S ciljem stvaranja boljih uvjeta za djecu s autizmom i osvještavanja njihovih potreba u društvu, u Mostaru je nedavno osnovana udruga “Plava vrpca”. Osnivači i članovi su pozitivno iznenađeni reakcijama javnosti, te obradovani potporom koju odmah u startu imaju od sugrađana. 

- Plava vrpca je nova udruga, registrirana zbog velike potrebe za udrugom ove vrste. Sve je više djece koja imaju poremećaje iz spektra autizma, pa su roditelji osnovali udrugu kako bi pomogli i olakšali život djeci, ali i ostalima koji imaju ovu poteškoću. Udruga je osnovana s ciljem promicanja, razvitka i unapređenja prava djece s poteškoćama u razvoju, djece s autizmom, komunikacijskim teškoćama, poremećajima pozornosti i drugim sličnim teškoćama. Cilj nam je unaprijediti kvalitetu njihova života, ali i pružiti im medicinsku, socijalnu, pravnu i svaku drugu zaštitu, kaže jedna od osnivačica Danijela Jurčić.

Treba nam više senzibilnosti

Brojni su problemi koji se nužno moraju početi mijenjati. 

- Majka sam djeteta sa autizmom i mislim da moje dijete, kao i ostala autistična djeca u našoj državi nemaju probleme, odnosno još ih ne percipiraju. Roditelji su izloženi problemima različitih vrsta. Prije svega, inkluzija je fenomen prisutan u našoj županiji, međutim, nisam sigurna da razumijemo što on znači. Interpretiramo ga na različite načine. Dolazi do nejasnoća, konfuzije pa i frustracije kod roditelja jer institucije nisu spremne adekvatno reagirati na našu djecu. Mislim naravno prije svega na školske ustanove. Javnost se zaista treba upoznati s terminom autizam, kako ne bismo svakodnevno dobivali osude na račun ponašanja djece. Autisti nemaju uobičajene socijalne vještine, one se uče i taj proces je spor. Samo nam treba više senzibiliteta javnosti, dodaje.

Postoje građani koji su itekako zainteresirani za probleme ove djece i njihovih obitelji, ali i oni drugi koji nažalost nemaju taj osjećaj.

- Društvo dijelim na tri kategorije - oni koji su savršeno empatični, oni koji su posve ravnodušni i oni koji nemaju ni promil senzibiliteta u svojoj osobnosti. Međutim, nikoga ne osuđujem jer ljudi nisu educirani. Vjerojatno bih i sama prije deset godina, dok nisam ni znala što je autizam, čudno reagirala na me nepoznat dječak od deset godina zagrli na sred prodajnoga centra. Moj sin to redovno radi. To mu je način javljanja osobama koje su mu simpatične. Danas, kako živim s autizmom, sve mi je uobičajeno. Čak i simpatično. Država brine o djeci, jer djeca s autizmom primaju mjesečne naknade. Iznos je povećan, i mislim da roditeljima može biti od velike pomoći, dodaje.

Brojne aktivnosti

Posebno je teško roditeljima kada saznaju da im je dijete autistično. I njihove reakcije su različite i ovisne od osobnosti roditelj.

- Neki uistinu relativno brzo prihvate dijagnozu i idu u borbu za dijete. Drugi upadaju u fazu očaja i nekad mi se čini da iz te faze nikada ne izlaze.  Osobno sam prošla fazu očajavanja, ali ne dugo. Moje dijete mi je najljepši poklon i s nekim razlogom je poslan upravo suprugu i meni. Mi se trudimo biti odlični roditelji i pružiti mu lijep, miran i sretan život. Od očajavanja nema koristi. Baš naprotiv, gubi se vrijeme koje je u slučaju autistične djece, u smislu terapija, dragocjeno, smatra Jurčić.

Brojne su aktivnosti koje udruga planira u narednom period. Danas je Dan osoba s autizmom.

- Koristim priliku da pozovem sve ljude koji su raspoloženi da nam se pridruže u Mostaru od 14 do 16 sati na šetalištu Nikole Šubića Zrinskog. Svi su dobrodošli. Imamo i konferenciju u travnju na kojoj ćemo predstaviti udrugu. Pozivi stižu, a mi se još snalazimo u novim ulogama. Članovi udruge su uglavnom roditelji djece s autizmom i zaista se trudimo da našoj djeci pružimo ono što zaslužuju, a to je dostojanstven, lijep i svrhovit život, kazala je Jurčić.

N. K.