Piše: Dragan Bradvica

dragan@dnevni-list.ba

Europskog puta Bosne i Hercegovine više nema. To je danas valjda jasno svima. Mi smo postali prevelik uteg i za regiju, naročito Crnu Goru, Albaniju i Sjevernu Makedoniju koje se barem donekle trude napredovati ka Bruxellesu. Bosna i Hercegovina i Republika Srbija se svojski trude zatrti svaku nadu da ćemo jednog dana biti dio 'europske obitelji'. 

Ovdašnje i tamošnje političke (kvazi)elite u tome itekako uspijevaju. Uz to, ruku na srce, niti većina država članica Unije ne gleda blagonaklono na proširenje. Barem ne dok se Unija ne uredi sama iznutra. Ukoliko ne novim pokušajem Ustava Europske unije (zadnji propao 2005. godine), a ono barem novog sveobuhvatnog temeljnog ugovora (zadnji je onaj Lisabonski, donesen nakon obaranja pokušaja uvođenja Ustava, 2007. godine). 

I sve ovo je Dnevni list i potpisnik ovih redova u nebrojeno navrata posljednjih godina pisao, upozoravao, apelirao ali bez ikakvog odjeka. Zbog čega? Jer u našoj zemlji je jako, jako, jako malo pravih i istinskih europjeca koji vjeruju u tu ideju i spremni su sve svoje sposobnosti uložiti da se ona očuva, poboljša, njeguje i prenosi na buduće generacije. 

Domaći kočničari

Pogledajte samo posljednjih godina ima li uopće i suvislijih izjava bh. političkih (kvazi)elita oko EU puta. Nema. Oni čak o tome više i ne govore. Osim ako ih novinari nešto ne upitaju, ali i to je samo izvijanje i pokušaji da se ništa i ne kaže. Osim Milorada Dodika, čelnika SNSD-a, koji je jasno i nedvosmisleno protiv puta ka Uniji. Iako se radi o poprilično pogubljenom političari na kraju svoje karijere i osobi koja u danu promjeni tri mišljenja, kod ovoga je konzistentan već jako dugo vremena. 

Samoprozvani najveći europejac u BiH, Dragan Čović, lider HDZ-a BiH, i dalje u javnosti tvrdi jedno, ali u praksi radi sasvim nešto drugo. On je spreman u potpunosti paralizirati cijelu državu samo ukoliko neki njegov 'partijski drug' nije imenovan u neki nadzorni odbor neke nevažne i nesvrsishodne države agencije. I tu njegovi interesi staju. 

Gomilanje moći i novca sebi, obitelji, prijateljima i uskom krugu 'partijskih drugova' je njegova omiljena disciplina, a u pravoj i istinskoj EU, koja se nekada temeljila na istinskim demokratskim vrijednostima, za to nema prostora. 

Što tek reći o najotužnijoj i najjadnijoj političkog grupaciji u modernoj povijesti BiH? Opskurna, ali zato do bola nesposobna sarajevska 'trojka' (SDP, NiP, NS) također o EU putu sada šuti. 

A obećavala je neviđeni napredak na EU putu i kako je to jedini razlog njihovog ulaska u vlast. Jedan od 'kraljeva populizma' Predrag Kojović (Naša stranka) ushićeno je čak podizao obe ruke u zrak kako bi Čovićevi crnolistaši zauzimali najviše pozicije u vlasti i to pravdao EU putom. Ima li itko da ovog populistu upita gdje je taj put danas? 

Nema. 'Trojkaši' i dalje izigravaju cjelogodišnjeg Djeda Božićnjaka Čoviću i Dodiku samo kako bi ih ovi držali u vlasti. Njima su fotelje život. Drugo ih ništa i ne zanima. A, ruku na srce, što i znaju raditi? Apsolutno ništa. 

Crna rupa čak i za regiju

I koga onda uopće više može iznenaditi da BiH u Bruxellesu više nitko i ne spominje. Ovog tjedna je u Europskom parlamentu održana rasprava gdje nas europska povjerenica za proširenje Marta Kos nije ni spomenula. Točnije, jeste jednom, ali u odgovoru na zastupničko pitanje. A i što bi nas spominjala? 

Ovog tjedna dolazi i vijest kako bi opet mogli ostati bez još 370 milijuna eura iz Plana rasta za zapadni Balkan. Razlog? Ne da ispunjavamo potrebne uvjete, nego s trudimo unazaditi stanje. Ranije smo već ostali bez 108 milijuna eura zbog istih razloga. Pitanje je hoćemo li više išta i povući od predviđene milijarde eura za našu zemlju. Šest država regije izgubit će ukupno više od 700 milijuna eura, ali više od polovine tog iznosa odnosi se na BiH što opet jasno pokazuje koliko BiH loše stoji, ne samo u odnosu na EU nego i u odnosu na susjede. 

Iako nije usko vezano za EU valja spomenuti kako se BiH opet nalazi pod prijetnjom stavljanja na tzv. 'sivu listu' FATF-a, međunarodne Grupe protiv pranja novca, ukoliko nadležni ne usvoje i provedu neophodne reforme i usklade pravila u oblasti sigurnosti financijskog tržišta do propisanog roka. 

Prema tome, sve velebni uspjeh za velebnim uspjehom bh. vlasti. 

Posljednji premijer bivše države Ante Marković je zadnjih godina te države u jednom govoru kazao: 'Zablude ćemo plaćati siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije Europe'. I dok za Jugoslavijom svakako ne treba roniti suze jer je to bila država osuđena na neuspjeh, Markoviću se ne može osporiti da je bio u pravu i više nego je to možda i mislio u tom trenutku. BiH je posebno svoje zablude platila siromaštvom, trovanjem duha i položajem daleke periferije Europe. Što li nam tek sada slijedi?