Zrinjski je uzeo tri boda u Doboju kod Kaknja, no nije to baš bila ogledna partija iz koje se moglo izvući dodatna doza samopouzdanja - za Široki u zadnjem kolu godine, za ostatak kampanje. Kako, zašto? Pa odgovor vjerojatno leži negdje u činjenici da je i ovog puta stvar spasio jedan čovjek.

Nikada jedan igrač ne može biti sam zaslužan za rezultat, ali ako se prečesto događa da on izvlači ekipu, zapitate se – koliko je ekipa zaista posložena i koliko ona u kompletu ne daje od onoga za što je sposobna? Pitanja su to koja su (opet) iskočila nakon minimalne pobjede Zrinjskog u Doboju kod Kaknja nad kojima se izdvojilo jedno: je li Bilbija Zrinjski?

Zadovoljan svojim učinkom

- Mogu biti zadovoljan svojim učinkom… koji poraz ekipno je bio neplaniran, ali zasluženo smo tu gdje jesmo, izjavio je Bilbija nakon Mladosti.

Je li ovdje bio politički korektan pa je ublažio zadovoljstvo svojim partijama, a ekipu kudio manje nego je trebao - nismo sigurni. Sigurni smo da je ostavio dojam igrača koji nije do kraja zadovoljan, ali i igrača koji je realan - da mu je jasno da je ovaj Zrinjski jednostavno osuđen na nekonstantne partije. A njih je bilo. Jer nakon dva vezana poraza od Olimpika i Želje (dva kola prije toga i Sarajeva), uslijedila su četiri vezana trijumfa (Velež, Široki, Radnik, Borac) pa onda opet remi kod Slobode i onda ova teško, teško izborena partija kod Mladosti koja nikada nije slavila ni u prethodnih dvanaest međusobnih duela. A u tom je periodu, od Veleža do Mladosti zabio šest golova.  Treba se doduše sjetiti i da je prvi gol zabio tek u šestoj prvenstvenoj utakmici (protiv Mladosti), da je do tad stvar spašavao Anes Mašić, da je Miloš Filipović sam savladao Tuzlu… Ali to je bilo tada.  

Konstantno zabija već sezonama, ali…

Sada se čini da je Bilbija Zrinjski… Zrinjski u kojem su se jednostavno pomirili da igraju na mahove, da kada pričamo o golovima ovise o Nemanjinom raspoloženju? Moguće da nisu do kraja, ali isto tako – zašto ne koristiti to što imaš? A oni imaju iskusnog golgetera koji traje. Već godinama. U sezoni 2016/17. zabio je 10 prvenstvenih golova, sezonu nakon toga 12, u sezoni 2018/19. potpisao ih je 14, a trenutno je s trideset godina na leđima na brojci 10… s kojom predvodi listu strijelaca Premijer lige.
No, isto tako, jasno je da će to jednog dana stati – da će Nemanja otići u penziju, možda i dignuti sidro prije toga - već ove zime, tko zna? I što će onda Zrinjski? Hoće li rezultati bez njegovih golova patiti?

Trenutno – bolje da je ovako

Nitko nije siguran u to što budućnost nosi za ovaj Zrinjski koji u jednom trenutku djeluje kao materijal za prvaka, a već u drugom kao ekipa koja treba biti prezadovoljna što se uopće bori za Europu. Nitko nije siguran na što će izići aktualna kampanja, ali da je sve crno i neizvjesno – ne, nije. Jer vidjeli smo Brkićeve obrane u Doboju kod Kaknja, vidjeli smo Filipovićeve i Mašićeve uporne pokušaje - ima tu materijala za jednu dobru partiju kada se to sve poklopi u jednom trenutku. Samo što se to u Doboju kod Kaknja nije dogodilo pa je dojam blijede partije, dojam anemične veze i obrane – prejak, možda i varljiv.

S druge strane, Bilbijine izvede ove sezone nisu zasnovane na dojmu, nego na konkretnim detaljima, na golovima – iako ih je tri potpisao u utakmicama koje su izgubljene. A za Zrinjski, za ovakav Zrinjski, trenutno je bolje da je tako. Dok se ne nađe način da Bilbija ne bude jedina nada u povoljan ishod.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba