Nakon pobjedničkog otvaranja proljeća, nakon dvije vezane prvenstvene pobjede od kojih je druga bila kod Sarajeva, mnogi su pomislili – Plemići su se vratili, napast će titulu! Ali onda je uslijedilo otrježnjenje, a nakon povratka iz reprezentativne pauze i istinski povratak u realnost.

Gore, dole, gore, dole – tako je igrao Zrinjski dosad, u prvih pet kola ovog proljeća, takvi su bili rezultati, tako su se kretale i emocije navijača. Nakon visokog uzleta, uslijedio bi grubo prizemljenje, ne slijetanje, nego prisilno spuštanje – dosta grubo, samo da se preživi. I Zrinjski je prvih pet kola proljeća preživio, ali samo to. Usluga si tim Sergeja Jakirovića nije napravio previše, a dojam je remijem (1:1) kod Mladosti iz Doboj Kaknja samo pojačan.  

Bez alibija

- Mislim da je realan rezultat s obzirom na viđeno. Prvo poluvrijeme nismo bili pravi, zabili su nam lijep gol, moram čestitati igračima Mladosti na tome. Uspjeli smo se vratiti, posložiti redove i imali smo neke šanse u drugom poluvremenu, ali premalo da bismo osvojili tri boda protiv Mladosti, ustvrdio je Jakirović nakon 1:1 u Doboju kod Kaknja, gdje je možda i više od svega razočarala činjenica da je bod osvojen sa jednim dosta dobrim, ne previše kompromitiranim timom. Tek je to u zadnjoj liniji, sa Pušićem kao stoper-partnerom Jakovljeviću, djelovalo malo čudno, ali iskusni je veznjak već uskakao u zadnju liniju. Drugim riječima, Mladost je otkinula dva boda jednom na papiru vrlo dobrom Zrinjskom za koji je nakon dvije utakmice pauze opet zaigrao najbolji igrač, Nemanja Bilbija. A to će reći da se Plemići nakon takvog rezultata zaista nisu imali iza čega sakriti. I to je ono što je najveća briga pred preostalih devet utakmica.

Već zaboravljena pitanja

Generalno, trebala je to biti partija u kojoj će Zrinjski pobjedom nabildati mišiće pred još dvije utakmice s loše, lošije plasiranim rivalima, a prije nego uđe u niz derbija, koji počinje susretima sa Sarajevom i Širokim. Trebala je to biti partija koju Zrinjski mora dobiti, ali nije – i sada su se opet uzdignuli oni stari upitnici… koje smo jedno vrijeme doživljavali kao nepotrebne. Opet se počelo povlačiti pitanje kvalitete, ne one papirnate, nego realne, opet je Europa počela djelovati ne daleko, ne nedostižno, ali sigurno kao nešto što je sve samo ne sigurna stvar. Jer ne samo da će do kraja sezone nedostajati ta dva boda iz Doboja kod Kaknja – dogodit će se, događat će se i to da će rivali nastaviti koristiti tave poklone… bude li ih još.

Treba li strahovati?

Slijede dakle još dva susreta koja smo prije 24. kola svrstali u isti koš – utakmica koje bi Zrinjski trebao dobiti, bez obzira što se ti rivali bore za ostanak, zbog čega su nezgodni na svojstven način. Najprije Radnik Pod Bijelim brijegom, a onda taj ovog proljeća probuđeni Olimpik. Treba li strahovati? Ne nužno, ali sigurno je – da ništa nije sigurno kada govorimo o ovom Zrinjskom. Zrinjskom koji je nestabilan, nepredvidljiv, koji zapravo nije dovoljno dobar da se uzdigne iz tog žestokog europskog fighta. I to je zapravo najveća boljka ovog tima – činjenica da sam ne kontrolira svoju sudbinu. Da jaše na valovima svoje promjenjive forme i raspoloženja rivala koje je također nestabilno. I zbog svega toga, to će do kraja biti jedna neizvjesna priča. Da, Jakirović je na to upozorio po svom dolasku, da je Liga nevjerojatno izjednačena, ali opet – mnogi su se nadali da Zrinjski imati snage upečatljivije odigrati svoju ulogu.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba