Svaki dan, nekako u isto doba ogladnim - negdje oko 13 sati uhvati me glad. Tako je bilo i danas za vrijeme bojkota trgovina u Hrvatskoj. Na moju žalost, moj trbuh ni danas nije bojkotirao glad, pa sam morao postati štrajkbrejker i otići nešto kupiti, piše novinar Slobodne Dalmacije.

I tako, uđem ja u svoju kvartovsku pekaru, a u njoj ni žive duše, osim dvije simpatične i uvijek nasmijane prodavačice.

- Zar nema nikoga, upitam ih ja.

- Nema sada, ali jutros je bila gomila ljudi. Dolazili su pojest burek. Navalili su na burek k‘o da ga nikad nisu jeli, odgovara mi jedna od njih.

- Znači navalili na burek u doba bojkota?

- Je, ali znaš li što je najzanimljivije? To, što nitko od tih koji su jutros kupovali nije iz ovog kvarta. Nikada, ali baš nikad nije nitko od njih ušao u ovu našu pekaru.

Pitali smo njih nekoliko odakle su. A, oni su odgovarali kako su iz drugih kvartova, ali da tamo jutros ne kupuju, kako ih ne bi netko vidio - ispričale su za Slobodnu Dalmaciju dvije prodavačice.

Osim što su neki priznali da su došli iz drugih kvartova, prodavačice su ih prepoznavale i po jednom pitanju.

- Puno njih je pitalo koliko kod nas košta burek. Kada bi im dali odgovor rekli bi kako je kod nas jeftinije, nego kod njih u njihovoj pekarnici, zaključile su.

Eto, glad ne pita za bojkot, pa u doba gladi i bojkota nije teško ni noge protegnuti sve do drugog kvarta. Jer ipak je burek važniji od bojkota.