Dana 7. listopada 2023., teroristički napad Hamasa pogodio je Izrael u srž. Već dvije godine ta zemlja vodi krvavi rat u Gazi i regiji – dramatično mijenjajući politički krajolik Bliskog istoka, piše Deutsche Welle.

Bio je to jedan od najmračnijih dana u izraelskoj povijesti, a zemlju je zatekao potpuno nespremnu: 7. listopada 2023. brojni radikalni islamistički borci Hamasa i drugih terorističkih milicija iz Gaze uspjeli su savladati snažno osiguranu granicu s Izraelom, prodrli duboko u tu zemlju, ubili više od 1200 ljudi i oteli oko 250 osoba kao taoce u Pojas Gaze. Trauma ove ranjivosti i danas se osjeća u Izraelu.

Ovo su također bile dvije među najmračnijim godinama u palestinskoj povijesti. Samo dan kasnije, izraelska vlada odlučila je napasti Pojas Gaze. Od tada je, prema podacima Ministarstva zdravstva u Gazi kojim upravlja Hamas, ubijeno više od 65 000 ljudi, a ozlijeđeno preko 160 000 – stvarni broj poginulih mogao bi biti i veći. Prema UN-u, preko 90 posto stambenih zgrada uništeno je ili oštećeno. U velikim dijelovima Pojasa Gaze vlada akutna glad, a više od 1,9 milijuna ljudi je interno raseljeno – na području koje je manje o otoka Krka.

Izraelski ratni ciljevi samo djelomično postignuti
Pod dojmom masakra 7. listopada 2023., izraelski premijer Benjamin Netanyahu proglasio je dva ratna cilja: oslobađanje svih talaca i uništenje Hamasa. Dvije godine kasnije, unatoč svim naporima, ta dva cilja nisu u potpunosti postignuta. Od 251 taoca, 148 živih se do sada vratilo u Izrael - samo osam ih je oslobodila izraelska vojska. Preostalih 140 oslobodio je Hamas - uglavnom u okviru zamjene za veliki broj Palestinaca zatočenih u Izraelu.

Tijela nekoliko mrtvih talaca također su u međuvremenu vraćena u Izrael. Međutim, prema izraelskoj vladi, 47 talaca još je uvijek u rukama Hamasa. Vjeruje se da je samo njih oko 20 njih živo.

Hamas i dalje postoji. Iako su brojni borci iz te skupine, koja je u Izraelu, EU i SAD-u deklarirana kao teroristička organizacija, ubijeni u posljednje dvije godine, židovsko-američka lobistička organizacija J-Street u nedavno objavljenom izvješću govorila je o čak 23 000 ubijenih boraca Hamasa. Izraelska vojska također je eliminirala nekoliko vodećih osoba organizacije, poput Ismaila Hanije i Jahje al-Sinwara. Unatoč tome, skupina Hamas i dalje je aktivna. Prema J-Streetu, transformirala se iz paravojne organizacije u decentraliziranu gerilsku grupu.

Ako se plan od 20 točaka američkog predsjednika Donalda Trumpa za Gazu, predstavljen prošli tjedan, doista provede, izraelska ratna bilanca bi se dodatno promijenila. Plan naime predviđa oslobađanje svih preostalih talaca. Hamas bi također trebao biti razoružan. A borci koji se "obvežu na miroljubivu koegzistenciju" mogu računati, sudeći po Trumpovom planu, na amnestiju. To bi zapravo značilo kraj Hamasa kao naoružane milicije. Ostaje neizvjesno hoće li se njegova ideologija ikada moći potpuno uništiti.

Izraelski neprijatelji vojno oslabljeni
Međutim, krvavi sukob u protekle dvije godine nije bio ograničen samo na Gazu. Hezbolah, koji djeluje u Libanonu, i Hutiji u Jemenu izrazili su solidarnost s Hamasom odmah nakon početka rata u Gazi – smatra se da sve tri organizacije financijski i vojno podržava Iran.

Izrael je poduzeo mjere protiv svih ovih organizacija – sa znatnim vojnim uspjehom. Vođa Hezbolaha Hassan Nasrallah ubijen je u zračnom napadu u Bejrutu, a brojni borci ili su žrtve napada daljinski upravljanim pejdžerima, akcija koja je izazvala veliku pažnju u cijelom svijetu. U kombinaciji s daljnjim zračnim napadima na južni Libanon, Hezbolah je danas značajno oslabljen.

Izraelske zračne snage također su danima izvodile napade na Iran, pritom su teško oštetile nuklearni program te zemlje. Ubojstvo vođe Hamasa Ismaila Hanije u zračnom napadu u samom srcu Teherana bila je dodatna sramota za tamošnji režim.

Svrgavanjem dugogodišnjeg vladara Bašara al-Assada u Siriji krajem 2024. godine, Iran je izgubio još jednog saveznika u regiji. Izraelski protivnici u Iranu, Siriji, Libanonu i Gazi, prethodno ujedinjeni u takozvanom "Šijitskom polumjesecu", doživjeli su težak udarac - a izraelska vojna dominacija u regiji sada je jača nego ikad.

