Pojedini politički analitičari su primijetili da u nedavnim razgovorima domaćih čelnika najjačih parlamentarnih stranaka sa zamjenikom pomoćnika američkog državnog tajnika Matthewa Palmera i direktorice za Zapadni Balkan u Europskoj službi za vanjske poslove Angeline Eichhorst nije bilo Željka Komšića, lidera Demokratske fronte.

Istina, Komšić se s američkim i europskim diplomatama susreo u Predsjedništvu BiH, međutim kroničari političkih zbivanja su mišljenja da je na sastanku s čelnicima stranaka mogao biti barem Komšićev izaslanik i pomalo površno obrazlažu kako je DF zaobiđen jer se Željko Komšić protivi asimetričnim rješenjima koje navodno rigidno poturaju Amerikanci i Europljani, na uštrb modernog građanskog koncepta kojega zagovaraju “sarajevski europejci” na čelu s Bakirom Izetbegovićem i SDA.

Komšić

Sarajevski minder ne oplakuje ignoriranje Željka Komšića, dapače svjesni su da je 'francusku sobaricu', kako ga posprdno oslovljavaju neki krugovi, temeljito zastupao njegov politički mecena Bakir Izetbegović.

I to nije prvi puta i nije ništa iznenađujuće i čudno. I u razgovorima Bakira Izetbegovića, Dragana Čovića i Miorada Dodika, nakon zadnjih parlamentarnih izbora, čelniku DF-a Željku Komšiću je bio zabranjen pristup pregovaračkom stolu i njegov interes je branio šef SDA.

Ne stoje teze da Komšić nije pozvan na razgovor s američkim i europskim diplomatama jer je protiv asimetričnih rješenja. Bit će prije da je netko podmuklo procijenio da je predstavnik DF-a suvišan i da bi samo nepotrebno zauzeo neku stolicu.

Šef DF-a se doista verbalno protivi asimetriji, ali opetovano je potvrdio kako je on zapravo opterećen HDZ-om BiH i Čovićem. I dok sve druge oporbene stranke i lideri svom silinom ogolijevaju i napadaju Izetbegovićevu muljažu s Čovićem u kojoj su Nikšić, Konaković, Radončić tebali biti samo jamci, Željko Komšić se ponio kao “mumija”, niti jednom riječju kritike ili sumnje nije doveo u pitanje kontroverzno ponašanje svog političkog pokrovitelja, bošnjačkog nacionanog izbornika.

-Nije prvi put da HDZ BiH najavljuje blokadu izbora, to nije pametno. To će navući ozbiljnije osude nego što oni misle. Kad znamo s kim imamo posla, sve je moguće, sjetite se izbora u Mostaru, izjavio je Komšić.

A baš u Mostaru je sklopljen sporazum između Čovića i Izetbegovića čije ime Komšić očevidno ne smije izustiti.

Baš zbog toga “zelenog vazalstva” ali i potrošenosti čelnik DF-a je odavno najomraženija politička figura u sarajevskom prostoru. Njega na pričuvnom položaju drži još jedino Izetbegović.

-U stilu svog novog političkog mecene iz Mehmeda Spahe, trudio se biti predsjednik jadničak, čija žena nema da plati neki medicinski pregled. Pa je onda iz jadnička skakao u ulogu heroja, lažno nas uvjeravajući da je Bosni i Hercegovini osigurao NATO. Trčao je pod skute SDA svaki put kada bi zagustilo. Prevario bivše drugove iz SDP-a i njihove partnere kada im je iza leđa srušio vlast u Kantonu Sarajevo. Pa opet nakon nekog vremena doživio težak udarac, kada su ga iz Kantona Sarajevo istjerali. Zbog toga mu se stranka počela osipati. Stoga je sigurno da će Komšić ostati politički parazit koji je živio između ljevičara u pokušaju i manipulatora u odrastanju, samo je jedno u nizu nekada nezamislivih danas već i ogavnih posipanja fekalijama.

Valja samo Erdogan?

Indikativno je, međutim, da se u sarajevskoj intelektulano-medijskoj čaršiji sve gromoglasnije javljaju žestoki kritizeri američkog prijateljskog odnosa i postupanja prema BiH. Nakon što su proglasili europske diplomate Wigemarka i Sattlera, pa unaprijed i novog Visokog predtavnika Christiana Schmidta prohrvatskim i prosrspkim lobistima, isti krugovi takve naljepnice lijepe i Matthewu Palmeru.

-Vjetar u leđa takvim idejama mimo kamera davao je američki izaslanik Matthew Palmer koji je recidiv Trumpove administracije u timu novog predsjednika SAD-a. Srećom, bio je to vjeroiatno posljednji pokušaj „pijateljski“ nastrojenog američkog diplomate interesima Srbije i Rusije na Balkanu da pogura Dragana Čovića i Milorada Dodika, navodi se u jednoj analizi medija u vlasništvu radikalnih tajkuna.

Nije li simptomatično, Bildt, Lajčak, Petrischt, Inzko, Wigemark, Sattler, Schmidt, bošnjačka lista sumnjivih, antibošnjačkih europljana. Sada su načeti i  najveći prijateljiAmerikanci. Tko više napokon valja, Erdogan?