U redu, jeste protivnik u dva zadnja duela bio fenjeraš, ali i Slobodi je trebalo zabiti osam komada. U zadnjih pet utakmica Zrinjski je rivalima ubacio trinaest komada, a to će reći da je golgeterska forma uoči Borca – opet zadovoljavajuća. 

Nezadovoljstvo igrom u zadnjem se duelu malčice ublažilo. Ipak je Sloboda pala s 5:0, bez obzira što je Pod Bijelim brijegom rano ostala s igračem manje – imala penal protiv sebe. Iskazana je želja za - ako hoćete – i za iskupljenjem, ali najvažnije je bilo vidjeti glad za golovima. Nešto čega je dosad, ovog proljeća, Pod Bijelim brijegom bilo samo u natruhama. 

Što se promijenilo? 

Dakle, što se promijenilo pa Zrinjski najednom zabija? Je li to bila samo Sloboda ili je riječ o nekom drugom, detalju koji uoči dolaska Borca ove nedjelje još više ohrabruje? Kao prvo, Zrinjski je bio uvjerljiv i protiv Igmana, prije četiri utakmice u Konjicu je zabio tri komada. Kao drugo – da, Sloboda je došla kao naručena, ali daleko od toga da je to bio pucački trening – dva. Jer trebalo je istrčati kontre, ovako ili onako naći se u izglednoj situaciji, a Zrinjski je to radio i proradio.

Usput, što je najvažnije, proradila su i dva špica. Nemanja Bilbija i Nardin Mulahusjenović. Obojica su, djeluje tako, negdje blizu svoje top forme, a to bi uoči Borca mogao biti i presudni detalj. Bez obzira hoće li se u nedjelju i u jednom trenutku naći zajedno na terenu. 

Povratak nakon 'blackouta'

Dva gola Mulahusjenovića u zadnjem obračunu protiv Slobode došli su s penala u 14. i u 50. minuti – došli su u pravo vrijeme. Kako za stasitog napadača, tako i za Zrinjski. Taman uoči Borca. S tim da je Nardin morao proći kroz jedan mučan period. Sve je počelo ove zime kada se Mulahusjenović našao u mali milijun priča oko transfera. Htjeli su Poljaci i tko sve ne, no na kraju je ostao – a to ga je malo poremetilo.

Tako je zbunjen i frustriran u Širokom nepotrebno pocrvenio, ostavio momčad na cjedilu (na kraju je bilo 1:1), a ni sebi nije učinio neku uslugu s tim 'blackoutom'. Nakon dvije utakmice suspenzije počeo se vraćati na teren – s klupe. Što mu je vjerojatno bila lekcija, a on ju je naučio, istrpio svoj privremeni status i svojih pet minuta dočekao protiv Slobode – kojoj je zabio svoje 13. i 14. prvenstveni gol. Treba spomenuti i da je u međuvremenu, od kuće u Kupu protiv Sarajeva, odradio i prvi start od onog crvenog s Pecare.  

Kapetan je opet tu

Bilbija? Da, sumnje su ipak postojale. Usprkos njegovim rekordnim brojkama i borbenom karakteru. Ipak je iza njega bila zahtjevna operacija koljena zbog koje je pauzirao pola godine, da bi jesenas dobivao tu povratničku minutažu na kapaljku. Proljeće je dočekao spremniji, zabio je u Kupu na Koševu, a zatim je Slobodi u dvije utakmice dva puta zatresao mrežu. Također, bio je asistent za onaj kontroverzni gol Abramovića protiv Veleža… ukratko, ovog je proljeća skoro pa onaj stari. Opet trči, bori se, ne štedi rivale, s tim da mu je Mulahusjenovićev crveni itekako pomogao na tom putu. Zrinjski opet ima svog kapetana, zabijao on ili ne, a to je struci uoči važnog derbija, kakav ovaj protiv Borca jeste, najvažnije. 

Značajan doprinos novaka 

U svemu ovome, nikako ne treba zaboraviti ni golem doprinos novaka. Tonija Majića koji u Konjicu zabio dva komada, a Slobodi jedan, Abramovića koji je uz Velež rastužio i Slobodu u onom prvom od dva vezana duela – najprije golom nakon atletičarskog sprinta po lijevom krilu, a onda i asistencijom Bilbiji za izjednačenje nakon kojeg je došao i treći, pobjednički gol. Pomalo se zaboravilo na Jakova Pranjića, strijelca u prve dvije utakmice proljeća, kao takve i vrlo važne pa ih nikako ne treba vaditi izvan konteksta. 

U svakom slučaju, Zrinjski trenutno prema naprijed djeluje solidno, s tim da ima prostora do konstatacije da je to maksimalno potentno. No, protiv Borca će biti dovoljan i jedan - puno više golova u međusobnim duelima s Banjolučanima najčešće se i ne dogodi. 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba