Hrvatska na svom teritoriju otkriva sve više ilegalnih odlagališta otpada, nerijetko i opasnog. Dio toga potječe iz uvoza premda se domaći sustav ne može nositi ni s vlastitim otpadnim tvarima, piše Deutsche Welle.

Bura oko ilegalnog otpada u Hrvatskoj ne jenjava, a zacijelo ni neće tako skoro, pogotovo ne dok se za iduću subotu priprema veliki pohod prosvjednika iz Like u Zagreb. U Hrvatskoj se u posljednje vrijeme svako malo otkrivaju nova prikrivena odlagališta, a posebno zabrinjavaju razmjeri (ne)zabilježenog uvoza rizičnog i opasnog otpada. 

Više nego jasno postalo je da postojeći sustav upravljanja otpadnim sektorom nema valjane „filtre“ za onemogućavanje takve prakse. Štoviše, velikih problema Hrvatska ima već i sa zbrinjavanjem vlastitog redovnog otpada iz kućanstava i privrede.

Uz nemogućnost rješavanja viška miješanog smeća i odvojenih tvari za reciklažu s kojima postojeći centri za gospodarenje otpadom muku muče već godinama, nameće se pitanje kako bi RH uopće mogla izaći na kraj još i s uvezenim otpadom. „Da, imamo već 10-ak takvih slučajeva u novije doba, ali s obzirom na to kako su se često počeli javljati ljudi s novim saznanjima, bojim se da je ta Pandorina kutija tek otvorena“, rekla je za DW Dušica Radojčić iz stranke Možemo, predsjednica saborskog Odbora za zaštitu okoliša i prirode. To tijelo zacijelo spada među najangažiranije državne adrese proteklih mjeseci.

Svi se peru od odgovornosti

„Ipak, malo tko shvaća razmjere problema s kojim se tek polagano suočavamo. Sustav nadzora je do te mjere neefikasan“, dodala je, „da se u slučajevima aktivnog kršenja ono nerijetko nastavlja i kad se to kršenje službeno utvrdi, s poznatim počiniteljem.“ Primjer može biti, recimo, slučaj u Bibićima u Istri, gdje je počinitelj ovih dana samo uklonio postavljene betonske barijere nakon intervencije državnih inspektora, pa nastavio s istovarom. Radojčić nam je pritom skrenula pažnju na fatalne momente u izmjenama regulative za taj sektor, kad je posrijedi uvoz otpada.

Od 2019. godine uvoznici nisu zakonski dužni da najkasnije tri dana prije uvoza otpada to i najave Državnom inspektoratu. Također, od 2021. ukinuta je obaveza upisa u očevidnik, a ovlasti su podijeljene između policije, carine i inspektorata. „Kad se počelo govoriti o lažnim deklaracijama u Gospiću, koji predstavlja zasad najveći slučaj ilegalnog deponiranja opasnog otpada, nevjerojatno je bilo kako su svi prali odgovornost sa sebe. Pa onda još i župan te sektorska ministrica. Izgledalo je baš kao da je sustav podešen za tu potrebu, iako su u biti nadležni svi oni", istaknula je ova saborska zastupnica.

Previše toga da bi bilo slučajno

Ona skreće pažnju i na kadrovsku opustošenost inspektorata nakon promjena u njegovu ustroju s kraja prošlog desetljeća. 

„Pored svega, njihovi nalozi i prijave nemaju učinka. U bivšoj industrijskoj zoni u Sisku, jednoj firmi je, do njezina odlaska u stečaj, inspektor napisao 17 naloga, bez ikakve reakcije. A nakon prekršajnog naloga, oni ne mogu podnijeti i kaznenu prijavu za isto djelo. Ne izuzimaju im opremu do izvršenja, pa kršitelji neometano rade dalje. Uvoz bi pak trebalo obustaviti sve dok nemamo sustav za vlastiti otpad“, uvjerena je Radojčić.

Hrvatska ne zna ni što bi učinila sa svim količinama i vrstama plastike koju ima, a kamoli sa zahtjevnijim tvarima. Nema infrastrukture, a privatnici koji obrađuju poneku izdvojenu materiju lako postaju monopolisti, u poziciji da ucjenjuju. 

