Ćilim, vatromet, 'šuplje' šetnje, a gdje su ostavke policijskih ministara i komesara?

Nesretna Nizama iz Gradačca je pokopana, sarajevska čaršija je šetala, prvo crvenim bosanskim ćilimom, a onda je kolona od nekoliko stotina ljudi predvođena gradonačelnicom Benjaminom Karić prošetala i ulicama Sarajeva.
Šetali su ljudi glavnim gradom nakon što je cestovni siledžija ubio dvije liječnice, nedavno i Lukavcem pa onda i Jablanicom. Patetično se ispušu, a onda opet ide sve po starom. Ovog puta se gradonačelnica Karić, koja je inače iz vladajućeg SDP-a apsurdno upregla da pošalje prema vlastima i nekoliko zahtijeva.
Mora joj se odati priznanje što nije došla na svečanu ceremoniju otvaranja Sarajevo Film Festivala svega nekoliko sati nakon pokolja u Gradačcu. Ali jednako tako zasužuje i kritike jer je optužila samo stranačkog kolegu Igora Stojanovića, inače potpredsjednika FBiH što je te večeri prošetao ćilimom ispred Narodnog pozorišta. Jer, u tom kiču su sudjelovale i mnoge druge sarajevske ublehe.
Svi su znali
-Neću šetati, prije nego što sve ne pokušam popraviti sustav koji stalno pokazuje propuste. Šetnje neće zaustaviti nove žrtve. Nego konkretno političko djelovanje. Apsurd mi je da političari čija stranka obnaša vlast organiziraju šetnje, ogolio je sav sarajevski šaneraj Stojanović.
Monstrum Sulejmanović je opet raskrinkao sav jad i čemer našeg sustava, mentaliteta, kriminala i korucije.
Taj iskompleksirani, nabildani zločinac je harao i reketario Gradačcom. Svi su znali za to, nitko nije ništa poduzeo da preventivno zaustavi njegovo orgijanje.
Nažalost, bio je u očiglednoj sprezi s korumpiranom policijom. Policajka, navodno ljubavnica, a moguće je i još nekoliko policajaca, je navodilo Sulejmanovića prema kući u kojoj se skrivala nesretna Nizama, umjesto da je zaštite.
I sada umejsto da nakon svega ministar policije i policijski komesar u Tuzli podnesu ostavke istog trenutka, oni bijedno pljuju ljudima po zdravom razumu i hinjski najavljuju nekakve istražne radnje.
I federalni ministar, nabildani, a neki kažu i osuđivani za nasilje, Ramo Isak se pridružuje patetičnim šetnjama umjesto da pritisne da se raspusti policijska postaja u Gradačcu i smijene županijski policijski ministar i komesar.
Bolesno politiziranje
A onda se opet prljava politika preko leđa ubijenih ljudi, umiješala na najmorbidniji način. I to oko dana žalosti.
Nakon što su prošetali crvenim ćilimom i sramotno upriličili vatromet, sarajevske političke glavešine su ukaljani obraz pokušale saprati preko Vijeća ministara BiH.
Perfidno su htjeli da državni ministri izglasuju Dan žalosti za cijelu državu. Jer, smatraju da cijela zemlja treba i mora oplakivati žrtve pokolja u Gradačcu. Istina, ministri iz RS-a su obećali da će takvu odluku poduprijeti, međutim, u zadnji čas je proradio nekakav srpski inat pa su Staša Košarac i Nenad Nešić pogazili riječ i srušili nade i želje bošnjačkih kolega.
Vjerojatno u znak osvete zbog optužnice protiv predsjednika RS-a Milorada Dodika, ali i bolesnog demonstriranja mantre da država BiH nije moguća.
Vlasti u RS-u su odlučile zasebno proglasiti srijedu za Dan žalosti, pa je onda Vlada FBiH iskontrirala taj potez i također odabrala srijedu za žalovanje. Eto, ispade na kraju da će cijela država oplakivati žrtve sumanutog pohoda okrutnog dželata Sulejmanovića.
Ali, u FBiH 'oplakuju' jer nije Vijeće ministara izglasalo tu odluku. Zanimljivo je da sarajevska čaršija prešućuje kada primjerice Vlada FBiH apsolutno neovlašteno proglašava 1.ožujak ili 25. studeni za državne praznike. Ne ulazeći u sferu ustavnosti tih datumai pravnog naslijeđa, ali se postavlja logično i krucijalno pitanje po kojem zakonskom uporištu federalno ministarsvo rada i socijalne politike sebe smatra ovlaštenim da proglašava državne praznike neradnim danima na prostoru cijele države?
A onda kukaju što RS ne poštuje niti jednu takvu odluku. Kako može Vlada FBiH praktično narediti uposlenicima u Predsjedništvu BiH, Vijeću ministara, Ustavnom sudu i državnim agencijama da ne rade 1. ožujka i 25. studenog?
I to bi valjda trebalo izglasati Vijeće ministara. Sada im se to u neku ruku vratilo kao boomerang i to na jedan nepristojan i ružan način.
Puno kontroverzi
I na kraju treba biti otvoren i odvažan. Naravno, da je gubitak ljudskih života tragedija, naročito ako na okrutan način strada neka nejaka žena, međutim u stravičnom masakru u Gradačcu je i previse kontroverznih, prljavih i sumnjivih intriga, nad njim lebde obrisi kriminala, nemorala ili prostitucije pa su mnogi s pravom opsjednuti i stanovitim dvojbama tko je tu posve čist i nevin i da li taj slučaj zaslužuje da cijela država podrhtava i, makar na dan, bude zavijena u crno.
I još bitnije, da li se treba dodatno fragmentirati i politički iscrpljivati. U svemu je nedvojbeno da nam je sustav bolestan i kontaminiran i da netko konačno mora odgovarati i podnositi ostavke.
Kako reče predsjednik Srbije Aleksandar Vučić u Srbiji se traže ostavke, a u BiH o tome nitko i ne priča. J. S.