Razgovarala: Antonela Marinović Musa

Prema odluci pape Franje, u nedjelju najbližu spomendanu svetih Joakima i Ane, slavi se Svjetski dan djedova i baka i starijih osoba. Ove godine tema je bila 'Ne odbaci me u starosti mojoj', čime se želi naglasiti kako su stariji često usamljeni, a razlozi za to su, nažalost, brojni.

O važnosti uloge djedova i baka u našim životima razgovarali smo s psihoterapeutkinjom Ljubicom Krišto. Detaljnije pročitajte u nastavku.

S psihološkog gledišta, koliko je važna uloga djedova i baka u odgoju djece, odnosno unučadi?

- Brojna su istraživanja potvrdila značajnu ulogu baka i djedova u odgoju djece. U kliničkoj praksi primjećujem koliko su važne te uloge u prvim separacijama djece od roditelja. U takvim okolnostima djeca lakše prolaze kroz odvajanje ako ostaju uz nekoga poznatog i osoba koje sudjeluju u njihovu životu te imaju osjećaj sigurnosti i mira uz njih. Na taj način dijete može naučiti kako mu i izvan roditeljskog doma može biti zanimljivo i ugodno te da se može osjećati sigurno. Izuzetno je važno odrastanje u harmoničnoj i skladnoj obitelji, gdje članovi iz svojih prirodnih uloga mogu ponuditi različita iskustva u kojima djeca grade sliku o sebi i svijetu oko sebe. Bake i djedovi mogu pozitivno utjecati na djetetov emocionalni, socijalni i psihički razvoj te čine optimalnu zamjenu za roditelje kada su oni odsutni. Dijete kroz odnos s bakom i djedom osjeća još jedan način dobivanja podrške, ali i gradi prijateljski odnos uzajamnog povjerenja koje je ključno za optimalno zdrav rast i razvoj djeteta. U razdoblju adolescencije, kada često dolazi do sukoba i nerazumijevanja u roditeljskom domu, djetetu boravak kod bake i djeda može biti od koristi, kao sigurna okolnost gdje će biti prihvaćeno i smanjiti frustraciju uzrokovanu u odnosu s roditeljima. Kad dijete ima više odnosa u kojima je prihvaćeno i voljeno, ima veću mogućnost za zdravije usklađivanje kasnije kad se u životu pojave poteškoće, odgovornosti i sve što nosi proces odrastanja.

Važno je znati kako je roditeljska uloga u odgoju djece primarna te da djedovi i bake trebaju poštivati odluke roditelja. Međutim, postoje situacije u kojima dolazi do nesklada, odnosno postavljanja granica djeci s obje strane. Kako bismo na to trebali reagirati?

- Često se susrećem s ovom problematikom kod roditelja kada dođu s djetetom koje ima određena ponašanja, a koja upućuju na to kako su granice u odgoju nejasne. Roditelji navode da djeca kod baka i djedova ne poštuju pravila hranjenja, igranja igrica i slično. To je realno da se događa, budući da bake i djedovi uživaju u tom zajedničkom vremenu i slobodi, jer je njihova primarna uloga drugačija od roditeljske. Oni kroz takva popuštanja vjeruju da pokazuju ljubav i prihvaćanje te da čine dobro. U takvim situacijama važna je komunikacija između odraslih ljudi, odnosno baka i djedova s roditeljima. Na taj način i jedna i druga strana rade za dobrobit djeteta, a ne natječu se gdje će djetetu biti bolje. Bake i djedovi često nesvjesno ruše roditeljski autoritet na način da roditelje doživljavaju kao svoju djecu, što to i jesu, ali oni su sad odrasle odgovorne osobe za odgoj svoje djece kako bi bili najbolja moguća okolnost u kojoj će dijete graditi svoje emocionalne sposobnosti.

Roditelji bi također trebali imati na umu da djedovi i bake nisu u mogućnosti uvijek odvojiti vrijeme za igru i druženje s unucima. Na koji način, bez pritiska, mogu iskoristiti svoje slobodno vrijeme?

