Pop diva Mariah Carey u svojoj autobiografiji poistovjećuje se s princezom Dianom, za svoje posrnuće i odlazak na odvikavanje krivi obitelj i nedostatak sna te je prilično uvjerena da je računanje vremena nepotrebno. Prodala je više od 200 milijuna ploča, a u SAD-u samo Beatlesi imaju više pjesama na broju jedan od nje. Nedavno je objavila memoare u kojima iskreno, kao nikad do sada, progovara o svom životu od burnih godina djetinjstva do sreće i uspjeha u kojima uživa danas, a naslov knjige je 'The Meaning of Mariah Carey'.

Burno djetinjstvo obilježeno nasiljem

Mariah Carey tvrdi da može naslutiti nasilje, a taj je instinkt razvila još kao dijete. Pjevačica je odrastala uz starije brata i sestru, a neke od njenih najranijih uspomena vezane su uz nasilne trenutke zbog kojih je često imala osjećaj da nije vrijedna života.

Slavna glazbenica u memoarima otkriva kako je još u vrtićkoj dobi svjedočila fizičkim obračunima svog brata Morgana s oboje njihovih roditelja, a zahvaljujući tome nastao je i njezin najpoznatiji hit 'All I Want for Christmas Is You'. Pjesmu je napisala s 22 godine, a na pisanje su je navela maštanja o djetinjstvu bez prepirki i nasilja.

'Htjela sam napisati pjesmu koja će me usrećiti te mi pružiti osjećaj voljene i bezbrižne mlade djevojke na Božić', piše u memoarima Carey i otkriva da je u djetinjstvu bila vrlo zanemarivana, a najveću odgovornost pripisuje majci.

'Iznad mene je oblak tuge i pretpostavljam da će me uvijek nadvijati, ne samo zbog moje majke, nego i zbog složenosti našeg zajedničkog putovanja koje mi je prouzročilo puno boli i zbunjenosti', piše Carey, a nema lijepu uspomenu ni na stariju sestru Alison, koja ju je povrijedila i psihički i fizički.

'Sa samo 12 godina sestra me drogirala valijumom, nudila mi kokain, nanijela mi opekline trećeg stupnja i pokušala me prodati svodniku. Nešto u meni ostalo je zatočeno svom tom traumom, zbog čega često kažem da sam vječita dvanaestogodišnjakinja', kaže Carey i dodaje da se još uvijek bori s tim periodom života.

Vremena često mogu biti turobna, pa zašto onda živjeti u vremenu?

Glazbenica je s vremenom postala poznata po tome što odbija govoriti o svojim godinama i što svoje rođendane naziva obljetnicama. Unatoč šalama i mimovima vezanim uz njeno odbijanje priznavanja vremena, Carey u memoarima otkriva zašto drži do tog svog uvjerenja i stava.

'Na 18. rođendan plakala sam jer sam smatrala neuspjehom to što nisam imala dogovorenu ploču. To mi je bio jedini cilj. Bilo je to poput zadržavanja daha dok u ruke ne dobijem fizičku stvar, album na kojem je otisnuto 'Mariah Carey'. Onog trenutka kad sam ugovorila ploču, izdahnula sam i za mene je život počeo. Od toga dana svoj život računam kroz albume, kreativna iskustva, profesionalna postignuća i praznike', piše Carey i objašnjava kako ju je život natjerao da pronađe put opstanka na ovom svijetu.

'Zašto svoj put upropastiti gledanjem na sat i otkucavanjem godina? Toliko mi se toga dogodilo prije nego što je itko uopće znao moje ime, pa mi se vrijeme čini nečim neprimjerenim za mjerenje i bilježenje. Živjeti život koji se ne temelji na vremenu način je na koji držim do sebe i na koji držim u blizini i na životu taj dječji um u sebi', objašnjava Carey i dodaje kako je za nju fiksacija na vrijeme zapravo gubitak vremena.

'Vrijeme često može biti turobno, pa zašto onda odlučiti živjeti u njemu?' zaključuje pjevačica.

