Danas je blagdan Sveta tri kralja, Bogojavljenje i Vodokršće, a Sveta tri kralja su u kršćanskoj tradiciji kraljevi ili mudraci, koji su se prema Evanđelju došli pokloniti Isusu nakon rođenja u Betlehemu.

Prema tradiciji tri kralja se nazivaju Gašpar, Melkior i Baltazar.

Prema Evanđelju po Mateju tri kralja su došla prateći betlehemsku zvijezdu "s istoka" u Jeruzalem, gdje ih je primio kralj Herod kako bi mu rekli gdje se Isus rodio da bi ga on mogao ubiti. Kada su mudraci pronašli Isusa, darovali su mu tri dara - tamjan kao Bogu, zlato kao kralju i plemenitu mast kao čovjeku. Nakon toga Bog im zapovjedi da se ne vraćaju Herodu te da se vrate drugim putem u svoju zemlju. 

Prema tradiciji, poslije smrti tri kralja njihove su relikvije, pošto ih je pronašla sv. Jelena Križarica, odnesene u Carigrad, odatle poslije u Milano, a potom u katedralu u njemačkom gradu Kölnu, gdje se i danas nalaze. Koelnsko svetište postalo je središte hodočašća naroda iz mnogih dijelova srednje, zapadne i sjeverne Europe. 

Spomendan se u Katoličkoj crkvi slavi 6. siječnja, kao blagdan Bogojavljenja. U blagdanu Bogojavljenja drevne liturgije prepoznaju prosvjetljenje, objavu i proglašenje. Kao osobiti čin Isusove božanske objave, počeo se slaviti i njegov prvi čudesni znak na svadbi u Kani Galilejskoj. 
 
Kršćanske su crkve uz taj blagdan govorile i o "objavi poganima" budući da su trojica mudraca prepoznati kao pripadnici poganskih naroda. 

U Katoličkoj crkvi Božić se počeo slaviti prije Bogojavljenja, a datum Božića bio je 25. prosinca. Kad je potkraj 4. stoljeća uvedeno slavlje Bogojavljenja 6. siječnja, Božić je ostao blagdan Isusova rođenja, a Bogojavljenje spomen pohoda trojica mudraca i Isusovo krštenje. 

Nakon Drugoga vatikanskog sabora božićno vrijeme završava prvom nedjeljom nakon Bogojavljenja, pa se na tu nedjelju slavi krštenje Gospodinovo. Samo Bogojavljenje ostaje i dalje svetkovina Božje objave u kojoj se spominje pohod trojice mudraca, Isusovo krštenje i Isusovo čudo na svadbi u Kani Galilejskoj, gdje se Isus, na početku svojega javnog djelovanja, objavljuje kao onaj koji ima moć pretvoriti vodu u vino, čime posredno naviješta i ustanovljenje euharistije. 

Naziv Vodokršće javlja se još u prvim kršćanskim vremenima. Blagdan Bogojavljenja nastao je na Istoku, gdje se na taj dan, u spomen na Bogojavljenje prigodom Isusova krštenja, blagoslivlja voda. U vodu je dodavana sol kako bi se još više istaknula djelotvornost čišćenja. Tom blagoslovljenom vodom škropili bi se poganski hramovi kako bi ih se pripravilo za kršćansko bogoslužje.
 
U 8. st. blagoslov vode postao je sastavni dio svete mise. Poslije blagoslova vode škropilo se crkve, a vjernici bi blagoslovljenu vodu nosili u svoje domove i njome škropili obitelj, groblje, imanje i stoku. Prigodom blagoslova kuća, na nadvratnicima se slovima "G", "M" i "B" označavaju inicijali trojice kraljeva - Gašpara, Melkiora i Baltazara. Između inicijala stavljaju se križići kao znak blagoslova, a oko njih upisuju se brojke koje označavaju tekuću godinu. Prije su se ti znakovi upisivali kredom, a u novije vrijeme češće se upotrebljavaju posebne naljepnice.
 
Blagoslov vode, osim što podsjeća na Kristovo krštenje, spomen je i na svako krštenje po kojem se ljudski rod čisti od istočnoga grijeha, piše Fena.