Preživjele žrtve upozoravaju da je poricanje genocida prijetnja budućnosti. Uoči 31. obljetnice genocida u Srebrenici, iz Ujedinjenih naroda stižu pozivi na očuvanje istine, piše Deutsche Welle,

U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari sve je spremno za kolektivnu dženazu i ukop deset novoidentificiranih žrtava genocida, koji će biti obavljen u subotu, 11. srpnja. Među njima su žrtve koje su u trenutku smrti imale između 20 i 56 godina, a njihovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnim grobnicama na području Bratunca, Zvornika, Vlasenice i Srebrenice. Neki će nakon više od tri desetljeća biti pokopani uz svoje najbliže – otac uz sina, brat uz brata, rođak uz rođaka – dok obitelji drugih identificiranih žrtava još čekaju da budu pronađeni dodatni posmrtni ostaci prije nego što daju suglasnost za ukop.

Obilježavanje 31. obljetnice genocida u Srebrenici i ove godine okuplja tisuće ljudi iz Bosne i Hercegovine (BiH), zemalja regije i dijaspore. Više od 6.000 sudionika krenulo je 8. srpnja iz Nezuka na trodnevni „Marš mira“, pješačeći stotinjak kilometara rutom kojom su u srpnju 1995. godine tisuće Bošnjaka pokušavale stići do slobodnog teritorija. Organizatori očekuju da će komemoraciji i ukopu posmrtnih ostataka žrtava genocida u subotu nazočiti više od 9.000 ljudi.

Potraga za žrtvama još traje

Ni nakon 31 godine potraga za nestalima nije završena. Institut za nestale osobe BiH i dalje traga za oko 900 žrtava genocida, dok se u Podrinjskom identifikacijskom projektu nalaze posmrtni ostaci deset identificiranih žrtava za koje obitelji još nisu dale suglasnost za ukop, kao i deseci DNK identificiranih posmrtnih ostataka čija službena identifikacija još nije dovršena.

Hasan Hasanović, preživjeli svjedok genocida i predstavnik Memorijalnog centra Srebrenica, u obraćanju Općoj skupštini Ujedinjenih naroda podsjetio je da su stanovnici Srebrenice, nakon što je 1993. proglašena „zaštićenom zonom“ Ujedinjenih naroda, vjerovali da ih međunarodna zajednica neće napustiti. „Pogriješili smo“, rekao je, podsjećajući da je u srpnju 1995. godine više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka sustavno ubijeno, dok su tisuće žena, djece i starijih osoba prisilno protjerane.

Poruke iz Ujedinjenih naroda

Prisjetio se i svog posljednjeg zajedničkog puta s ocem i bratom blizancem Huseinom, od kojih je u koloni kroz šumu bio razdvojen nakon svega nekoliko sati. Godinama kasnije njihove je posmrtne ostatke pronašao u masovnim grobnicama i vlastitim ih rukama pokopao. „Nijedan brat ne bi trebao pokopati svog brata blizanca. Nijedan sin ne bi trebao tražiti posmrtne ostatke svog oca u masovnim grobnicama“, poručio je.

Hasanović je upozorio da činjenice o genocidu više nisu predmet prijepora jer su ih utvrdili Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju i Međunarodni sud pravde, ali da se njegovo poricanje i dalje nastavlja. „Poricanje nije samo pitanje prošlosti. Riječ je o budućnosti“, rekao je, upozoravajući da se njime nastoji izbrisati istina i potkopati odgovornost. Zato je, istaknuo je, sjećanje prije svega zaštita budućnosti – prepoznavanje mržnje prije nego što preraste u progon i nasilje te obrana ljudskog dostojanstva gdje god je ono ugroženo.

Sjećanje kao zaštita budućnosti

Obraćanje je završio pozivom međunarodnoj zajednici da nastavi podupirati obrazovanje, kulturu sjećanja i borbu protiv poricanja genocida, uz podsjećanje da žrtve Srebrenice „nisu bile brojke“, nego ljudi sa svojim obiteljima, zanimanjima, snovima i životima koji su nasilno prekinuti.

Predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Denis Bećirović ocijenio je da je Rezolucija Opće skupštine Ujedinjenih naroda o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici „trijumf istine“ i važan korak u borbi za pravdu. Podsjetio je da su genocid u Srebrenici utvrdili najviši međunarodni sudovi te naglasio da je riječ o jednom od najdetaljnije dokumentiranih zločina nakon Drugoga svjetskog rata. „Genocid nad Bošnjacima nije statistika i nisu puke brojke; riječ je o nasilno prekinutim životima ljudi i djece koji su imali svoje nade i snove“, rekao je Bećirović.

Sudski utvrđene činjenice

Posebno je upozorio da poricanje genocida predstavlja „anticivilizacijski čin, uvredu mrtvima i prijetnju živima“, istaknuvši da obilježavanje 11. srpnja ima i preventivnu dimenziju jer podsjeća na to da se genocid sprječava mnogo prije nego što počne – obrazovanjem, zaštitom ljudskog dostojanstva i suprotstavljanjem govoru mržnje. Prema njegovim riječima, suočavanje s povijesnim činjenicama nije usmjereno protiv bilo kojeg naroda, nego predstavlja preduvjet za trajni mir, povjerenje i pomirenje.

Haški tribunal (ICTY) i njegov pravni sljednik, Međunarodni rezidualni mehanizam za kaznene sudove (IRMCT), utvrdili su da su genocid u Srebrenici u srpnju 1995. počinile snage Vojske Republike Srpske (VRS), uz sudjelovanje pripadnika policijskih i sigurnosnih struktura Republike Srpske, djelujući u okviru udruženog zločinačkog pothvata s ciljem uništenja bošnjačkog stanovništva Srebrenice.

Za genocid i suučesništvo u genocidu pred Haškim sudom pravomoćno je osuđeno više visokih vojnih i policijskih dužnosnika bosanskih Srba, među kojima su politički čelnik Republike Srpske Radovan Karadžić, zapovjednik Glavnog stožera VRS-a Ratko Mladić, zapovjednik Drinskog korpusa VRS-a Radislav Krstić, načelnik sigurnosti Glavnog stožera VRS-a Ljubiša Beara, načelnik sigurnosti Drinskog korpusa Vujadin Popović, načelnik sigurnosti Zvorničke brigade Drago Nikolić te pomoćnik zapovjednika Glavnog stožera VRS-a za obavještajno-sigurnosne poslove Zdravko Tolimir. Među osuđenima su i bivši čelnici Službe državne sigurnosti Srbije Jovica Stanišić i Franko Simatović, osuđeni za pomaganje i podupiranje zločina koje su počinile srpske snage u Bosni i Hercegovini, uključujući područje Srebrenice.