Nacional donosi nove detalje u slučaju Mateja Živkovića, zamjenika predsjednika Komisije za vrijednosne papire FBiH koji je preživio dva atentata 2022. godine

Nacional je proteklog tjedna doznao da je Komisija za vrijednosne papire Federacije BiH, koju od 2021. godine vodi Adnan Zukić, od Državne granične službe (DGS) BiH tražila podatke je li, gdje i kada zamjenik predsjednika Komisije Matej Živković prelazio državnu granicu, što Živkovićevi pravni zastupnici smatraju izravnim ugrožavanjem sigurnosti čovjeka koji je prije dvije godine bio žrtva dvaju atentata, od kojih je drugi jedva preživio. Istodobno, ta informacija mogla bi biti još jedna u nizu indicija koje potkrepljuju interpretaciju koju je Matej Živković iznio u prošlom broju Nacionala, ustvrdivši kako može “izvan svake razumne sumnje zaključiti da neki od članova i uposlenika Komisije imaju zajednički interes s organiziranim kriminalom koji me je dao ubiti, odnosno eliminirati iz Komisije i sudskih postupaka u kojima sam trebao svjedočiti”.

Nacional posjeduje dokaze iz kojih je jasno da je Komisija za vrijednosne papire FBiH na jednoj od svojih sjednica raspravljala o svom službenom dokumentu naslovljenom “Zahtjev za informaciju o prelasku granice Matej Živković”, koji je uputila Državnoj graničnoj službi BiH. Istodobno, Nacional neslužbeno doznaje da Komisija te podatke od DGS-a nije dobila jer je tužiteljstvo DGS-u zabranilo da Komisiji dostavi te podatke, što je detalj koji dodatno potkrepljuje opravdanost bojazni da iza tog zahtjeva Komisije stoje više nego sumnjivi motivi. No to je samo jedna od indicija da je život Mateja Živkovića i dalje ugrožen nakon što je 15. veljače 2022. na njega izvršen prvi atentat, a mjesec kasnije, 16. ožujka, i drugi, koji je jedva preživio, kada je iz neposredne blizine pogođen s pet metaka. Bosanskohercegovačko izdanje Večernjeg lista objavilo je 16. veljače da je pokušaj Živkovićeve likvidacije bio krajem siječnja ove godine “predmet žestoke rasprave u Zastupničkom domu Parlamenta Federacije BiH”, u kojoj je, među ostalim, zatraženo “rasvjetljavanje pokušaja ubojstva člana Povjerenstva za vrijednosne papire FBiH”. Zaključci su, objavio je Večernji list, proslijeđeni Vladi Federacije BiH, koju u sadašnjem mandatu vodi Nermin Nikšić iz SDP-a i koja je informaciju o istrazi zatražila od Federalne uprave policije (FUP). FUP, koji u Sarajevskom kantonu vodi kantonalni ministar policije Admir Katica, odgovorio je da su “uradili procjenu rizika sigurnosti za zamjenika predsjednika Povjerenstva za vrijednosne papire Federacije BiH te mu dodijelili najviši stupanj zaštite”.

“Sigurnosne prijetnje za istog”, citirao je Večernji list dopis Federalne uprave policije Vladi Federacije BiH, “mogu se podvesti pod najviši stupanj ugroženosti visokorizične skupine prijetnji, tzv. crveni stupanj kritično ugrožene osobe, za koji je predviđena, među ostalim, 24-satna fizička zaštita po mjestu stanovanja, mjestu rada i u pokretu”. Večernji list zaključuje: “Iz odgovora FUP-a jasno je da je Matej Živković i dalje meta napada, po svemu sudeći onih koji su ga već dva puta pokušali likvidirati kako bi spriječili procesuiranje gospodarskog kriminala u više predmeta u kojima je prof. Živković svjedok. Najviši stupanj zaštite potvrđuje da mu život ovisi o sposobnosti sigurnosnih agencija da ga fizički zaštite te učinkovitosti pravosuđa.”