S čovjekom koji joj je dao da udahne poslije se osjećala kao u zatočeništvu

Još kao nepoznata ambiciozna pjevačica, Carey je na zabavi 1988. godine poklonila demo snimku svoje glazbe Tommyju Mottoli, bivšem predsjedniku i izvršnom direktoru diskografske kuće Sony Music. Mottola je nakon toga pronašao Carey, potpisao ugovor za ploču s njom, a nekoliko godina kasnije i oženio se njome. Njoj je bilo 23, a njemu 44 godine.

'Želio je potpisati sa mnom, što bi bila prva u nizu čudne i fantastične serije priča o Pepeljugi u mom životu. Ali nisam bila oborena s nogu jer, vjerujte mi, Tommy Mottola nije bio šarmantni princ', piše Carey o svom prvom suprugu, od kojeg se razvela 1997. godine.

Iako ju je na početku veze zaštitio, Carey tvrdi da se to s vremenom polagano pretvorilo u zatočeništvo. Kad je Mottola odlučio sagraditi ogromnu vilu vrijednu 30 milijuna dolara u Bedfordu (New York), Carey je ponudila platiti polovicu troškova kako bi pravno bila pola njezina.

'Moje vjerovanje i moji obožavatelji blagoslovili su me nezamislivim bogatstvom, na čemu sam neizmjerno zahvalna. Unatoč ogromnom postignuću, još sam morala naučiti da sam u stvarnosti samo pružila dizajnersko nadahnuće i dala polovicu novca za izgradnju vlastitog zatvora', piše u memoarima Carey i otkriva da je imanje Bedford u šali nazivala Sing Sing jer su ga čuvali naoružani stražari, a većina soba bila je opremljena kamerama nad kojima je kontrolu imao Tommy.

Carey tvrdi da se nakon njihovog vjenčanja 1993. godine osjećala kao da živi u tamnici oklopljenoj željezom, a koja ju je držala u burnom i toksičnom braku.

Carey u svojim memoarima ističe i da je nakon njihovog razlaza nastavila karijeru s devet hit albuma, bez Mottoline opsesivne kontrole, a intervjuu za The Guardian kaže da joj je pišući knjigu bilo traumatično opet prolaziti kroz to razdoblje svoga života.

'Bilo je traumatično, ali je li bilo teže od nekih drugih stvari koje sam prošla? Zapravo, možda i jest. Ne znam hoću li se ikad potpuno oporaviti od štete koju mi je nanijelo to emocionalno zlostavljanje', kaže za The Guardian Carey i dodaje: 'Ali u mojoj školi razmišljanja, moraš biti osoba koja oprašta.'

Za vrijeme romanse s Derekom Jeterom vjerovala je da riskira život, ali jednog zaručnika ne spominje nigdje u knjizi

Usred izazovnog razdoblja života s Mottolom, Carey je upoznala Dereka Jetera, s kojim je počela koketirati. Upoznali su se na večeri, a nakon komentara kako su oboje miješanih rasa, o čemu prije nije puno govorila, Carey ga je počela smatrati 'bližim šarmantnom princu'.

Tijekom tog razgovora 'osjetila je leptiriće', a nakon večere prvi put nakon dugo vremena osjećala se neopterećeno. Potajno su nastavili komunicirati, a Carey se uz pomoć svoje asistentice iskradala kako bi se nalazila s Jeterom.

'Planiranje susreta i komunikacije s Derekom činili su se kao da mi je netko prošvercao dosje u zatvorsku ćeliju. Svaki put kad smo se povezali, činilo mi se kao da sam istrošila još malo rešetki koje su me držale zarobljenom', otkriva Carey.

Prvi poljubac s njim dogodio joj se na krovu. Taj ju je susret nadahnuo za nastanak pjesme 'The Roof', a nakon tog trenutka postala je prkosna prema Mottoli. S Jeterom, za kojeg je vjerovala da joj je srodna duša, nastavila je vezu te su uspjeli pobjeći u Portoriko.

