Bila je to relativno zanimljiva nogometna godina s uobičajenim usponima i padovima, a u BiH je bila jednako obilježena jednim i drugom aspektom omiljene igre.

Godina 2023. u kontekstu bh. nogometa bila je i uspješna i razočaravajuća. Za uspjeh se pobrinuo rekordni prvak, Zrinjski, dok je sve ono loše na sebe privukla reprezentacija. Između, onako u sredini, našlo se mjesta za nastavak jedne uspješne individualne karijere – Edina Džeke.

Reprezentacija se izgubila

Tri izbornika. Toliko ih je BiH izmijenjala u godini na izmaku. Prvo je bio Faruk Hadžibegić, zatim je kratko na klupu sjeo Meho Kodro, a onda izrazito neuspješnu 2023. svojim ne baš pozdravljenim dolaskom zaključio - Savo Milošević. Bilo je to - ne lutanje, nego žestoko tumaranje!

No i prije njih, jasno, bilo je kontroverzi. Mnogima uopće nije jasno zašto nije nastavljena suradnja s Ivajlovom Petevom, nakon što su konačno, nakon dvije godine Bugarina u sedlu, došli i rezultati? Osvojena je skupina u Ligi nacija, time osiguran i plasman u doigravanje za Euro 2024., a to kao da je Savezu bilo dovoljno… pa su se čelni ljudi krovne kuće bh. nogometa dali u potragu za 'idealnim' izbornikom, a to je potrajalo. Hadžibegić je tu došao kao legenda, drugi put, a potrajao je – do priče o 'Spačeku i Formuli 1'.

- Ne mogu sa Spačekom protiv Formule 1, ustvrdio je nakon poraza od Luksemburga, što je najviše čudno zazvučalo jer je Luksemburg proglasio bolidom od ekipe!

U redu, tu je bilo malo i istine, jer se BiH zaista srozala rezultatski, a to je Savez do kraja godine pokušao popraviti s dva nova imena na klupi. Kodro je jahao samo dvije utakmice, navodno rezultati (pobjeda nad Lihtenšajnom i poraz od Islanda) nisu zadovoljili stručni dio NS BiH pa je hitno smijenjen, a umjesto njega doveden je Savo Milošević. A pred njega je bačena napola izrežirana situacija u kojoj je trebao kroz preostale utakmice (još jednih) propalih kvalifikacija pripremiti teren za doigravanje u ožujku… u kojem će se s druge strane u polufinalu naći Ukrajina, a onda u mogućem polufinalu pobjednik duela Finska – Izrael.

Milošević se u tim kvalifikacijskim utakmicama pomalo gubio jer je toliko rotirao da se izgubio svaki obris reprezentacije, nakon čega je slavodobitno uzvratio da je 'sada sve jasnije'… što naravno nije bio slučaj. Što je još manje bio slučaj kada je prvi čovjek Saveza javno ohrabrio Zmajeve nakon ždrijeba skupina za Euro u kojem se BiH našla kao 'potencijalni pobjednik doigravanja B Lige nacija'… priča o ražnju i zecu u šumi? Po tko zna koji put.  

Zrinjski se našao

I dok se reprezentacija poprilično pogubila u 2023., dok su i oni neki igrači koji bi trebali biti veliki zalog za budućnost nestali u bezidejnoj politici Saveza, Zrinjski se našao! I do ove godine, mostarski je premijerligaš bio rekorder sa sedam naslova uz svoje ime, no koliko god to zvučalo dovoljno dobro, bio je to i obvezujući podatak – koji traži iskorak. Na našoj i domaćoj sceni.

S Krunoslavom Rendulićem, koji je na prijelazu iz 2022. u 2023. zamijenio Sergeja Jakirovića, Zrinjski se najprije prošetao do povijesne, prve klupske dvostruke krune, a zatim ispričao priču za generacije koje dolaze. Konačno je napravljen taj europski iskorak, u stilu! Jer ne samo da je u Mostaru ove godine viđeno sedam europskih utakmica, od toga su tri odigrane u skupinama Konferencijske lige, a u dvije je upisan veliki, veliki rezultat. AZ Alkmaar se opržio Pod Bijelim brijegom nakon što je poslije vodstva na poluvremenu (3:0) izgubio 3:4, a Aston Villa, pretendent za vrh u Premiershipu, tu izvukla samo bod (1:1). Da, malčice je prvak patio na domaćoj sceni pa je godinu završio na minus sedam u odnosu na jesenskog prvaka Zrinjski, ali bila je to cijena koji su u Mostaru rado platili. Između ostalog i zbog nesvakidašnje visoke zarade od osam i kusur milijuna maraka, ali sigurno više radi CV-a uz koji sada stoji i skupine UEFA-inog kupa.

Generacija predvođena Nemanjom Bilbijom koji je i u 2023. briljirao, u budućnosti bi se mogla nabrajati poimenice kao što stariji ljubitelji nogometa u BiH i dan danas u svako doba dana i noći znaju sastave naših slavnih ekipa iz 70-ih, 80-ih.

Klasa ostala klasa

Sigurno je Nemanja Bilbija zaslužio poseban osvrt, ali ipak je u 2023. nadmašen jednom internacionalnom nogometnom pričom s bh. predznakom koja traje i traje.

Nakon petnaest godina provedenih u Ligama petice, Edin Džeko je preselio u 'niži rang' svjetskog nogometa, ali nije otišao bilo gdje i tamo nije pokazao da će njegov kraj uslijediti brzo. Na ljeto je iz Intera prešao u Fenerbahče i tamo u polusezoni iza nas zabio šesnaest golova – u godinama, 37 mu je, koje su za napadača u najmanju ruku pozne. Oni koji prate njegovu karijeru, to baš i nije iznenadilo, jer Inter je napustio s četrnaest golova uz svoje ime. Ali eto, taj odlazak u Tursku nakon naslova s Wolfsburgom, Manchester Cityjem, nakon brda kup-kanti koje je podigao u zrak te nekoliko titula za najboljeg strijelca (Bundesliga, Seria A, Europska liga), ipak je izazvao skepsu i doveo u pitanje njegovu motivaciju.

Na koncu se ispostavilo da je najbolji strijelac u povijesti nogometne reprezentacije BiH i dalje itekako motiviran i sposoban, a skeptični su po tom pitanju ostali samo navijači Galatasaraya koje da bi uvidjeli klasu koja je ostala klasa ipak priječi objektivan razlog – izostanak ljubavi za Fenerbahče.
Kako god bude, Džeko je sa zrelim golmanskim godinama i dalje tu, u vrhu napada, a tamo ga u 2024. čeka i ona posrnula reprezentacija s kojom će deset godina nakon nastupa na dosad jedinom velikom natjecanju (Mundijal u Brazilu 2014.) pokušati izboriti još jedan, oproštajni turnir.

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba