Obrazovne politike razvijenih zemalja decenijama su usmjerene prema ostvarenju potpune inkluzije djece s poteškoćama, dok se stručni kadar u Bosni i Hercegovini, ali i građani i dalje upoznaju s ovim problemom. 

Inkluzija, na koju su se bh. vlasti obavezale zakonima i konvencijama, nije u potpunosti zaživjela. Za ravnopravan položaj djece iz spektra autističnog ponašanja u Hercegovačko-neretvanskoj županiji bore se roditelji, udruge, kao i Centar za ranu razvojnu potporu koji im pomaže u afirmaciji djece. 

Kako bi objasnili širinu dijagnostičkih postupaka, različitih simptoma i terapijskih pristupa, stručnjaci stanje u spektru autizma nazivaju i kišobranom poremećaja. Prvi simptomi s kojima se roditelji susreću javljaju se unutar prve godine života. Pogled u oči, osmijeh, nedostatak privrženosti između roditelja i bebe, odbijanje hrane, neki su od simptoma.

- Za ovu djecu, s obzirom na težinu simptoma koji se mogu pojaviti unutar dijagnoze, svakako je vrlo važno što prije, češće i adekvatnije obučiti obitelj kako da funkcionira sa specifičnim ponašanjem, zahtjevima i komunikacijom svog djeteta, kaže Tatjana Planinić iz Centra za ranu razvojnu podršku “Spektrum”.

Traže prostorije

Profesorica Danijela Jurčić majka je dječaka s autizmom. Odlično poznaje sve vrste ponašanja i jako je aktivna u borbi za ravnopravan status ove djece.

- Naša djeca imaju netipične obrasce ponašanja, neću reći nisu socijalizirani, ali imaju zaista problema sa socijalizacijom. Socijalizacija se uči, naravno mi s njim radimo i terapije i vježbe i puno toga je naravno prisutno u našem životu. Na području HNŽ-a oni subjekti koji bi trebali znati nešto na tu temu nisu dovoljno informirani. Kada je moje dijete krenulo u školu, ja sam ta koja je morala naći asistenta, ja sam bila ta koja je morala otići direktorici pola godine prije samog polaska mog Antonija u školu. Sada završava treći razred, kreće u četvrti, opet sam ja ta, naravno i moj suprug, koji moramo angažirati određene stručne ljude da naprave plan i program koji je adekvatan za našeg sina, pojašnjava Jurčić.

Udruga “Plava vrpca” već tri puta je aplicirala Gradu za dodjelu prostora kako bi aktivnije djelovalo, no dosad nije naišla na razumijevanje. Predsjednik kaže kako se trenutno razmatra zadnji dopis, uz nadu da će gradske vlasti do sljedeće sjednice pronaći zadovoljavajuće rješenje.

- U ovoj godini došlo je do ekspanzije, čak smo za kratko vrijeme primili oko 15 djece s poteškoćama iz spektra autizma. U ovom momentu imamo preko 50 članova, što roditelja što članova obitelji djece s poteškoćama spektra autizma, te nam je zaista potreban jedan adekvatan prostor, navodi Antunović.

Prava djece

Udruge ove vrste nastale su s ciljem stvaranja boljih uvjeta za djecu, te osvještavanja njihovih potreba u našem društvu. Nastoje se promicati, razvijati i unapređivati prava djece s poteškoćama u razvoju, kao što su djeca s autizmom, komunikacijskim teškoćama, poremećajima pozornosti i drugim sličnim teškoćama. Njihov cilj je poboljšati kvalitetu života ovih djece i pružiti im potrebnu podršku, uključujući medicinsku, socijalnu, pravnu i drugu zaštitu.

Djeca s autizmom suočavaju se s brojnim problemima, uključujući nedostatak razumijevanja inkluzije i nedovoljnu senzibilnost javnosti prema njihovim potrebama. Roditelji često nailaze na frustracije zbog nedostatka adekvatne podrške u školskim institucijama i osuđivanja ponašanja njihove djece od strane društva.

Pitanje osviještenosti društva o autizmu i brige države za ovu populaciju ostaje otvoreno, s nekim ljudima koji su empatični i podržavajući, dok drugi možda nemaju dovoljno znanja ili razumijevanja o ovoj temi. 

Prihvaćanje činjenice da je dijete u poteškoći može biti izazovno i individualno iskustvo za roditelje. Dok neki brzo prihvate dijagnozu i trude se pružiti najbolju podršku svojoj djeci, drugi se možda bore s osjećajem očaja. Ipak, važno je da roditelji pružaju ljubav i podršku svojoj djeci te se trude osigurati im sretan i ispunjen život.

N. K.