Tijekom svoje više od pola stoljeća dugačke karijere surađivao je s ukupno 138 tekstopisaca i 111 skladatelja, među kojima po broju pjesama posebna mjesta zauzimaju Jakša Fiamengo, Zdenko Runjić, Nenad Ninčević, Momčilo Popadić, Jure May Stanić, Zlatan Stipišić Gibonni i Tomislav Zuppa. Žene autorice skladale su glazbu za oko 14 posto njegovih skladbi, a napisale su stihove za približno 10 posto pjesama koje je izveo. Što se dama tiče, s njim su najčešće surađivale Lea Dekleva, Vjekoslava Huljić i Alka Vuica.

Nadalje, otpjevao je pjesme zabilježene na ukupno 446 tonskih zapisa bez ponavljanja naslova pjesama s obzirom na iste autore stihova. Od tog broja 245 pjesama objavljeno je na studijskim albumima, 20 na kompilacijama i pojedinačnim pločama, a 34 izvan studijskih i kompilacijskih izdanja. Čak 82 pjesme nastale su kroz njegove vokalne suradnje s drugim izvođačima izvan studijskih i kompilacijskih albuma. U inozemstvu su mu, u diskografskim kućama iz zemalja bivše Jugoslavije te u drugim zemljama, objavljene 32 pjesme koje nikad nisu objavljene u Hrvatskoj, a njegova diskografija snimljena je na osam jezika: hrvatskom, engleskom, francuskom, talijanskom, španjolskom, makedonskom, srpskom i slovenskom jeziku... Tako izgleda bogata glazbena karijera Olivera Dragojevića u brojkama, a sve to, kao i mnoge druge podatke, moći ćemo naći u monografiji profesora dr. sc. Zorana Curića nazvanoj ‘Oliver - sve nježne riječi svijeta‘.

Oliver Dragojević, podsjetimo, pjevao je od ranog djetinjstva, a prve nastupe na pozornicama bilježi već 1957. godine, s deset godina. Godine 1967. debitirao je na Splitskom festivalu s pjesmom “Picaferaj”. No tek pobjeda na istoj pozornici 1974. godine sa skladbom “Ča će mi Copacabana” definitivno je pokrenula samostalnu karijeru izvođača koja će trajati više od pola stoljeća. U njoj će kasnije i kultni status debitantskog “Picaferaja” pokazati da je Oliver od samog početka birao i izvodio velike pjesme, ističe Curić koji završava knjigu koja će donijeti sveobuhvatan pregled Oliverove diskografije i suradnje s autorima glazbe i tekstova, kao i diskografskih kuća koje su objavljivale njegove albume u zemlji i svijetu. Ova monografija pružit će prvi cjelovit i brojkama potkrijepljen pogled na Oliverov opus koji je ostavio neizbrisiv trag u kulturi i mentalitetu podneblja, kaže profesor kojeg pitamo koliko dugo već radi na ovom djelu.

- Istraživanje Oliverove diskografije trajalo je šest godina. Sve je počelo krajem srpnja 2019. godine kad sam s obitelji boravio na Korčuli. Željeli smo otići na prvi koncert posvećen Oliveru, ali nismo uspjeli dobiti karte. Odsjeli smo tada u lijepo uređenom apartmanu u kući Vinka Barčota u Veloj Luci, velikog Oliverova prijatelja i poznatog autora brojnih skladbi koje su izvodili i izvode popularna imena hrvatske glazbe. Među njima bio je i Oliver. To sam saznao nakon odlaska s otoka Korčule. Tada nisam znao ništa o gospodinu Barčotu, ali kad sam od prijatelja iz Blata na Korčuli saznao kod koga sam zapravo bio, javila se ideja prikupiti imena autora stihova i sve tekstove pjesama koje je snimio Oliver. Mislio sam da će to trajati par mjeseci, ali nije bilo tako. Rad u knjižnicama, zbirci muzikalija i audiomaterijala Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, arhivsko istraživanje diskografskih kuća, analize baza podataka, čitanje literature, pretraživanje internetskih izvora i periodike, brojni susreti i intervjui sa živućim autorima, razgovori i/ili elektronička komunikacija s nasljednicima preminulih autora, susreti s članovima obitelji Olivera Dragojevića, čiju sam imao veliku podršku i pomoć u istraživanju, trajali su godinama. Nakon knjige o Oliveru mogao bih napisati još jednu knjigu o istraživanju - priznaje profesor Curić koji je u cijelu ovu priču krenuo iz radoznalosti.