- Komunikacija je uvijek ključna u međuljudskim odnosima koja se zasniva na poštivanju druge osobnosti i njenih potreba. Bake i djedovi su osobe koje imaju svoj život i aktivnosti, odnosno i druge životne uloge. Prema tome, važno je razgovarati o planovima i mogućnostima te usklađivati se. Samo na taj način i jedni i drugi mogu kvalitetno graditi svoje odnose, jer tako i dijete dobiva informaciju kako se ponašati prema drugome, uči kako graditi uzajamne odnose u kojima se vodi računa o potrebama drugoga, a to mogu samo roditelji koji su i sami svjesni svojih potreba i uloga.

Po čemu se razlikuje nekadašnji način odgoja djece u odnosu na današnji odgoj u modernim obiteljima?

- Sadašnje vrijeme je užurbano i na neki način izazovno za usklađivanje svih obveza nametnutih od društva gdje se kreiraju nerealna očekivanja kako postoji savršen roditelj i savršen odgoj. Takva percepcija stvara mnogobrojne poteškoće, kako u mentalnom tako i u socijalnom funkcioniranju. Vremena nikad dosta za sve ciljeve i obveze koje smo sebi postavili pa zbog toga često ne znamo kako kvalitetno provoditi vrijeme uz svoju djecu. Na tome trebamo dosta raditi, a često i potražiti stručnu podršku. Nekada su obveze bile manje ili su više bile vezane za kućne aktivnosti i rad u polju gdje su djeca odrastala uz roditelje, ljude iz susjedstva... Danas je sve drugačije. Roditelji su odsutni zbog poslovnih obveza, a kad kući dođu čekaju ih druge aktivnosti u kućanstvu, što znači da im ostaje malo vremena za razgovore s djecom i emocionalnu povezanost. Kada sve to uzmemo u obzir, ključno je odrediti prioritete. Svugdje smo zamjenjivi osim u svojoj obitelji i odgoju djece. Svakodnevno se trebamo podsjećati na ovu činjenicu.

Bake i djedovi zbog različitih okolnosti mogu se naći u ulozi udomitelja i/ili preuzeti dužnosti skrbnika. Na što trebaju posebno paziti u tom slučaju?

- Odgovor na ovo pitanja je kompleksan i zahtjeva puno objašnjenja koje nije moguće dati u intervju, no ključna bi bila potpora sustava koji nudi podršku stručnjaka u ovakvim procesima koji su zahtjevni i kompleksni zbog gubitka roditelja, bilo da je smrt u pitanju ili disfunkcionalni odnosi gdje je prvenstveno potrebno proći kroz procese tugovanja ili nekih trauma koje je dijete doživjelo. A uz sve to pokušati pružiti optimalne okolnosti za odgoj, uspostavljanje granica itd. Bez obzira na to kakve kapacitete bake i djedovi imaju, što je individualno od osobe do osobe, najbitnije je potražiti podršku stručne osobe kako bi proces djetetova oporavka i adaptacije na nove okolnosti prošao uz adekvatnu podršku cijeloj obitelji. Najvažnije je da ne pokušavaju zamijeniti roditelje, jer to nije psihološki moguće iako se često shvati da je to nova uloga koju bake i djedovi imaju. Bitno je osnažiti svoju ulogu u životu djeteta i omogućiti postojanje optimalne slike roditelja koje dijete ima u svojoj glavi, a uvijek je ima i uvijek će postojati potreba za roditeljem.

Koje biste savjete uputili roditeljima, djedovima i bakama, kako bi se uvijek održavali skladni odnosi?

- Bakama i djedovima savjetovala bih da se podsjete kako su i oni nekad bili roditelji te da su se zasigurno našli u situacijama kada nisu imali odgovore ili nisu znali kako postupiti i da su tada činili najbolje što su mogli. Na taj način imat će više empatije za roditelje i razumijevanja da oni tek sad uče biti roditelji, a roditeljima da mogu puno toga naučiti iz iskustva svojih roditelja koji su sad u ulozi bake i djeda. Uvijek je najvažnije uvažavanje svakog živog bića bez obzira na godine, znanje, iskustvo, uloge… Od svakog se nešto može naučiti. U odnosima se razbolijevamo, u odnosima se liječimo te ne možemo jedni bez drugih. Međutim, možemo se možemo truditi biti bolja okolnost jedni drugima, voditi brigu o sebi i ljudima oko sebe i tako graditi svoje obiteljske odnose. U zreloj ljubavi je sve što čovjeku treba, samo trebamo učiti zrelo voljeti.