'Iskreno sam vjerovala da zapravo riskiram život, ali osjećala sam da ne vrijedi živjeti ako ne mogu imati ono što sam imala te noći', piše Carey o noći svog bijega s Jeterom i dodaje kako je 'My All' njezina najiskrenija, najsmjelija i najstrastvenija ljubavna pjesma koju je napisala.

Nakon što je Mottola potpisao papire za razvod Carey i Jeter konzumirali su svoju vezu, ali iako nije potrajalo, pjevačica misli kako je vrijeme provedeno s njim imalo vrlo važnu ulogu u njezinu životu.

'On je bio katalizator koji mi je bio potreban da se izvučem iz Tommyjeve kontrole, koja me sakatila, i da stupim u kontakt sa svojom senzualnošću. Bio je na pravom mjestu u pravo vrijeme, i bio je tamo s pravom svrhom', kaže Carey te kroz cijelu knjigu memoara niti jednom riječju ne spominje svog bivšeg zaručnika, 53-godišnjeg australskog poduzetnika Jamesa Packera.

Novinarka The Guardiana upitala ju je zašto se u knjizi nije našlo mjesto i za njega, a Carey odgovara: 'Da je to bila veza vrijedna spomena, bila bi u knjizi. Kako nije, kao da se nije ni dogodila. Da vam budem skroz iskrena, naša veza uopće nije bila fizička.'

No zato se, spominjući svoj neslavni filmski mjuzikl 'Glitter', koji je daleko od izvornog koncepta, Carey vraća na prvog supruga i pripisuje mu krivnju za debakl.

'Svakim je zaokretom napravljen pogrešan korak. Puno toga što je pošlo po zlu s 'Glitterom' ponovno vodi do Tommyja. Bio je ljut zbog razvoda i mog odlaska iz Sonyja pa je iskoristio svu svoju moć i veze da me kazni. Svi oko mene znali su da se to događa, uključujući moju novu izdavačku kuću. Nije dopustio da zablistamo ni ja ni 'Glitter', nego se namjerio da nas uništi. Ne bi bio zadovoljan da nisam podbacila', kaže Carey.

Bijeg od Mottoline kontrole potražila je u potajno napisanom i produciranom alternativnom rock albumu, na kojem u pozadini i pjeva

Teško je povezati pop divu Mariah Carey s glazbenicama poput udovice pokojnog frontmena kultne Nirvane Courtney Love, ali tijekom snimanja albuma 'Daydream' 1995. odlučila je preuzeti određenu kontrolu nad svojim životom, a svoj je bijes izrazila stvarajući umjetnički alter ego. Nakon rada na albumu 'Daydream' ostajala bi u studiju i snimala alternativne rock pjesme.

'Poigravala sam se stilom lepršavih grunge i laganih punk bijelih pjevačica, popularnih u to vrijeme. Znate, onih koje su izgledale tako bezbrižno sa svojim osjećajima i imidžom. Mogle su biti ljute, nervozne i neuredne, u starim cipelama i zgužvanim spavaćicama, s neposlušnim obrvama, dok je svaki moj potez bio tako proračunat i njegovan. Htjela sam se osloboditi, pustiti kočnice i izraziti svoju patnju, ali i nasmijati', kaže u memoarima Carey.

Uoči objavljivanja knjige Carey je tvitnula da su pjesme koje spominje postale album 'Someone's Ugly Daughter' iz 1995. godine glazbene skupine Chick. Uz objavu je podijelila dio pjesme 'Hermit', u kojoj pjeva pozadinske vokale.

Na upit ugledne glazbene publikacije Pitchfork, glasnogovornik Mariah Carey potvrdio je da je pjevačica napisala i producirala sve pjesme s albuma i na njima pjevala pozadinske vokale. Osim toga, bila je odgovorna za izgled albuma, a režirala je i video za pjesmu 'Malibu'.

Pogledom se srela s princezom Dianom, što je bilo dovoljno da se poistovjeti s njom

Usred njezinih borbi sa samom sobom novinari su je, kaže, nemilosrdno proganjali, što ju je podsjetilo na kratak susret s princezom Dianom godinama ranije. Trenutak za pamćenje dogodio se na Vogueovoj zabavi, na kojoj se pogledom srela s pokojnom princezom koja je stajala na drugoj strani sobe.

