Ova reprezentacija BiH je jednostavno takva. U jednom trenutku izgleda kao selekcija čija bi se igra mogla raspasti u svakom trenutku, kako protivniku nedostaje ono malo da priču završi, a onda opet nakon jednog ili dva napada se sve promijene na terenu. 

Jedna ili dvije izmjene, pa BiH ta koja stvara prilike, pravi pritisak, drži protivnika na konopcima. Pogledajte samo utakmice protiv Cipra, prvu, drugu utakmicu, Austrije u Zenici, Rumunjske u Zenici, ni Wales nije bio iznimka. 

U prvom poluvremenu domaćini rastrčaniji, jednoj strani puno problema za Memića i Kolašinca. Prvi je požutio već nakon pet minuta igre, drugi u 39. minuti. Wales je imao prečku, do gola došao nakon što je Tahirović u želji da intervenira u šansu poslao Daniel James koji je zabio. 

Vasilj je bio na krivoj nozi, poskliznuo se, svejedno. Vrlo lako se moglo dogoditi da to bude trenutak odluke. Poslije toga domaćini opet pogađaju prečku. Do 60. minute, BiH je bliža porazu. I onda ulaze Bašić i Alajbegović, u šansi je Demirović, stvari se mijenjaju. Zanimljivo razmišljanje nakon utakmice je imao izbornik Walesa Craig Bellamy. 

Postalo je kaotično

- Postalo je kaotično i to je ono što nismo htjeli. Dopustili smo da se kaos uvuče na dvadeset minuta prije kraja i pokušali smo dovršiti utakmicu. Nismo tako građeni, ne igramo tako. Jednostavno smo morali stati na loptu, nismo i to ne mogu da razumijem. Oni su u jednom trenutku imali četiri napadača na terenu, kazao je Bellamy.

I vrlo lako se moglo dogoditi da Velšani nakon primljenog gola potonu do kraja. Vidjelo se na njihovim licima da ne izgledaju kao selekcija koja se može vratiti. Međutim, umor je činio svoje, težina utakmice, u jednom trenutku je opet situacija na terenu nešto drugačija. Sorba Thomas je uporan, šalje lopte u kazneni prostor. 

Nisu precizne, ali znate na Otoku kada domaćin stvori pritisak, kada se napravi gužva u kaznenom prostoru, uvijek neko može promašiti loptu, loše reagirati. Nije se dogodilo i onda su krenuli ti penali. 

Luda završnica

BiH je ispala jednom, Wales u posljednjem ciklusu za Euro na domaćem terenu. Izgubio je od Poljske. Kad je Karl Darlow skinuo šut Demirovića, Wales je opet bio u prednosti. I ne, ni tu nije kraj preokretima. Brennan Johnson šalje loptu preko gola, BiH je živa. Amir Hadžiahmetović pogađa za 4-3. Vasilj dobro brani penale u Bundesligi, morao je i on jedan skinuti. Onaj Neca Williamsa. 

Odgovornost na meč loptu je preuzeo momak od 18 godina, Kerim Alajbegović. 

- Nije bilo treme, znao sam da ću ga dati i da ćemo svi skupa ići ka navijačima, kaže momak kojem je ovo bio sedmi nastup za reprezentaciju BiH. Koji je upao u 62. minuti. 

Od pet izvođača penala samo je Demirović bio starter. 

- Bašić je dobro šutirao, Hadžiahmetović također, Kerim je pokazao da ima ono što često ponavlja da ima. Ja prva dva penala nisam vidio, kad sam ustao oni su promašili, valjda tako treba da radim i u buduće. Nisam bio nervozan, ali to čekanje, to je malo nezgodno. Malo sam popio vode i to je to, kaže Barbarez, koji je u tijeku susreta imao nekoliko duela s Bellamyjem, bilo je tih verbalnih okršaja između klupa, Džeko je dobio i žuti karton. 

- S Bellamyjem sam se vidio na izvlačenju Lige nacija i pozdravili smo se. Danas ja njemu kažem da je bio fantastičan igrač. Volio sam takve igrače. A on meni kaže da me stalno gledao u Hamburgu. Njegov put me interesirao i njegovo razmišljanje. Nije to laskanje, nego radi odličan posao, pojasnio je Barbarez te još jednom rezimirao utakmicu: 

- Utakmica je od početka bila onako kako smo očekivali. Da oni imaju taj posjed, da pokušavaju preko bokova, nekim dugim loptama ili nakon tranzicije po osvojenim loptama. U našim očima mi smo tu stajali vrlo dobro, onda dobro. Ništa neočekivano. Utakmica je mijenja nakon primljenog gola, pokazali smo pokazali reakciju, karakter, jednostavno smo vjerovali u uspjeh. Na kraju su penali došli kao šlag na tortu, prvi put smo dobili jednu utakmicu u baražu. Nismo dugo izgubili u gostima, možda bi bilo bolje da igramo u gostima, šalim se naravno. Radujem se tom susretu. Zato se ljudi i bave nogometom, postaju nogometaši da uživaju u ovakvim utakmicama. Minutu prije utakmice protiv Walesa sam im rekao: "Nabaciti osmijeh i uživajte”.

Italija kao Italija

Slijedi Italija, ekipa "potrošena". Emotivno pražnjenje veliko, neki su jedva stajali na nogama do kraja. 

- Mi smo morali zamijeniti četiri bočna igrača, krila, bekove, ali taj voljni moment je bio važan, jer se vidjelo da oni ne mogu. Italija kao Italija, šlag na tortu, to ćemo uživati. Imamo pet dana što je super, ja se nadam da će svi biti na raspolaganju, nema nekih većih ozljeda. Dobili su subotu slobodnu neka malo igrači izađu, ne na večeru, na ručak. Neka malo pokupe te energije na ulici koju će dobiti od našeg naroda, kazao je izbornik.

Oni koji bolje poznaju Barbareza, znaju da je veliki emotivac. Dovoljno je bilo prisjetiti se njegovih igara u dresu reprezentacije. Od trenutka kada je preuzeo reprezentaciju izgleda puno mirniji. Čak i kod proslave golova. 

Međutim, u Cardiffu nije izdržao. Emocije su u jednom trenutku bile jače. Onog trenutka kada su se iza njegovih leđa pojavili sinovi Filip i Sergio. 

- Kada sam vidio da mi sinovi plaču, i ja sam pustio suzu, priznao je novinarima. 

Prošao je strašno puno Sergej. I ništa u životu nije dobio “na gotovo”. Do Borussije Dortmund i HSV kao igrač, dočekao je i reprezentaciju koju će napustiti dan nakon utakmice u Moldaviji. Pokušavao se vratiti, nije išlo. 

Na kraju kada nitko nije očekivao završio je na klupi reprezentacije. Okupio ekipu i nije popuštao niti jednog trenutka. Ni nakon sedmice u Njemačkoj, ni nakon Cipra, Austrije. Sad je tu na korak do plasmana na SP. 

I nije taj korak mali, taj korak je najteži od svih, ali Barbarez oko sebe ima ekipu, u staffu i momke na terenu. Mlade, željne igre. Momke koji su u posljednjih godinu dvije dana napravili već nekoliko koraka i to velikih, pa zašto ne bi napravili najveći utorak. 

F. Ibrulj