'Na pauzu frustrirani, ne i zabrinuti'. Napisali smo to za Plemiće u kolovozu, nakon 0:0 na Mokrom docu, a uoči reprezentativne pauze koja je kao takva donijela dosta vremena i prostora za razmišljanje. I brzo je, nakon što je prošla, zaključeno da u Zrinjskom zaista nisu trebali brinuti. Kao što je to slučaj i sada, uoči susreta drugog kruga s Posušjem. No, je li taj prvi međusobni susret ipak ostavio neke pouke za danas?

- Ne, nije se Zrinjski na Mokrom docu mučio. Daleko od toga. Imao je igru, prilike. Ne i rezultat, jer završilo je bez pobjednika (0:0), baš kao i u prethodnom međusobnom okršaju onom iz 2009., kada je rejting ova dva kluba bio sličan. I to je ono što je pomalo naljutilo Sergeja Jakirovića i društvo… taj izostanak rezultata, ali ne i zabrinulo. Jer po svemu sudeći – bila je to ona jedna baksuzna utakmica. A kad se već dogodila – nek' je to bilo u prvom dijelu prvenstvu i neka se nije izgubilo.
Tako smo pisali u kolovozu, kada je prvenstvo još bilo u povojima, kada još nismo bili svjesni snage Zrinjskog koja se sada očita – kao što su očite brojke iza kampanje rekordnog prvaka. No, to što je Zrinjski odonda napredovao, digao se, to ipak ne znači, da će se Posušje Pod Bijelim brijegom samo pobijediti.

Najlošije poluvrijeme sezone?

- Prvo poluvrijeme nismo bili na nivou, to nije ono što želim vidjeti. Čak smo i dobro počeli, desetak minuta, a onda smo počeli divljati. Posušje nam je pravilo probleme…. nikako nismo mogli uzeti drugu loptu. U poluvremenu – hajde - nije bilo loše s izmjenama, kasnije smo krenuli s totalnim rizikom… imali smo i jedanaesterac, par jako dobrih prilika, ali Posušje se uspjelo obraniti, ocijenio je nakon onog frustrirajućeg remija s Mokrog doca Jakirović čiji je Zrinjski tada bio četiri boda iza vodeće Tuzle.

Otada je Zrinjski, lako je izračunati, nadoknadio 14 bodova u odnosu na Tuzlake, ali napredovao i u drugim poljima. A to će reći da Posušje ovog puta čeka daleko teži zadatak. Tako bi trebalo biti – po svim pokazateljima, od kojih je većina njih opipljiva. Bez obzira što se Posušaci, jedini iz Radnik, mogu pohvaliti da su bili akteri utakmica u kojima je Zrinjski ove sezone kiksao.

Napredak koji je uslijedio

Kao prvo – igrački se kadar otada obogatio i razigrao. Ovo da se obogatio, odnosi se na dobitak zvani Kerim Memija, koji je došao baš tada, oko tog prvog susreta s Posušjem. Nakon Posušja, u Trebinju, debitirao je još jedan mladi talentirani igrač, Franko Sablić, a važnije od svega – ubrzo nakon Posušja Nemanja Bilbija je ušao u strašnu formu. Prije Posušja je imao tri gola na svom kontu, nakon Posušja dodao ih je još jedanaest. Uz sve to, Zrinjski je u međuvremenu osjetno izgradio svoj stil koji baca fokus na visoki, konstantni presing s kojim se rivali teško nose. Jakiroviću je da izradi takav Zrinjski trebalo vremena i baš zbog toga teško će od njega odustati. Jer kako je govorio, momčad to može podnijeti. Mi bi dodali i to da rivali ne mogu… gdje bi se nekako trebalo uklopiti Posušje. Trebalo.

Posušje nema što izgubiti

Brojka od 27 primljenih golova, najviše u PL, dosta govori o Posušju. Ali ne sve. Ne to da je Posušje otad promijenilo trenera (umjesto Ćorića stigao Balajić), da je na svoj konta dodalo još dvije pobjede – da je u svoja dva zadnja susreta remiziralo sa drugoplasiranom Tuzlom (1:1), da je u drugom vezanom susretu na Mokrom docu uzelo trobod protiv Leotara (1:1). Da, bio je to gol koji je Trebinjce pokopao u samoj završnici, ali ih je pokopao. Dao Posušacima novi život, digao ih uoči Zrinjskog – protiv kojeg nemaju što izgubiti. Ta stavka o izostanku imperativa momčadi s Mokrog doca, najopasnija je po Zrinjski. Ali nije jedina opasna. Opasna je i ona koja govori o opuštanju, a kojeg u slučaju Plemstva zapravo još nismo vidjeli. Osim možda u onom prvom poluvremenu u Posušju.

Ukratko, Zrinjski bi ove subote sam sebi mogao biti najveći protivnik, a koliko god zvučalo otrcano, te je bitke ponekad najvažnije dobiti.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba