Brisel je konačno nacrtao mapu proširenja, a Sarajevo i Beograd nisu na listi. Jednoj zemlji nedostaje dogovor, drugoj opredjeljenje, a u slučaju BiH ta agonija bi mogla da potraje.

Kad se u Briselu razmatra da li je EU spremna za proširenje, odgovor se uglavnom krije u onima koji se ne spominju ili zaobilaze. Na sjednici Odbora za spoljne poslove Evropskog parlamenta četiri zemlje navedene su kao potencijalni kandidati u sljedećem krugu, iako to proširenje neće biti u standardnom obliku.

Za Crnu Goru, Albaniju, Moldaviju i Ukrajinu, Komisija priprema posebne mape puta, koje bi trebalo da predstavi krajem oktobra. Bosne i Hercegovine i Srbije na tom spisku nema, piše DW.

Samo ozbiljni kandidati
Komesarka za proširenje Marta Kos poručila je da bi Unija do 2030. mogla dobiti dvije ili tri nove članice. To je ujedno i najiskrenija rečenica cijelog procesa. Vrata su otvorena, ali nisu široka, i neće svi proći.

„Samo oni kandidati koji ozbiljno teže članstvu u EU moći će da budu dio ove unapređene postepene integracije“, rekla je Kos, napominjući ranije da su Crna Gora i Albanija najviše napredovale, ne krijući da je Ukrajina na tom spisku, više zbog sigurnosti Unije, nego zbog ispunjenih uslova.

Dio Brisela Ukrajinu u prvom redu ne vidi kao zemlju koja treba da pristupi EU u ovom trenutku. Zemlja je u ratnom stanju i bori se sa korupcijom velikih razmjera. Ipak, upravo ona stoji uz Podgoricu, Tiranu i Kišinjev. Zbog toga mnogi vide proširenje kao geopolitičko pitanje, a tek onda suštinsko i tehničko. Strateški važni dobijaju ubrzanje, ostali čekaju.

Političari „posvećeni“ evropskom putu u BiH
U toj čekaonici su BiH i Srbija. Bosna zbog suštinski loših rezultata, neispunjenosti uslova, zastoja u reformama. Tu je i apsurd cijele situacije, da zemlja koja je i dalje na začelju siromašnih, već dvije godine nije u stanju da ispuni nekoliko uslova kojima bi osigurala milijarde iz Plana rasta.

„To će se sve razvijati u svjetlu rata u Ukrajini. Ostaje nam svima u regionu da se kroz unutrašnje politike opredijelimo da li ćemo u EU i da tako djelujemo. Ne vjerujem da će se EU previše angažovati, niti će previše insistirati na tome“, kaže Miloš Šolaja, profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci.

Na to je upozorila i Željana Zovko, zastupnica u Evropskom parlamentu koja je izrazila zabrinutost što je BiH izostavljena iz predložene Mape puta.

„To je vaš zadatak, vi ste zaduženi za to“, rekla je Zovko, obraćajući se Marti Kos, na sjednici Odbora za spoljne poslove Evropskog parlamenta. Ona je istakla da BiH treba jasne smjernice kada je riječ o reformama Izbornog zakona, ali i ključnih akata neophodnih za otvaranje pregovora.

„Evropskoj uniji treba biti jasno šta želi od BiH. I uzimajući u obzir da su na izborima prošle nedjelje izabrani legitimni predstavnici posvećeni evropskom putu, trebamo iskoristiti ovu priliku za reforme i otvaranje pregovora“, rekla je Zovko.

Ključni igrači
Politički predstavnici u BiH deklarativno jesu za evropski put, ali na tom ispitu padnu gotovo svi kada počnu pregovori o nadležnostima koje treba utvrditi na tom evropskom putu. Marta Kos svjesna je toga i ilustrativno objašnjava.

„Kada je riječ o BiH, stvaranje Mape puta ima smisla samo ako je automobil u pokretu. Ako automobil stoji nema smisla ništa raditi“, kaže Kos, očekujući da će se nakon izbora politički lideri uozbiljiti kako bi se nastavilo sa reformama.

Međutim, stvari nisu tako ružičaste. Političari koji su pobijedili na izborima, u najvećem procentu jesu za EU, ali ključni igrači su imaju drugačije planove.

