Na poddionici autoceste Mostar jug - tunel Kvanj je, tijekom zaštitnih arheoloških istraživanja, otkriveno više prapovijesnih kamenih gomila. Do sada je istraženo njih dvadeset, a preliminarni podaci ukazuju da nalazi potječu iz mlađeg željeznog doba, tj. iz razdoblja od 4. do 1. stoljeća prije Krista.

Pročelnik Studija arheologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru doc. dr. sc. Tino Tomas za Fenu je tim povodom rekao da se radi o zakonom propisanim istraživanjima koja se provodi prvenstveno u cilju zaštite arheološke baštine prije no što ih izgradnja, u ovom slučaju autoceste, ugrozi. 

- Osnovni cilj takve vrste istraživanja je detektirati, dokumentirati i sačuvati arheološka nalazišta i nalaze, spriječiti njihovo uništavanje bez prethodnog istraživanja i omogućiti nastavak zacrtanih infrastrukturnih radova, kazao je Tomas o istraživanju koje provodi Studij arheologije Sveučilišta u Mostaru. 

Nadalje je precizirao da se vrši sustavno prikupljanje terenskih podataka, tj. sustavne identifikacije sveukupnih tragova različitih vrijednosti i sadržaja zatečenih u krajoliku, uz kartiranje površinskog arheološkog zapisa. Istraženi tumuli (gomile) predstavljaju nalazišta iz domene kulta mrtvih, odnosno mjesta pojedinačnog ili višekratnog sahranjivanja. 

- Konkretno, o gomilama s trase postoje parcijalni podatci navedeni u arheološkoj literaturi, no te lokacije nikada nisu bile podvrgnute arheološkim istraživanjima. Ove su posebne, prije svega po dokumentiranom obredu sahranjivanja, ali i po nalazima i prilozima koje pronalazimo u njima, dodaje sugovornik Fene. Preliminarna iskopavanja potvrdila su da se radi o skupnim grobnicama, najvjerojatnije bližih krvnih srodnika, tipa obitelji ili slično. Uz ostatke pokopanih, pronađeni su nakit i metalni dijelovi nošnje, oružje i keramičke posude izrađene na lončarskom kolu.

Promatrajući širi kontekst spomenutih nalaza, Tomas ističe da je ključan moment koji arheolozi vežu za osnivanje grčkih kolonija i pripadajućih emporija, u neposrednoj blizini, na istočnoj obali srednjeg Jadrana početkom 4. st. pr. Kr. 

Kako je u pojedinim medijima objavljeno da se u tom otkriću radi o narodu Daorsa, Tomas poručuje da je u ovom trenutku teško dati precizan odgovor na to pitanje. Podsjeća i da je tijekom ranijih istraživanja na prostoru samog Daorsona istražen određeni broj pripadajućih grobnih cjelina, koje se po dokumentiranom načinu i obredu sahranjivanja razlikuju od ovih recentno istraženih. Prikupljena arheološka građa i podatci još su u procesu stručne obrade, napominje Tomas, nakon čega slijedi njihova publikacija i znanstvena interpretacija i na koncu prezentacija široj zainteresiranoj javnosti.

Arheologija i turizam

Hercegovina obiluje istraženim i neistraženim arheološkim lokalitetima iz različitih vremenskih perioda, podsjeća pročelnik mostarskog Studija arheologije. 

- Kada bismo uspoređivali prostor Hercegovine, pa i cijele države, sa zemljama regije, svakako da na određen način zaostajemo po pitanju količine i dinamike u arheološkim istraživanjima. Najveći razlog tome je nedostatak razvijenog i funkcionalnog institucionalnog okvira, tj. sustava, a samim tim i stručnog i kompetentnog kadra koji bi provodio takve aktivnosti, ukazuje Tomas i napominje da kvalitetno valorizirana arheološka baština može potaći razvoj raznolike turističke ponude, osobito posebnih oblika turizma koji se sve više nameću kao održiv smjer razvoja destinacija. –

 Baštinu se ranije promatralo kao statično i neprofitno vrijednost, ovisnu ponajviše o javnim sredstvima. Danas se, pak, naglašava da odgovorna turistička valorizacija može osigurati ekonomsku održivost i sredstva neophodna za njezinu zaštitu. Ipak, riječ je o iznimno osjetljivom procesu jer su arheološka nalazišta krhki i neobnovljivi resursi. Svako nestručno postupanje, dakle nedostatak znanja i ukusa može uzrokovati nepovratnu štetu, stoga procesu njene valorizacije i interpretacije uvijek moraju prethoditi znanje i stručnost, upozorava Tomas.

Nažalost, često se događa da se u BiH arheološka nalazišta devastira, a državno blago preprodaje i uništava. Država formalno posjeduje mehanizme zaštite arheološke baštine kroz kaznene odredbe koje zabranjuju neovlaštena istraživanja, oštećivanje i iznošenje kulturnih dobara, ali je u praksi zaštita ograničena nedostatkom financijskih sredstava, stručnog kadra, nadzora na terenu i dosljedne primjene zakona. - Poseban su problem ilegalna iskapanja uz pomoć detektora metala, pri čemu se nalazišta nepovratno oštećuje, a pronađene predmete izuzima iz svog izvornog konteksta, čime se gubi njihova znanstvena vrijednost, upozorava  Tomas.