'Taj pogled, zatupljujući užas da nikad ne može ostati sama, plamtio joj je iza očiju. Obje smo bile poput životinja stjeranih u kut. Prepoznala sam to u potpunosti i poistovjetila se s njom. Dijelile smo to razumijevanje osjećaja kad ste uvijek okruženi ljudima, koji vam možda ne pokušavaju nauditi, ali koji pokušavaju nešto. Svi oni nešto žele', piše Carey.

Princeza Diana poginula je u prometnoj nesreći 1997. godine, puno prije pojave društvenih mreža koje su pružile slavnim osobama i njihovim obožavateljima da i sami dobiju glas u javnosti.

'Voljela bih da je princeza Diana živjela dovoljno dugo da može imati Instagram ili Twitter, da je doživjela ovo vrijeme u kojem su ljudi i sami dio medija. Možda bi ona i drugi živjeli za to da ispričaju svoju priču', piše Carey.

Na rehabilitaciji 2001. nije završila jer je doživjela slom, već zato što su je slomili

Nakon objavljivanja singla 'Loverboy' iz filma 'Glitter' 2001. godine, otkriva Carey, nije spavala šest dana, jedva da je jela i osjećala se potpuno potrošenom zbog pritisaka njezine izdavačke kuće i njezina tima. Dogodilo joj se tada neslavno pojavljivanje u showu 'TRL' MTV-ja, koje je više iznenadilo voditelja nego mlađahnu publiku. Ona ovu lošu epizodu naziva 'štosom koji je pošao po zlu', a uz navedene poteškoće prst ponovno upire u Mottolu i probleme s njim, ali i s obitelji.

Kako bi se pokušala maknuti od svega i odmoriti, pobjegla je u kuću koju je kupila majci. Kad ju je majka probudila, potpuno je pobjesnjela te tvrdi da je njezina mama zvala policiju poslije njezina histeričnog ludila. Policija ju je odvela iz kuće.

'Te noći nisam doživjela slom. Slomili su me upravo oni ljudi za koje pretpostavljaš da bi te trebali održati čitavim', piše Carey i dodaje kako ju je policija odvela na mjesto koje se spominjalo kao toplice, a za koje se ispostavilo da je sličnije zatvoru iz kojeg se nije mogla sama odjaviti i u kojem je zaglavila nekoliko dana. Na kraju je dopustila bratu da je odvede u Los Angeles te je završila u strogom centru za detoksikaciju i rehabilitaciju. Ovaj period naziva jednim od najtežih u životu. Iz centra, u kojem je, tvrdi, dobila teške narkotike, izašla je 'jednog dana nakon kojeg ništa više neće biti isto'.

'Izašla sam iz programa detoksikacije 11. rujna 2001., potpuno natrpana toksinima. Grad L.A. je čvrsto stajao, ali ja sam se tresla. Osjećala sam se usamljeno i nepovezana sa svojim tijelom. Došla sam do hotela i nakon nekoliko tjedana prvi put odmorila se bez prekida', piše Carey.

Prije dvije i pol godine u časopisu People prvi put je progovorila o svom bipolarnom poremećaju, kojemu je pripisala i neslavno pojavljivanje u 'TRL'-u, ali časopis Entertainment Tonight navodi kako joj je dijagnosticirana somatizacija, stanje u kojem pacijent osjeća psihološke simptome kao fizičke. Carey je krenula na tretmane psihoterapeutu i nastavila usmjeravati pozornost na svoju karijeru.

'Ne postoji ništa moćnije od preživljavanja putovanja u pakao. Putovanje natrag sebi i Bogu nije bilo jednostavno, ali stala sam ponovno na svoje noge i išla naprijed', piše Carey i zaključuje: 'Odlučila sam da me nitko nikad više neće zaustaviti i oduzeti mi svu moju energiju.'

Izvor: Tportal.hr