Dok ostatak kontinenta obilježava Dan Europe, BiH bi trebala 'Dan propuštenih prigoda'
PUTUJ EUROPO, NEMOJ ČEKATI NA NAS...
Piše: Dragan Bradvica
dragan@dnevni-list.ba
Schumanovu deklaraciju predstavio je francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman 9. svibnja 1950. godine. U njoj se predlaže stvaranje Europske zajednice za ugljen i čelik čije bi članice udružile proizvodnju ugljena i čelika. EZUČ, čiji su osnivači Francuska, Zapadna Njemačka, Italija, Nizozemska, Belgija i Luksemburg, bio je prvi u nizu nadnacionalnih europskih institucija iz kojih je nastala današnja Europska unija. Vijeće Europske unije u Milanu 1985. godine donijelo je odluku kojom se 9. svibanj svake godine obilježava kao Dan Europe.
Tako je bilo i ove godine. Čak i u Bosni i Hercegovini. Samo je pitanje što to imamo obilježavati u našoj zemlji koju vlasti iz dana u dan sve više i više udaljavaju od Europe.
Kolut naprijed, nazad dva
Mnogi već dva, tri desetljeća tvrde kako je BiH samo geografski u Europi. Do svim drugim parametrima smo na razini pojedinih 'propalih država' Afrike, Azije ili Južne Amerike. I za te svoje tvrde imaju itekako jake argumente. BiH po dosadašnjem tempu nikada neće postati dio EU, službeno smo najsiromašnija država Europe od svih uključenih u mjerenja, uz Rusku Federaciju smo i najkorumpiranija, imamo najgoru javnu upravu u Europi… Dakle, s iole ozbiljnim europskim državama i nemamo neke velike veze.
Ukoliko, pak, govorio o famoznim europskim integracijama tu smo postali čak uteg i državama regije. Dok drugi barem puževim korakom idu naprijed, mi po europskim tračnicama idemo unatrag. Aktualne vlasti u BiH uspjele su po ovom pitanju biti puno, puno gore od svih dosadašnjih garnitura vlasti, a i one su nas držale na zapećku Europe. SNSD, HDZ BiH i opskurna, ali zato do bola nesposobna 'trojka' (SDP, NiP, NS) kao da se smiju svim zahtjevima iz Bruxellesa, pa svojim potezima rade sve suprotno od onoga što bi nam trebalo kako bi ubrzali svoj EU put. Niti jedna reforma, niti jedan zakon, niti jedna procedura, propis koji bi nas učinio ozbiljnijima u EU očima nije usvojen. Niti se planira usvojiti. Ali, najgori federalni premijer u povijest Nermin Nikšić vlast koristi kako bi spengavao političke protivnike, ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković više je poznat po navodnim vezama je narko kartelom 'Tito i Dino' nego po svom radu, Milorad Dodik je već pravomoćno presuđena osoba, a navodno europejstvo Dragana Čovića svodi se tek na njegov i interes mu obitelji i prijatelja. I sva politika tu staje. To što smo zbog neusvajanja potrebnih zakona bukvalno unazadili svoj EU put, to što zbog neusvajanja nužnih reformi ostajemo bez stotina i stotina milijuna eura iz Plana rasta za zadani Balkan njih uopće ne zanima. Istovremeno smo pod povećalom europskih istražnih organa jer nam čelništva pojedinih javnih kompanija iste vode na bh. način. Zbog toga se europski financijeri povlače iz već dogovorenih projekata.
Svemu dodajmo kako smo na korak od sive liste Moneyvala, također zbog neusvajanja nužnih reformi. Otužno je i jadno da nas vlasti u 2026. godini drže toliko blizu ekonomske izolacije koja je u čak i u slabim demokracijama nezamisliva.
Teatar apsurda
Ovo je samo kap u moru marifetluka bh. vlasti u ovom mandatu. U takvoj smo atmosferi dočekali 9. svibnja i novi Dan Europe. Ukoliko taj dan u BiH ne obilježavamo kao 'Dan propuštenih prigoda' onda ga i nema previše smisla obilježavati. Mi s Europom gotovo da i nemamo nikakve veze. Bh. političke (kvazi)elite su nam to poodavno oduzele, a u ovom mandatu sve samo dodatno ubrzale. Interesi konstitutivnih naroda i žitelja ih nikada nisu ni zanimali, pa ni njihova plebiscitarna želja da naša država što prije postane punopravna članica najboljeg projekta u povijesti Starog kontinenta – Europske unije. Naravno, niti narodi i žitelji nisu bez 'grijeha'. Upravo oni biraju ovakve vlasti pa onda im valjda ovakva situacija odgovara. A onda i tu imamo svima dobro poznati bh. teatar apsurda – narodi i žitelji žele u EU, a onda biraju one koji će učiniti apsolutno sve da u tu EU nikada ne uđemo. Tragikomično, ali takva nam je cijela država.