Vođu HDZ-a BiH Dragana Čovića kao da su iglom ubola u osjetljivo mjesto novinarska pitanja o njegovoj mogućoj smjeni s pozicije jednog od čelnika Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. 

O tome prevratu se počelo špekulirati prije nekoliko dana nakon što je Dodikov SNSD izgubio četvrtog izaslanika čime je automatski s Čovićevim HDZ-om BiH ostao bez dominantnog većinskog kapaciteta u tom uzvišenom Domu od 8 izaslanika. 

Naime, izaslanik HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović se priklonio novoj veći koju čine SDA sa 3 izaslanika, Zlatko Miletić Za nove generacije, Džemal Smajić iz SBiH i dva izaslanika iz SDS-a, odnosno PDP-a. 

Prepotentni Čović

Čelnik HDZ-a BiH je prepotentno odgovorio kako njega može smijeniti samo “svevišnji”, ali je malo ustuknuo pa je priznao da ga u arhiv može katapultirati i Visoki predstavnik.

- Mene može smijeniti onaj gore ili visoki predstavnik po ovlastima o kojima sam ranije govorio. Ne vjerujem da se to može desiti u Domu naroda, da to ne žele ni kolege iz PDP-a i SDS-a, glumio je svoju nedodirljivost osioni stožernik, pokušavši poniziti Iliju Cvitanovića porukom kako je on tu nebitan. 

Vođa HDZ-a BiH ionako u zadnjih nekoliko mjeseci ozbiljno kuca na vrata američke “crne liste”, makar se i danas hrabri floskulom da se ne plaši jer samo radi svoj posao.  

Podsjećamo, prije nekoliko mjeseci na vrhuncu incidenta s američkom administracijom oko famozne “južne interkonekcije” i ozbiljnih optužbi iz Washingtona da radi za ruske interese, pogubljeni Čović je blefirao da se ne boji američke batine i da može završiti “jedino na bijeloj listi”. 

Ničija nije do zore

Ničija nije do zore, nitko nije vječan pa niti bahati Dragan Čović. Mnogima je on odavno trn u oku. Možda i ponajviše dugogodišnjem partneru i čelniku SDA Bakiru Izetbegoviću.  Izolirani Izetbegović, opterećen sukobom sa Zapadom, naročito s  Amerikom, pokušava se  vratiti u politički prostor. 

Trenutno je bez ozbiljne državne funkcije, provodi vrijeme u stranačkim prostorijama, kreira spletke protiv Elmedina Konakovića i Trojke i napadno je prisutan u medijima. 

Izetbegović je “bacio rukavicu” izaslanicima oporbe, nove parlamentarne većine u Domu naroda pozvavši ih da smijene lidera HDZ-a BiH Dragana Čovića. Vjerojatno je vođa SDA mislio i na Nikolu Špirića koji je također član Kolegija Doma naroda, ali mu je u ovom trenutku važnije “skinuti glavu” Čoviću u znak svojevrsne odmazde što je čelnik HDZ-a BiH otpilio njega i SDA i  odabrao Trojku za partnere u vlasti. 

Zanimljivo, Bakir Izetbegović uopće nije spominjao Kemala Ademovića, trećeg člana Kolegija državnog Doma naroda. Niti u  kontekstu njegove smjene, ali niti Ademovićevu važnu ulogu u  možebitnom smjenjivanju Dragana Čovića.  

Dapače, Izetbegović je više naglašavao bitnost Ilije Cvitanovića iz HDZ-a 1990 i izaslanika iz srpskih oporbenih stranaka. Čelnik SDA je potvrdio da bi njegove perjanice u Domu naroda digle glas za Čovićevu smjenu.         

Cvitanović nije naivan

-Naravno da bi. Sad je na Iliji Cvitanoviću. Mislim da i SDS i Ilija Cvitanović treba da razmisle da li žele da postanu lideri ili da ostanu u sjeni. Čime je zadovoljan Cvitanović? Ima li on namjeru da postane rival HDZ-u? Ako ima, onda treba da sjedne za onaj sto. Ako je spreman da ostane u sjeni, onda neće moći iskoristiti ovu šansu. SDA je spremna, mami ključne figure Izetbegović.

Ilija Cvitanović se još nije očitovao o ponudi i savjetima Bakira Izetbegovića. Cvitanović nije naivan, ali sve i da možda želi smjenu Dragana Čovića pitanje je smisla takve sječe. Možda je mudrija taktika da ta nova većina u Domu naroda dirigira procesima i uporno izluđuje i Čovića, i Špirića i Ademovića. 

Teško je vjerovati, ali nije i isključeno, da će Cvitanović biti taj presudni glas i tako na sebe navući sav bijes Čovićevih političkih  demona.  

Na koncu, Bakir Izetbegović ničim nije zaslužio povjerenje, poglavito  ne hrvatskih predstavnika. On je raskrinkana politička figura i s njim se mora igrati krajnje oprezno.

Podsjećamo, prema Ustavu BiH, postoje tri načina odlučivanja u Domu naroda, odlučivanje prostom i kvalificiranom većinom te odlučivanje o pitanjima vitalnog nacionalnog interesa, koji je imanentan isključivo Domu naroda. Dom naroda većinom glasova donosi svoj Poslovnik i bira jednog predsjedatelja i dvojicu dopredsjedatelja, s tim da svaki od njih mora biti iz reda različitih konstitutivnih naroda. Oni se svakih osam mjeseci smjenjuju na mjestu predsjedatelja, odnosno dopredsjedatelja. Predsjedatelj Doma naroda ne može biti iste nacionalnosti kao i predsjedatelj Zastupničkog doma. J. S.