Piše: Dragan Bradvica

Recesija stoljeća trese cijeli svijet i vrlo je neizvjesno što će se događati u sljedećih minimalno 12 mjeseci kako s pandemijom koronavirusa tako i s ekonomijama.

Različite države kao i Europska unija donose čitav niz mjera pomoći gospodarstvu kako bi ono što manje okrznuto izašlo iz krize i što je brže moguće krenulo s rastom. Milijarde su već uložene, još više će biti, vodi se itekako računa o radnicima i već kuju planovi za budućnost. Dakle, sve ono što se u Bosni i Hercegovini ne radi jer ovdašnjim vlastima jedino je važno 'pokrpati proračunske rupe' i 'nahraniti gladna stranačka usta'.

Jedna od mjera o kojima se itekako u svijetu razgovara jeste porezna politika odnosno da se ide na veće oporezivanje bogatih kako bi se smanjile nejednakosti u društvu. A ako znamo da u BiH imamo oko 20 posto ljudi koji žive ispod granice siromaštva, 'proračunsku klasu' - jer nam u javnom sektoru radi oko 212 tisuća ljudi koji imaju stabilna primanja i čak oko 15 posto 'visoke klase' onda je jasno da je BiH sinonim nejednakosti. Postoji li ikakva nada da će se napokon krenuti u smanjenje ogromnih nejednakosti? Teško.

Progresivno oporezivanje

Čak je i Međunarodni monetarni fond, za koji se svakako ne može reći da su 'ljevičari', predložio progresivno oporezivanje. Tako MMF navodi kako su države diljem svijeta suočene s posljedicama rastuće nejednakosti u primanjima, zbog čega bi trebale ozbiljnije razmotriti preraspodjelu bogatstva kroz porezne politike i transfere.

Progresivno oporezivanje i transferi su ključne komponente fiskalne preraspodjele a optimalna porezna teorija sugerira značajno više marginalne porezne stope na najviša primanja od sadašnjih stopa, stava su u MMF-u.

Iako je u proteklim desetljećima smanjena globalna nejednakost u primanjima zbog rasta ekonomije zemalja kao što su Kina i Indija, nejednakost unutar samih zemalja je značajno porasla.

To se naročito, kako navode, odnosi na velike države kao što su SAD i Kina, što bi, prema ocjenama Fonda, moglo smanjiti ekonomski rast. MMF je ukazao i da su porezne stope na najviša primanja u zemljama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj pale na 35 posto u 2015. godini s prosječnih 62 posto iz 1981.

Nadalje, liberalna vlast u Kanadi također predlaže veći porez na bogate kako bi se pojačao odgovor na krizu. Niz je i drugih zemalja koje planiraju ići u ovom smjeru.

Odabrani i otpisani

Dakle, uređene i bogate zemlje sve više raspravljaju o ovom modelu ali u BiH se nikada nije ozbiljno niti razmišljalo o bilo kakvim promjenama poreznog sustava. Zašto? Odgovor je jednostavan – važno je samo da se proračuni pune da njihove primanja ne bi došla u pitanje kao i to da se slučajno ne bi više uzimalo iz džepa najbogatijih.

Kako živimo u apsurdnom sustavu svjedoči činjenica da se ne smije uopće niti razmišljati dirnuti ogromno bogatstvo onih za koje se osnovano sumnja da su do njega došli mimo zakona ili na rubu zakona, nego se i dalje 'dere koža' onima koji 'krvavo rade' za 700 maraka mjesečno.

Primjerice, više od polovice ukupno zaposlenih u BiH radi u branšama u kojima je prosječna plaća oko 700 maraka, a potrošačka košara za četveročlanu obitelj se kreće oko 1.900 maraka, što znači da takve osobe svaki mjesec ne mogu krpati kraj s krajem i da imaju dvije plaće svaki mjesec. To naravno nije nagnalo državu da mijenja poreznu politiku kako bi se stimulirao rast plaća, nego upravo suprotno.

Nažalost, ova zemlja je već poodavno zemlja 'odabranih' i 'otpisanih' s time da se godinama sustav prilagođava ovim 'odabranim' a bezlično 'dere' ove 'otpisane'. Ali 'otpisani' i dalje gromoglasno šute pa je 'odabranima' sve bolje i bolje te žive bukvalno kraljevskim životima.