Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Veljača 2016. godine, datum 15., opis – povijesni dan za Bosnu i Hercegovinu. Upravo tog dana je tadašnji predsjedavajući Predsjedništva BiH Dragan Čović u Bruxellesu predao zahtjev za članstvo naše zemlje u Europskoj uniji.

Iako je i tada svima bilo jasno kako BiH za taj korak nije bila spremna jer uvjete koji su pred nas stavili iz EU nismo ispunjavali, pa je i Nizozemska, koja je tada predsjedavala Vijećem EU, nevoljko uopće i prihvatila taj zahtjev (prihvaćan je uz veliko lobiranje Republike Hrvatske, posebno sadašnjeg premijera te zemlje Andreja Plenkovića, koji je tada bio zastupnik u Europskom parlamentu).

Uz to, da je epitet 'povijesni' najblaže rečeno bio prenapuhan svjedoči i činjenica da su i u tom trenutku sve države zapadnog Balkana bile daleko ispred BiH.

Međutim, dekadencija bh. društva dolazi tek iza 15. veljače 2016. – od tada do danas bukvalno idemo unatrag jer smo danas dalji od EU nego smo bili tog dana, a i tada smo od Unije bili udaljeni desetljećima. K tome, sve da sada u uradimo svoju domaći zadaću, atmosfera unutar same EU je takva da proširenja sigurno neće biti još dugo vremena.

Nema besplatnog ručka

Već se u javnosti toliko puta spomenulo 14 prioriteta iz Mišljenja Europske komisije da malo tko ne zna o čemu se radi. Ali bh. političari po tom pitanju ne rade apsolutno ništa.

Štoviše, dio njih poručuje kako te zahtjeve nikada neće ispuniti. A iz EU su više nego jasni – bez ispunjenja dobrog dijela njih, a značajnog napretka u drugom dijelu zahtjeva ova zemlja neće dobiti status kandidata. Poruka je više nego jasna – nema besplatnog ručka.

Međutim, ovdašnje političke (kvazi)elite su upravo navikle na besplatni ručak – ništa ne raditi, a za to očekivati pohvale i nagrade. Kako je tome tako, vidi se iz čitave lepeze izjava kako BiH bez ikakvih uvjetovanja mora dobiti status kandidata, a čak ima i onih koji neprestano tvrde da BiH bez uvjeta mora čak i postati dio Unije.

U takvim zahtjevima su čak spremni vrlo oštro napadati predstavnike EU da nisu fer prema BiH jer joj postavljaju uvjete. Onome tko iole poznaje političku situaciju sve ono nije nikakvo iznenađenje jer u ovoj zemlji izbori se ne dobivaju na osnovu bilo kakvih rezultata rada, jer njih gotovo da i nema, nego na drugačije načine.

Upravo na te načine bh. političari bi i u EU, samo tamo vrijede neka druga pravila, pravila koja najveći dio bh. političara i stranaka niti razumje niti ih želi razumjeti. Ukoliko bi EU nekada izgubila ta pravila i vrijednosti, njeno postojanje bi izgubilo svaki smisao, pa je jasno kako se to nikada neće dogodili, bez obzira na tektonske promjene koje drmaju samu EU. Pravila igre su jasna, odavno postavljena i bez njih nikakvog napretka neće biti. Na kraju krajeva, BiH želi biti dio EU, a ne EU dio BiH pa da bi se Unija prilagođavala onome što bh. političari žele.

Na putu unatrag

Nadalje, bez obzira na sve turbulencije i sve greške koje Unija čini na zapadnom Balkanu, ostale države ipak napredu na europskom putu. Crna Gora je otvorila sva pregovaračka poglavlja, Srbija je otvorila također dio poglavlja, Albanija i Sjeverna Makedonija čekaju 'zeleno svjetlo' za početak pregovora, ukoliko Kosovo postigne pravno valjani sporazum sa Srbijom vrlo brzo će početi hvatati korak za ostalima.

Isto tako, i sama činjenica koliko su sve ove zemlje čekale status kandidata od dana podnošenja zahtjeva dokazuju da su kudikamo uspješnije od BiH. Hrvatska ja na status kandidata čekala 16 mjeseci, Sjeverna Makedonija 21 mjesec,  Crna Gora 24 mjeseca, Srbija 26 mjeseci, Albanija 62 mjeseca. BiH će 15. veljače na status kandidata čekati puna 72 mjeseca, a u ovom trenutku je više nego jasno da taj status nećemo imati niti 15. veljače 2023., pa ćemo napuniti 84 mjeseca ili punih sedam godina.

I na kraju, ono što je najgore sam status kandidata jeste korak naprijed na EU putu ali sam po sebi ne znači puno jer prava 'igra' počinje otvaranjem pregovaračkih poglavlja. S obzirom kako BiH nije spremna biti ni zemlja kandidat, a kamoli krenuti u pregovore koji su bili itekako bolni za mnogo uređenije države od naše jer tijekom pregovora se mora sve usklađivati sa onim što vrijedi u EU, tek tada je jasno gdje je BiH danas.

Malo tko može i zamisliti da bh. političari i preglomazna, troma i permanentno neefikasna javna uprava može na pravi način i pregovarati za EU, a kamoli provesti ono što Unija od nas zahtjeva.