„Upravo mi je iz jednog grada javljeno da imaju 17 kontejnera ekrana, dakle, elektroničkog otpada, s kojim ne znaju gdje bi. Nema sustava osposobljenog za prihvat. A to je samo domaći otpad. Dok dođemo do teme uvoza, jasno je da bi nam trebala i sljedivost, itd. No previše je tu nemara da bi sve bilo slučajno“, sugerira ona.

Na pitanje kome bi moglo odgovarati takvo stanje, osim pojedincima koji nakon uvoza odbacuju taj otpad po više ili manje skrovitim lokacijama u prirodi, Dušica Radojčić uzvraća da to i nije neka posebna misterija. 

„Svi smo se nagledali tih filmova“, rekla nam je, „a kad je pukla afera Gospić, našla sam jedan izvještaj talijanskih karabinjera o poslovanju s otpadom koje tamo predvode organizirane kriminalne skupine. Kao ciljani uvoznici navedene su zemlje Balkana, uz napomenu da je tako zbog ovdašnje manje kontrole. A sad znamo i da je u to bio umiješan i naš bivši glavni državni inspektor."

Regulacija se uvijek može unaprijediti

Bivši ministar zaštite okoliša i energetike Slaven Dobrović, tada član stranke Most, a danas u stranci Domino, smatra da bi uvoz bilo teško sasvim onemogućiti, sve dok je Hrvatska dio EU. 

„No svakako da se reguliranost postupaka gospodarenja otpadom može uvijek unaprijediti", kazao je za DW, „na način da postane jednostavnija i jasnija, te sigurnija u pogledu mogućih propusta i zlouporaba. To bi posebno trebalo vrijediti kod uvoza opasnog otpada. Pritom je značajna digitalizacija, odnosno otvorenost za pregled i reviziju, što je dio važnijih promjena koje dolaze novom europskom Uredbom 2024/1157."

Novost je digitalni sustav pošiljaka otpada Europske unije DIWASS (Digital Waste Shipment System) koji traži prethodnu notifikaciju i suglasnosti za pošiljke opasnog otpada. „Očito da kriminal ilegalnog postupanja i prijevoza opasnog otpada u Europi nije bio nepoznanica", naglašava Dobrović, „pa su se ovom Uredbom značajno pojačali alati za njegovo sprječavanje. Međutim, reguliranost postupka je jedno, a njegova provedba drugo. Nije dosadašnja reguliranost bila bez brojnih mehanizama za sprječavanje propusta i malverzacija. To znači da se kvaliteta upravnog postupanja uvijek oslanja na kvalitetu nadležnih službenika."

Osuđenost na kriminalnog partnera

„Kvalitete u smislu znanja i primjene zakona, naime, ali i savjesnosti, poštenja i etičnosti. Jer financijski potencijali nelegalnog postupanja doista su golemi. Stoga, smatram da bi sve takvo postupanje u RH trebalo centralizirati na razinu ministarstva, odnosno ispraviti reformsku grešku iz 2019. kad su mnoga upravna postupanja u sektoru gospodarenja otpadom spuštena na županijsku razinu. To bi uz punu primjenu digitalne i otvorene platforme omogućilo visoku transparentnost koja uvijek pomaže i zaštiti javnog dobra“, rekao nam je Slaven Dobrović.

Konačno, baš ususret spomenutom zagrebačkom prosvjedu koji organiziraju građanski aktivisti iz Gospića, posljednje vijesti iz sektora ukazuju na više nego potentan novi dodatak ovoj aferi. Određena su poduzeća koja će obavljati sanaciju tamošnjeg ilegalnog deponija opasnog otpada. Jedno od njih, zaduženo za buduće prekrivanje otpada nakon obrade, karakterizirano je i činjenicom da je njegova matična centrala u Sloveniji već bila prijavljivana zbog – ilegalnog zakopavanja otpada. A sustav koji je „osuđen“ na suradnju s takvim partnerima zacijelo više nije moguće popravljati, pa ni reciklirati.