- Želio sam saznati koliko je pjesama snimio Oliver i tko mu je pisao stihove i skladao glazbu. Počeo sam formirati baze podataka studijskih albuma, kompilacijskih i koncertnih albuma, gramofonskih ploča (singlica i LP-a), vokalne glazbene suradnje, ostale i neobjavljene diskografije, diskografije objavljene u Hrvatskoj i izvan njezinih granica. Paralelno s tim rađene su bilješke o svakom autoru tekstova. Istražiti koliko je pjesama napisao svaki autor i koje su to pjesme bilo je zahtjevno, jer se radi o 138 autorica i autora koji su napisali 446 pjesama. Tu su i brojne nagrade koje je osvojio Oliver pa su analizirani samo Porini koje je dobio Oliver i njegovi suradnici. Svi podaci o nabrojenome koji se mogu pronaći u javnom prostoru najčešće su pogrešni i baziraju se na procjenama, a ne na istraživanju s vjerodostojnim podatcima. I nakon šestogodišnjeg istraživanja vjerojatno nisam pronašao svaki podatak! - govori Curić kojeg pitamo postoji li neki podatak koji je, istražujući, doznao, a da ga je baš iznenadio.

- Na početku istraživanja nisam imao predodžbu što ću otkriti niti koliko će to trajati. Tada nisam ni sanjao da ću biti član užeg kreativnog tima za postav Memorijalne zbirke Olivera Dragojevića u Veloj Luci niti da će moje istraživanje koristiti bilo kome, a kamoli za muzejski postav. Kreativni tim je otkrio brojne zanimljivosti iz Oliverove glazbene karijere, ali za njih pričekajmo otvaranje Memorijalne zbirke. Posebno je bilo izazovno pronaći nosače zvuka s početaka Oliverove glazbene karijere koji su objavljeni u inozemstvu i dobiti ih u fizičkom obliku. Jedna od poznatijih pjesama Duška Trifunovića „Ti si mi bila naj, naj“ snimljena je 1975. u izvođenju poznatog sarajevskog glazbenog sastava Indexi. Prvi put je izvedena na festivalu u Opatiji iste godine. Oliver je 1976. snimio tu skladbu za rusko (tada sovjetsko) tržište. Objavljena je na singl gramofonskoj ploči, a objavila ju je najstarija ruska diskografska kuća Melodija sa sjedištem u Moskvi. Ova gramofonska ploča, kao i drugi rijetki primjerci nosača zvuka poput singl gramofonske ploče iz 1967., na kojoj je snimljena skladba „Picaferaj“ s debitantskog nastupa Olivera Dragojevića na Splitskom festivalu, naći će se u Memorijalnoj zbirci u Veloj Luci - govori veliki štovatelj Oliverova rada. Koja mu je njegova pjesma najdraža?

- Pronađeno je 446 tonskih zapisa u kojima je Oliver ostavio svoj glas. Među njima su deseci skladbi koje su postale dijelom kulturnog identiteta Dalmacije. Nije moguće odgovoriti je li bolja skladba „Galeb i ja“ ili „Molitva za Magdalenu“, „Ključ života“ ili „Skalinada“, „Cesarica“ ili „Ostavljam te samu“, „Poeta“ ili „Oprosti mi, pape“, „Trag u beskraju“ ili „Vridilo je“… Ali ako moram izabrati samo jednu, neka bude prva pjesma koju je Jakša Fiamengo napisao za Olivera 1979., a uglazbio je nenadmašni Zdenko Runjić. To je skladba „Nocturno“ gdje se ne mogu odlučiti je li bolja snimka Olivera sa Zagrebačkom filharmonijom ili samo sa Stjepanom Hauserom - kaže profesor Curić koji u ovom trenutku ne zna točan datum izlaska monografije.

- Odluku o tome donijet će kreativni tim za postav Memorijalne zbirke u suglasju s Ministarstvom kulture i medija, Centrom za kulturu u Veloj Luci, općinom Vela Luka i naravno u dogovoru s obitelji Dragojević s kojom imamo izvrsnu suradnju. Sve će ovisiti i o završetku Memorijalne zbirke u Veloj Luci. Realno je da svi poslovi oko prijeloma rukopisa i tiska knjige budu završeni do ljeta 2026. Moguće je da bude predstavljena na manifestaciji „Trag u beskraju“ 2026., ali to u ovom trenutku ne mogu obećati - kaže profesor Curić.

Izvor: Jutarnji list