„Nama je odavno dosadno slušati izlizane fraze o nekakvim reformama koje treba da sprovedemo, a još neukusnije slušati laži o izgradnji demokratskih institucija, kada volju pojedinca - stranca neko smatra institucionalnim djelovanjem“, rekao je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, stranke bez koje neće biti moguće formirati državnu vlast.

„Prvo reformišite sebe. Napravili ste Evropu neuspješnom, mi želimo u društvo uspješnih“, rekao je Dodik, ističući da se „Srbima ne može nametati evropski put kao mustra za ukidanje Republike Srpske“.

Zaostatak koji se ne skriva
Ako se u protekle četiri godine ništa suštinski nije pomjerilo, postavlja se pitanje zašto bi sada bilo drugačije. Pregovori su otvoreni zbog geopolitičke situacije, a ne zbog učinka bh. vlasti. Zeleno svjetlo iz 2024. bilo je politički gest. Sadržaj koji je trebalo da ga ispuni nije stigao, a to je, u suštini, konstatovala i sama Kos.

Jedna od ključnih tačaka reforme procesa proširenja EU je način odlučivanja koji bi mogao biti neefikasan ukoliko se sa novim članicama nastavi primjenjivati postojeći sistem.

Zbog toga se razmatra veća upotreba glasanja kvalifikovanom većinom, uključujući pitanja sankcija i zajedničke spoljne politike. U Komisiji istovremeno razmatraju mogućnost da se novim članicama ograniči pravo glasa ili zadrže evropska sredstva ukoliko ozbiljno prekrše obaveze u vezi sa vladavinom prava.

„Nažalost, BiH od marta 2024. nije uspjela da implementira nijedan zakon kako bi počeli pregovori. Propao je i Plan rasta, tako da u tom kontekstu mi ne možemo biti previše optimistični kada je riječ o ovom paketu jer nismo uradili ništa prije toga. Nemamo ni glavnog pregovarača, reforme nisu sprovedene“, kaže generalni sekretar Evropskog pokreta u BiH Haris Plakalo, očekujući ipak da će nova parlamentarna većina moći da stigne ova kašnjenja.

Srbija: pauza ili poruka
Paralela se može povući sa Srbijom jer ni ona nije dobila Mapu puta. Razlozi, međutim, nisu isti. Kos je rekla da Srbija mora više da isporuči i da će se vidjeti koliko je ozbiljna nova vlada. Dakle u tom kontekstu, moglo bi se reći da Brisel igra taktički i da se čeka rasplet nakon izbora u Srbiji krajem mjeseca.

„Gorak je osjećaj, ali ne i iznenađenje. Jer poruke koje su stizale posljednjih mjeseci su bile upravo takve da su jasno isticale šta se to očekuje od kandidata u ovoj fazi procesa. I da je to donosiocima odluka u Srbiji bilo jasno“, kaže koordinatorka Nacionalnog konventa o Evropskoj uniji u Srbiji Bojana Selaković, ističući da ni vlast ni drugi akteri nisu bili pretjerano zainteresovani.

Ekskluzivitet nakon izbora
Vlast u Srbiji je instrumentalizovala proces pristupanja EU, kaže Selaković, a sve zasluge pripisivala sebi. Međutim, vjeruje da je u Briselu došlo do jedne vrste zamora od takve vrste komunikacije sa vlastima u Srbiji, s obzirom da je bilo previše obećanja bez rezultata.

„Realnost je takva da do ovih izbora Vučić nije bio sprema da pravi ustupke ni vidljivije korake u spoljnoj politici niti da reformiše društvo na način koji može Srbiju da vodi ka članstvu u EU“, smatra Selaković, sigurna u to da nakon izbora Vučić, neće više imati taj ekskluzivitet vođenja ovih procesa.

Za razliku od BiH, gdje je dijagnoza poznata i nijedan uslov nije ispunjen, Beograd je ostavljen na čekanju. Obje zemlje danas dijele isti položaj, iako ne iz istog razloga. BiH zaostaje zbog neučinka i unutrašnjih blokada. Srbija zaostaje zbog političke neizvjesnosti i sumnje Brisela u njen kurs.