prehrambenog siromaštva, a više od milijun njih strepi hoće li imati što jesti.

Čak i ako ovaj broj prepolovimo jer želimo ipak biti optimisti, ostaje realnost da mnogi u BiH ili su suočeni s gladovanjem ili povremeno gladuju ili strepe od gladovanja. No, čini se da ovo pitanje nije prioritet bh donositeljima odluka - vlasti.

Pravo na hranu - pravo koje u BiH nije univerzalno prepoznato

-Okončati glad, postići sigurnost u opskrbi hranom, unaprijediti kvalitet prehrane i promovirati održivu poljoprivredu jedan je od osnovnih Ciljeva održivog razvoja. Pravo na hranu je zakonska obveza zasnovana na međunarodnom pravu, koja u BiH još uvijek nije univerzalno prepoznata. UNDP u BiH, nakon kreiranja analitičke podloge za razumijevanje ovog problema i dostupne infrastrukture za borbu protiv gladi u zemlji i identificiranja zabrinjavajućih nalaza i trendova u ovom smislu, kroz seriju regionalnih dijaloga želi provesti konsultacije diljem zemlje s ključnim akterima u sustavu socijalne zaštite i izvan njega, a koji mogu doprinijeti ostvarivanju zajedničkog cilja: svakoj osobi u BiH omogućiti da na pravedan, dostojanstven i nutritivno zadovoljavajući način ostvari svoje pravo na topli obrok, naglasili su iz UNDP BiH.

Istaknuli su da će konačni nalazi i preporuke poslužiti kao osnova za otvaranje dijaloga s donositeljima odluka u cilju kreiranja unaprijeđenog pravnog i financijskog okvira za borbu protiv prehrambenog siromaštva u BiH i ostvarivanje prava na hranu u svim dijelovima zemlje. Međutim,

Amina Omičević iz jedinice za Integracije i inovacije UNDP-a kazala je da u BiH postoje brojni koji nisu u mogućnosti sebi osigurati obrok.

-Na žalost, u BiH imamo skoro 19 tisuća korisnika i 57 javnih kuhinja, a čak u 70 općina i gradova nemamo nikakvu uslugu besplatne podjele obroka. Potrebe su puno veće od ovih koje sada imamo, kazala je Omičević.

-Društvo, generalno, ignorira i ne prepoznaje problem nesigurne opskrbe hranom u određenih kategorija. Nužna su nova, iscrpnija i sveobuhvatnija zakonska rješenja da bi naši građani u BiH i oni koji sami sebi ne mogu osigurati obrok ostvarili svoje pravo na hranu. U svim zemljama svijeta to ljudsko pravo svi ne mogu ostvariti, ali smatram da mi možemo puno bolje, kazala je Omičević.

Porast broja korisnika i društvena stigma

Prema mapiranju koje je uradio UNDP BiH o javnim kuhinjama u BiH, većina korisnika su ranjive grupe stanovništva - umirovljenici nezaposleni, samohrani roditelji, osobe sa smetnjama u razvoju i pripadnici romske populacije, a procjena je pokazala da većina ovih centara za prehranu također opslužuje osobe koje nisu obuhvaćene programima socijalne zaštite preko centara za socijalni rad.

-Broj korisnika bilježi stalni trend rasta, pri čemu je broj povećan za više od 500 korisnika u 2022. godini u odnosu na 2021. godinu, dok je u 2021. došlo do blagog rasta u odnosu na 2020. godinu, ističe se u ovoj analizi.

Vrlo zabrinjavajući podatak je da 79,63 % javnih kuhinja smatra kako postoji društvena stigma o javnim kuhinjama u njihovoj zajednici, međutim 94,34 % smatra da njihova javna kuhinja ima podršku građana u njihovoj zajednici.

Pola javnih kuhinja nema dovoljno novca za nabavku hrane

Analiza je pokazala kako je financijska podrška oblik podrške javnim kuhinjama koji je najtraženiji, a direktna financijska podrška, izravne donacije hrane i izravne donacije opreme i uređaja su tri najtraženije vrste potrebne specifične podrške.

U nezanemarivom broju slučajeva je i zemljopisno područje koje obuhvaćaju javne kuhinje svojim uslugama manje od stvarnih potreba građana koji žive u širem području tih javnih kuhinja, te bi se za 20 javnih kuhinja to područje proširilo ukoliko bi imale odgovarajuće uvjete.

Navedeno je i kako broje općine uopće nemaju ovakav vid pomoći bh žiteljima u stanju potrebe. Tako javne kuhinje, primjerice, nema u Čapljini, Berkovićima, Neumu, Širokom Brijegu, Prozor-Rami, Stocu, Nevesinju, Kupresu, Trebinju, Tomislavgradu...

-Zabrinjavajuće je da 50% javnih kuhinja nema dovoljno financijskih sredstava za nabavku hrane, a 94,34% kuhinja sveukupni nedostatak financijskih sredstava vidi kao najveći izazov s kojim se njihova javna kuhinja suočava. Najčešći izvor financiranja javnih kuhinja su lokalne vlasti i donacije građana. Samo 6 kuhinja ima ugovore s privatnim poduzećima za donacije hrane, što je očito vrlo nizak broj. Međutim, taj broj značajan je u kontekstu trenutnog regulatornog i političkog okruženja u BiH, navodi se u mapiranju.

Na zabrinjavajući podatak ukazao je i Alen Kajtaz, tajnik Crvenog križa Mostar.

-Od plaćanja PDV-a oslobođena je hrana koja samo tri dana pred istekom rok, dok se za hranu kojoj, primjerice, rok istječe za mjesec ili nekoliko mjeseci, plaća PDV i to je veliki problem, rekao je Kajtaz te kazao kako je jedno od rješenja oslobađanje od plaćanja PDV-a na svu doniranu hranu i usluge.