O ukupno 38 djece bez roditeljskog staranja danas skrbi mali tim Dječjeg doma Mostar. Oblast nije sustavno riješena, Grad Mostar za rad ustanove ne izdvaja dovoljno novca, pa u Dječjem domu na različite načine, kroz programe organizacija i vlada, uspijevaju u misiji. 

Svaki štićenik osim smještaja ima i mogućnost obrazovanja, bavljenja sportom i drugim aktivnostima o čemu, također, brinu zaposlenici Doma.

- Svakom od njih pristupamo na poseban način. Postoje individualni planovi, nastojimo im pronaći poslove, riješiti im životne brige... To radi tim ljudi. Navedeno bi moralo biti sustavno riješeno, ali nažalost do danas – nije. Uskoro će naši studenti morati skrbiti sami o sebi, vidjet ćemo kako će to funkcionirati, kaže nam direktorica Doma Dalida Demirović.

Pomoć Talijana

Godinama kroz projekte, i s donatorskim sredstvima uspijevaju “zakrpiti rupe“. Uz njih su organizacije iz inozemstva. 

- Pomažu humani ljudi, najviše iz Italije. Plaćaju nam defektologa, logopeda, instruktivnu nastavu, kurs kuhanja, likovnu radionicu, prijevoz štićenika na treninge... Svake godine nam dolaze i Nizozemci koji okreče i ofarbaju prostor i tako nam također uštede značajna sredstva. Uz pomoć prijatelja se, dakle, snalazimo na različite načine kako bismo olakšali misiju i štićenicima osigurali bolji život u mladim godinama, dodaje.

Pod krovom Dječjeg doma Mostar ima prostora za boravak više osoba, međutim ustanova u ovome trenutku nema mogućnosti za prijem većeg broja novih štićenika. Problem je trenutni broj zaposlenih.

- Da bismo proširili kapacitete, morali bismo zaposliti nove radnike. Potreban nam je novi turnus za korištenje smještajnih kapaciteta. To je ustvari novih pet ili šest djelatnika, što je nemoguće s postojećim proračunom, napominje.

U proračunu Grada Mostara postoji stavka za Dječji dom. Ipak, iznos koji se izdvaja nije dovoljan za sve potrebe.

- Konstantni problem je što nam Grad za plaće i materijalne troškove daje 40 posto manje od iznosa koji bi trebalo da se izdvaja. Svakog listopada im šaljemo dopise, obavijestimo gradonačelnika, načelnika naše službe, te predsjednika Vijeća, o svemu, ali ta rupa ostaje nepopunjena. Kada nam zaposle novog djelatnika, daju nam novac za njega, ali ovo o čemu govorim ostaje neriješeno, dodaje.

Uskoro će na snagu stupiti Zakon prema kojemu štićenici koji su istovremeno studenti neće imati pravo boravka u domovima. Institucije određene istim zakonom će izdvajati sredstva s kojima bi oni dalje trebali samostalno živjeti. 

- To će neminovno dovesti do smanjenja broja štićenika i u našem domu. Postoje i standardi o broju djece koja borave u jednom prostoru. Danas je to desetoro djece u jednom prostoru. I to će dovesti do smanjenja broja korisnika, jer ih dalje nećemo moći primati. S druge strane, svakodnevno dobijamo nove zahtjeve za zbrinjavanje. Skoro ćemo se naći u situaciji da nećemo imati gdje smjestiti djecu. Ustanove ih neće moći primati zbog novih ograničenja, govori Demirović.

I u prošlosti su se suočavali s problemom kasnijeg zbrinjavanja osoba koje su štićenici, a starosno prevazilaze zakonom utvrđenu dobnu granicu za život u Domu. Na području Mostara postoji takozvana Kuća na pola puta u koju odlaze živjeti oni koji nisu u stanju osigurati si krov nad glavom i zaposlenje od koga bi živjeli.

- I dalje postoji Kuća na pola puta. Tamo su uglavnom djeca s poteškoćama. Dječji dom ima kuću na lokalitetu u blizini Šehitluka. Uz pomoć donatora iz Italije i Federalnog ministarstva smo dobili novac za opremanje te kuće. Ona će ubuduće predstavljati prelazno rješenje za djecu koja gube pravo boravka u domu, a nemaju gdje dalje, ističe Demirović.

Hastor, Divjak, IZ BiH...

Postojeća postava u mostarskom domu uspijeva odgovoriti izazovima, međutim dobro bi došlo i zaposlenje novih kadrova.

- Neophodna nam je medicinska sestra. Već treću godinu stražara zapošljavamo kroz program Ministarstva boraca. Svake jeseni smo primorani promijeniti ga. Izbor je sužen, jer je potrebno da neki od demobiliziranih boraca pristane na rad ovdje, a uz to i da ima traženu stručnu spremu. “Krpimo“ se kroz programe. Tu nam je i jedna pripravnica Vlade HNŽ-a, napominje Demirović.

Kada je riječ o infrastrukturi - ona je dobra, a problemi u ovom domenu se također rješavaju na različite načine, uglavnom kroz projekte.

- Grad nam je u posljednjih osam godina renovirao jedan krov i jedan WC. Posredovali su i dolasku organizacije People and need, koja nam je donirala novac za obnovu dvorane i za pristupne rampe za invalide, ističe.

Određeni broj kompanija iz Mostara i Hercegovine, kao i dobrotvori koji obični insistiraju na anonimnosti, redovito pomažu rad Doma. Hrane i ostalih potrepština za normalan život nikada ne nedostaje.

- Prijatelji redovito doniraju hranu. To su naši sugrađani i naša dijaspora. Svako dijete ima svoga kuma, koji im mjesečno daju džeparac. Novim zakonom je određen iznos džeparca za štićenike što je još jedna nova dobra stvar. Rotari klub financira naše srednjoškolce i studente, Islamska zajednica nam daje stipendije, fondacije “Hastor“ i “Jovan Divjak“ također stipendiraju naše štićenike... Nedavno nam je Općina Jablanica pokrila trošak skijanja za jednog od štićenika koji studira Sport i zdravlje, a Grad Mostar izdvojio jednokratnu pomoć. Borimo se odlučno djeci dati mogućnost da se obrazuju. Kada imamo rupe u sistemu, obraćamo se donatorima i prijateljima od Australije do Amerike, Skandinavije, koji nesebično pomažu, kazala nam je na kraju Demirović.

S. Ž.