9. siječanj – datum koji simbolizira duboke podjele i svu farsu današnje BiH
Piše: Dragan Bradvica
'Na zapadu ništa novo. Na istoku stare priče'. A i ne samo stare priče nego i nove, duboke podjele na temama od prije više od sto ili više od šezdeset ili one nešto recentnije od prije tridesetak godina.
A tko se bavi prošlošću gubi sadašnjost i budućnost. Bosna i Hercegovina sadašnjost je već podredila nekim temama iz Prvog i Drugog svjetskog rata, kao i Domovinskog rata, a u nekim dijelovima i mnogo prije toga.
Na osnovnu toga izgubila je bilo kakvu nadu u iole bolju budućnost. To posljednjih godina uviđa sve više Bošnjaka, Hrvata, Srba i Ostalih pa od BiH bježe 'kao vrag od tamjana', a to je ovu zemlju doveo do toga da ima tek oko dva milijuna stanovnika.
A kao da ovoj zemlji svakodnevno ne nedostaje blokada, svađa, propasti i inih pošasti u vrijeme kada se ljudi barem malo provesele uz bogatiju trpezi i uz pristupnost obitelji i prijatelja (katolički Božić i Nova godina) svake godine dolazi dan koji simbolizira duboke podjele, ali i svu farsu današnje BiH – 9. siječanj.
Tako je i 2024. godine. A da nevolja ne dolazi sama, problemi ove godine počinju i za pravoslavni Božić kada su 'baje' svoju 'snagu' i 'veliki srpstvo' počeli pokazivati vrijeđajući, plašeći i ponižavajući Bošnjake povratnike u Republiku Srpsku.
Božić, koji je obiteljski blagdan na koji bi se trebali družiti s obitelji, prijateljima, te širiti mir i dobro, 'baje' i 'srbende' to vide drugačije pa na područjima Vlasenice bošnjački su povratnici vrijeđani i provocirani, a u Potočarima kod Srebrenice čak je iz jednog vozila pucano prilikom prolaska božićne kolone pored bošnjačkih kuća. A sve je to rezultat pogubnih politika iz RS-a, podizanja tenzija uoči 9. siječnja koji RS slavi kao dan republike.
Kratko pojašnjenje povijesnih događa je takvo da RS obilježava dan kada je skupština srpskog naroda u BiH 9. siječnja 1992. godine donijela 'Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine', koja je obuhvaćala Srpske autonomne oblasti, odnosno područja s većinskim srpskim stanovništvom na području tadašnje Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine. Kao današnji entitet BiH stvoren Daytonsko-pariškim sporazumom, RS smatra se njenom nasljednicom.
Međutim, ovaj datum do sada je osporen tri puta u Ustavnom sudu BiH - prvi put u Ustavnom sudu Republike BiH odmah nakon proglašenja 1992., zatim 2015. i zadnji put 2019., kada je Narodna skupština RS usvojila poseban zakon kojim se regulira obilježavanje 9. siječanj, ali bez vjerskog dijela. Ustavni sud BiH ni tu verziju nije prihvatio, te je zakon oboren.
Međutim, sve ovo političke predstavnike RS-a ni malo ne brine nego u inat međunarodnoj zajednici i Bošnjacima svake godine 9. siječanj slave sve svečanije, a provokacije prema povratnicima sve su učestalije i učestalije.
Istina jeste kako međunarodna zajednica i visoki predstavnik u BiH šalju upozorenja prema onima koji slave 9. siječanj, ali te prijetnje su do sada uvijek bile tek 'pucanj iz prazne puške'. I takve da samo političke predstavnike iz RS-a mogu ohrabriti da još jače nastave provoditi svoje dosadašnje politike.
Hrvatske stranke okupljene oko HNS-a (već sada i poslovično) nemaju svoj jasan stav oko 9. siječnja (mada je lider HDZ-a BiH i HNS-a Dragan Čović prigodom jednog govora pred Narodnom skupštinom RS-a jasno i glasno kazao: 'Čuvajte RS'), bošnjačke stranke ogorčene su provokacijama i rušenjem ustavnog poretka, osim sarajevske 'trojke' (SDP, NiP, NS) koja, isto tako poslovničko kada je u pitanju Milorad Dodik, šuti.
Ne smiju se zamjeriti svom sponzoru zahvaljujući kojem su (uz veliki vjetar u leđa od strane zapadnog djela međunarodne zajednice) u toliko željenim foteljama. Njima je sasvim svejedno što se vlast u RS-u smije u lice odlukama Ustavnog suda BiH, što provociraju povratnike, što na svakom mogućem koraku ruše državu. Fotelje su ipak fotelje.
Dakle, dok se političke (kvazi)elite igraju države, samim time pojačavaju dojam kako gotovo 30 godina živimo u potpunoj farsi, pokazuje se sav apsurd današnje države. Jedni se smiju u lice najvišim državnim institucijama koje na sve moguće načine pokušavaju srušiti; drugi više, manje šute ali bi voljeli doći u poziciju u kojoj su ovi prvi; treći su ogorčeni na trenutnu situaciju, ali bi željeli sve svesti 'pod svoje skute' i svima drugima diktirati načine ponašanja; četvrti, kako već napisah, ne smiju imati svoj stav jer u protivnom ostaju bez životom željnih fotelja. Tko je opet ostao kratkih rukava? Obični smrtnici.
Opet padaju na iste fore. Opet sebi dozvoljavaju da ih ljudi koji nikada ništa nisu radili van politike, a danas su milijarderi, uvuku u nacionalistički ludilo. Opet dozvoljavaju da zbog priča iz, u dobroj mjeri neslavne prošlosti, ostaju bez sadašnjosti i budućnosti. Opet dozvoljavaju da im život prolazi životareći s mizernim plaćama i mirovinama, dok političari žive bukvalno poput kraljeva, zarad davno propalih ideja. Tko je kriv? Pa sami mi.
Ukoliko nas netko prevari jednom, možda smo bili naivni. Ukoliko se to dogodi dva puta, može biti slučajno. Ali ukoliko nas neko vara konstanto, a mi šutimo, onda je do nas. Za stanje u državi su najodgovornije političke (kvazi)elite, ali gotovo istu odgovornost imaju i sva tri konstitutivna naroda i svi žitelji.
Na kraju krajeva, nije li još u antici zapisano da svaki narod ima vlast kakvu zaslužuje? Kada je čovjeku neka odluka i životni potez loš, on se mijenja i donosi drugačije odluke i vuče drugačije poteze. Dakle, sve ono što se u BiH ne događa dulje od dva desetljeća.
