NOVO istraživanje među velikim njemačkim trgovačkim lancima svjedoči o značajnom porastu krađa. Kradu ne samo pojedinci kojima je sve teže spojiti kraj s krajem, nego su u tome aktivne i organizirane bande. Prema anketi za 2024. provednoj među 98 trgovačkih poduzeća, broj krađa porastao je za 3 posto u odnosu na prethodnu godinu, što im ukupno nanosi gubitak od oko 4,95 milijardi eura, prenosi Index. 

Istraživanje Njemačkog trgovačkog instituta (EHI) o – kako se to u poslovnim knjigama zove; "razlikama u zalihama" između stvarnog i knjiženog stanja, pokazuje da je velika većina tih gubitaka (oko 4,2 milijarde eura) posljedica krađa koje su počinili kupci, zaposlenici ili dostavljači. To isto tako znači i gubitak za državnu blagajnu, upozorava EHI jer to je oko 570 milijuna eura manje ubranog poreza na promet.

EHI također navodi da su trgovci bili prisiljeni nadoknaditi gubitke i troškove dodatnog osiguranja tako što su podizali cijene. Autor studije Frank Horst procijenio je da bi sada oko 1,5 posto cijena u trgovinama moglo biti povezano s krađama i mjerama sigurnosti, piše Deutsche Welle.

Tehnike krađe
EHI ističe i da je organizirana krađa porasla za 5 posto, a na nju otpada trećina ukupnih krađa. Horst kaže da se radi o pojedincima koji imaju čak prave "popise za krađu", ali i o koordiniranim skupinama.

"Jedan ostaje u autu za bijeg, drugi odvlači pažnju osoblju, treći zaklanja onoga tko uzima robu tako da ga se ne vidi niti na kamerama", rekao je Horst za DW. "Ponekad se u samoj trgovini napravi takozvano skladište, gdje se sve ukradeno stavlja u torbu, a zatim tu torbu odnese netko drugi kad se ukaže prilika."

Istraživanje ne donosi točne podatke o tome, koji se artikli najčešće kradu, no Horst kaže da kradljivci obično ciljaju male, skupe i proizvode koje će se lako opet prodati. To su na primjer parfemi, kozmetika, a među rekorderima što će se nekome "zalijepiti za prste" su i često apsurdno skupe britvice i pribor za brijanje.

Krade se i (skupa) hrana
Mnoge trgovine su te artikle već odavno premjestili u blizinu blagajne ili ih čak drže u zatvorenim vitrinama, ali i tako se još nađe poželjnog plijena. Također je porastao broj krađa prehrambenih proizvoda, osobito skupljih poput mesa i sireva.

No Nicole Bögelein, kriminologinja sa Sveučilišta u Kölnu, izrazila je sumnju u korisnost same studije. Za DW zamjera istraživanju što tek procjenjuje kako 98 posto slučajeva uopće nije otkriveno. "Dakle, to je samo pretpostavka da se većina tih gubitaka može pripisati krađama", rekla je.

Bögelein također sumnja u tvrdnju EHI-ja o znatnom porastu organiziranih bandi kradljivaca jer to može biti posljedica toga što detektivi u trgovinama više obraćaju pažnju na takve "grupne" posjete.

"Zločini siromaštva"
Unatoč svojim nedostacima, godišnje istraživanje EHI-ja jedno je od rijetkih koje se bavi krađama u trgovinama i uglavnom se usredotočuje na ekonomski učinak. Bögelein, koja je po struci i sociologinja i kriminologinja, nudi drukčiju perspektivu: kaže da su gotovo svi slučajevi krađe u trgovinama takozvani "zločini siromaštva", dakle zločini za koje ne treba osobitog truda i troška, a na njih se najprije odlučuju ljudi koji nemaju novca da i kupe taj proizvod.

U vlastitim istraživanjima krađa u trgovinama, Bögelein je ustanovila da su osobe koje budu uhvaćene često siromašne no prihvaća i zamjerku tom "pravilu". Jer i službenici u trgovinama više pažnje obraćaju na ljude koji "izgledaju siromašno".

Službene statistike pokazuju da je većina krađa u trgovinama razmjerno beznačajna. Prema podacima njemačke savezne policije, u 66,7 posto otkrivenih i procesuiranih krađa vrijednost ukradene robe bila je manja od 50 eura, a u 40,2 posto slučajeva čak i ispod 15 eura. Kazna je najčešće novčana, a ako se ne plati ili se ne može platiti, slijedi zatvorska kazna.

Najbolje je krasti baš u Njemačkoj
Horst opisuje Njemačku kao "raj" za kradljivce jer su kazne često razmjerno blage. Iako zakon predviđa kaznu zatvora do pet godina, u praksi se protiv počinitelja u prvom evidentiranom slučaju često niti ne pokreće postupak.

Bögelein smatra da zastrašivanje kaznama može imati učinka kod manjih krađa, ali je općenito skeptična prema tezi da strože kazne obeshrabruju sitni kriminal. "Ljudi ne prestaju krasti zato što se boje kazne", tvrdi ona. "U kriminologiji se smatra dokazanim kako se ljudi pridržavaju pravila najprije zato jer ih smatraju ispravnima i jer bi ih grizla savjest ako ih prekrše."

Je li to mora biti zločin?
Među njemačkim kriminolozima vodi se rasprava o tome treba li "zločine siromaštva" uopće dekriminalizirati jer su to najčešće kaznena djela bez žrtve i ne zahtijevaju kazneni progon. Već dugo traju pozivi da se drugi klasičan "zločin siromaštva" – vožnja javnim prijevozom bez karte – svede na prekršaj, djelomično i zato što kažnjavanje opterećuje proračun i zatrpava pravosuđe. Svake godine u Njemačkoj završi u zatvoru između 8000 i 9000 ljudi zbog vožnje bez karte.

No Horst tvrdi da krađu u trgovinama ne treba uvijek svoditi na zločin siromaštva: prema procjeni EHI-ja, dvije trećine slučajeva krađe u trgovinama počine "oportunisti", dakle osobe koji kradu jer im se čini kako ih nitko ne gleda i kako nema smisla i platiti to što im se dopada, a među njima mnogi nisu nužno siromašni. Posebna priča su i mladi: gotovo u pravilu kradljivci nisu iz siromašnih obitelji, ali im džeparac nije dovoljan za imati "ono što svi imaju" u njihovom razredu ili društvu.

Horst ipak smatra da inflacija i rast cijena osnovnih proizvoda mogu imati utjecaja na porast krađa, ali nerado prihvaća tezu da siromaštvo objašnjava sve krađe. "Možda se radi i o krađama iz prosvjeda jer ljudi time poručuju kako nisu spremni prihvatiti poskupljenja određenih proizvoda", smatra taj stručnjak. "Siguran sam da siromaštvo igra određenu ulogu, ali da time možemo objasniti cijeli porast – u to ne vjerujem."