U razgovoru za portal Hercegovka.net, novinarka Dnevnog lista Antonela Marinović Musa otkrila je zašto je izabrala ovaj poziv, kako ocjenjuje rad današnjih novinara, o pozitivnim pričama kojima je posvećena…

Razgovarala: Daniela Škegro

Antonela, na početku jedno pitanje koje su Vas, vjerujem, pitali više puta. Otkud ljubav prema novinarstvu i što je bilo presudno da to bude Vaš životni poziv?

Već u srednjoj školi zamišljala sam se u ulozi novinarke, tako da je to bio prvi i jedini izbor pri odabiru fakulteta. Često su mi govorili kako se dobro snalazim u pisanju sastava te da lijepo i razgovijetno čitam, pa sam, „ujedinivši“ sve te komplimente, zaključila da imam potencijal za ostvarenje želje. U novinarstvu sam već više od deset godina, a okušala sam se i kao voditeljica brojnih manifestacija na području Ljubuškog. Zahvalna sam na svakoj prilici koja mi je pružena.

Prateći Vaš rad nedvojbeno ste se fokusirali na pozitivne priče?

Pozitivne priče me doista raduju, pogotovo u današnjem vremenu u kojem smo bombardirani negativnim vijestima. S ponosom mogu reći da sam posvećena pisanju priča o ljudima koji inspiriraju, motiviraju i potiču društvo na bolje sutra. Te priče, koje pokazuju kako bosanskohercegovačka stvarnost može biti drugačija, pronašle su svoje mjesto u Dnevnom listu, ali i na različitim mrežnim stranicama. S godinama sve više shvaćam da novinarstvo nije posao. To je misija. Radovati se tuđem uspjehu, ali i tugovati zbog tuđe muke, kada ti je netko ispriča… Ukratko, novinarstvo je emocija!

Kako biste ocijenili rad današnjih novinara?

Nažalost, ne možemo pobjeći od činjenice kako danas svatko može biti novinar, a da ni ne poznaje osnove novinarstva. O nepismenosti, neobjektivnosti i neprovjerenim informacijama u medijima, da i ne govorim… Hvala Bogu pa još uvijek ima i onih koji u ovom poslu „izgaraju“  radeći na kvalitetnim pričama, ujedno popravljaju lošu sliku novinarstva.

Imate li želju s nekim posebnim napraviti intervju, a niste do sada? Tko bi to bio?

Možda sam nekada i imala neku želju, no danas se sve to svelo na one ljude koji nam vlastitim primjerom mogu posvjedočiti o uspjesima. Svaki put kada sretnem one koji su mukotrpnim radom ostvarili dobro ne samo sebi, nego i zajednici, vidim to kao izvrsnu priliku da zabilježim i prenesem na papir. Želim biti glas običnih ljudi, odnosno onih koji se nedovoljno čuju u javnosti.

Za kraj, kakve dojmove nosite s ovogodišnjeg izbora „Hercegovka godine“ s obzirom na to da ste i dobitnica nagrade Stručnog žirija ove laskave titule?

Moram kazati da ste s ovim projektom napravili izvrsnu promociju naših vrijednih i marljivih Hercegovki, kao i njihovih zanimanja. Kako sam već istaknula, previše je loših vijesti kojima smo izloženi, a manifestacija „Hercegovka godine“ donijela je pozitivu u Hercegovini, a i šire. Koristim priliku da još jednom čestitam svim nagrađenim damama, iako je svaka od nas pobjednica na svoj način. Također, čestitam i Vama na svemu što radite kako biste promovirali Hercegovinu na najljepši način.