Optužbe za genocid i vanjskopolitička izolacija
No, politička cijena za ove strateške uspjehe je visoka. Pogotovo način vođenja rata rezultirao je masovnim međunarodnim kritikama na račun izraelske vlade.

Tijekom protekle dvije godine, izraelska vojska bombardirala je bolnice i škole u Gazi, ubivši tisuće žena i djece, kao i brojne medijske radnike, spasioce i humanitarne djelatnike. Isporuke humanitarne pomoći civilnom, napaćenom stanovništvu više puta su zadržavane - s argumentom da ne smiju pasti u ruke Hamasa.

Sve je to dovelo do optužbi za genocid nad Palestincima protiv izraelske vlade. Komisija UN-a za ljudska prava, najveće svjetsko udruženje istraživača genocida, pa čak i neke izraelske organizacije za ljudska prava poput B'Tselema i Liječnika za ljudska prava (Physicians for Human Rights) sada otvoreno tvrde da Izrael čini genocid u Gazi – tvrdnja koju izraelska vlada odlučno poriče.

Već u prosincu 2023. Južnoafrička Republika tužila je Izrael pred Međunarodnim sudom pravde (ICC) zbog kršenja Konvencije o genocidu. U studenom 2024. Međunarodni kazneni sud (MKS) izdao je naloge za uhićenje Benjamina Netanyahua i tadašnjeg ministra obrane Joava Galanta zbog zločina protiv čovječnosti. Oba postupka oštro su kritizirali Izrael i njegovi saveznici – Mađarska je nakon toga čak objavila namjeru da napusti MKS.

Priznanje Palestine i prijetnja sankcijama EU-a
Sve očajnija situacija palestinskog civilnog stanovništva u Gazi također je ubrzala priznanje Palestine kao neovisne države. Dana 7. listopada 2023. godine,  137 država diljem svijeta priznalo je neovisnu palestinsku državu - dvije godine kasnije, bilo ih je već 20 više, uključujući i važne zemlje poput Francuske, Velike Britanije, Španjolske, Australije i Kanade.

Sve one time žele izraziti svoju predanost rješenju koje previđa dvije države na Bliskom istoku - iako je izraelski premijer Benjamin Netanyahu jasno odbacio tu ideju. On osuđuje priznanje kao navodnu "nagradu" za teror Hamasa - iako su sve države koje su nedavno priznale Palestinu isključile mogućnost da Hamas igra ulogu u oblikovanju njezine budućnosti.

Kao odgovor na tekući rat u Gazi, brojne zemlje obustavile su izvoz oružja Izraelu. Cijeli niz država, uključujući Kolumbiju, Južnoafričku Republiku i Maleziju, uvele su i sankcije protiv Izraela.

EU također odavno raspravlja o uvođenju ekonomskih sankcija toj zemlji - sve veći broj država članica podržava suspenziju Sporazuma o pridruživanju EU-a s Izraelom, ograničavanje putovanja bez viza za izraelske građane i blokiranje uvoza iz židovskih naselja na Zapadnoj obali. Međutim, Njemačka i neke druge države EU-a do sada su odbile podržati te korake.

Duboko podijeljena zemlja
Čak i unutar samog Izraela, mišljenja o tome kako bi zemlja trebala (nastaviti) postupati u Gazi uvelike su podijeljena. Posebice desničarski ekstremistički ministri Itamar Ben-Gvir i Bezalel Smotrich žele nastaviti s oštrim vojnim akcijama protiv Hamasa. Obojica također koketiraju s idejom izraelske aneksije Zapadne obale, što bi definitivno sabotiralo rješenje o dvjema državama.

Međutim, druge skupine u Izraelu već mjesecima odlučno inzistiraju na prekidu borbi - prije svega obitelji talaca i njihovi pristaše. Tjedno demonstriraju za rješenje koje i se postiglo u pregovorima – i osjećaju se napuštenima od svoje vlade.

Ali i druge skupine su više puta prosvjedovale protiv rata: arapski Izraelci, vojni veterani i članovi obitelji vojnog osoblja. Općenito gledajući, prema anketi iz srpnja 2025., više od 70 posto Izraelaca podržava prekid vatre. Ali društvo je duboko podijeljeno, a tabori pristaša i protivnika vojne akcije u Gazi u posljednje vrijeme postaju sve nepomirljiviji.

Trumpov plan kao tračak nade
Prošli tjedan, Trumpov plan za Gazu konačno je donio određeni pomak u ovom sukobu. No, ostaje nejasno hoće li se on zapravo i provesti u djelo ili ipak ne.

Čak i ako inicijativa američkog predsjednika uspije trajno ušutkati oružje u Gazi nakon 24 mjeseca rata, rane nanesene objema stranama tog 7. listopada 2023. i u protekle dvije godine ostat će i dalje akutne – možda i u godinama, pa čak i desetljećima koja su pred nama.