Sve to, čini se, uzalud. Kako doznaje Nacional, Matej Živković nema policijsku zaštitu niti je do članka u Večernjem listu uopće znao da je federalna policija procjenjivala njegovu sigurnost, premda je, naravno, sve vrijeme nakon atentata očekivao, i u nekoliko navrata tražio, da ga Komisija i nadležne sigurnosne agencije zaštite i omoguće mu da se vrati na posao. Nije se, međutim, dogodilo ništa. Kako iz krugova upućenih u slučaj doznaje Nacional, nakon što je objavljen članak u Večernjem listu, Živkovićevi pravni zastupnici zatražili su od Tužiteljstva Sarajevske županije, koje vodi istragu o atentatima, službenu informaciju o sigurnosnoj procjeni i statusu zaštite Mateja Živkovića. Tražili su također “da se poduzmu sve aktivnosti kako bi se operativno pružila fizička zaštita najvišeg stupnja, i to kako u pogledu zaštite u mjestu stanovanja i rada, i u pokretu, kako je to sigurnosnom procjenom i određeno”.

“Još jednom vas podsjećamo da su od nemilog događaja protekle dvije godine i da je krajnje vrijeme da se našem klijentu omogući adekvatna sigurnost, ali i pravo na rad i obavljanje dužnosti kao zamjenika predsjednika Komisije za vrijednosne papire FBiH”, stoji u dopisu Živkovićevih pravnih zastupnika Tužiteljstvu Sarajevske županije.

Nakon što je Matej Živković u intervjuu prošlom broju Nacionala iznio dramatične okolnosti dvaju atentata koja je preživio te nakon što je, spominjući konkretna imena i prezimena, iznio ozbiljne sumnje prema kojima “ne može izvan svake razumne sumnje isključiti mogućnost da su neki od članova i uposlenika Komisije uključeni u organizaciju pokušaja ubojstva”, Nacional je u četvrtak, 22. veljače, Komisiji za vrijednosne papire FBiH poslao pitanja o tim događajima. Dan kasnije, 23. veljače, iz Komisije su poslali odgovore potpisane samo kolektivno, bez imena i prezimena, potpisom “Komisija za vrijednosne papire FBiH”, te postavili dva uvjeta: “U slučaju da ne želite objaviti cijeli naš odgovor vezan za predmetni intervju, tražimo da u tom slučaju ne objavljujete ni odgovor na pitanja koja ste nam poslali. Ujedno, molimo vas za autorizaciju teksta prije objave.” Nacional je odlučio objaviti integralne odgovore Komisije, ali ne zato što je ona to tražila – mediji, naime, nisu obavezni objavljivati sve što izvori zatraže – nego zato da javnost sama, bez Nacionalovih intervencija, prosudi o vjerodostojnosti tih odgovora. Također, Nacional je odbio poslati članak na autorizaciju, jer takva obaveza također ne postoji: izvori imaju pravo autorizirati svoje intervjue i izjave, ali kada bi se na „autorizaciju“ slali cijeli članci, takvu bi praksu trebalo zvati jedinim pravim imenom: cenzura.

Na zamolbu Nacionala da komentira tvrdnju Mateja Živkovića kako „neki od članova i uposlenika Komisije … imaju zajednički interes s organiziranim kriminalom koji me je dao ubiti“, Komisija u svom nepotpisanom, na pojedinim mjestima nepažljivo i nedovoljno razumljivo sročenom odgovoru, kaže ovako: “Jasno je da su navedeni navodi apsolutno netočni, besmisleni i zlonamjerni čime se želi prouzročiti napad na čast i ugled, prava i slobode, osobnog mira, te položaj u društvu osoba koje navodite u vašem članku, za što će isti zatražiti zaštitu kod nadležnog suda u Republici Hrvatskoj u skladu s važećim propisima. Ujedno napominjemo da su lica navedena u vašem članku podnijela krivičnu prijavu protiv Mateja Živkovića nadležnom tužilaštvu u Sarajevu za krivično djelo Lažnog prijavljivanja propisano Krivičnim zakonom Federacije BiH. Razlozi ovakvog postupanja, odnosno lažnog prijavljivanja moguće leže u činjenici što je Komisija u periodu dok je Živković bio na bolovanju donijela nekoliko odluka kojima se dostavlja određena dokumentacija tužilaštvima ili je pak podnijela izvještaje o počinjenim krivičnim djelima.

Drugim riječima, postupala u skladu sa svojim zakonskim nadležnostima, bez prakse da pruža zaštitu bilo kojem sudioniku na tržištu kapitala kao što je to Matej Živković obilato radio, što je jasno Živkovića izložilo krivičnoj odgovornosti, o čemu su informirani nadležni organi. Ima zaista mnogo takvih primjera s obilježjima krivičnih djela zloupotreba položaja i ovlasti i nesavjesnog rada u službi, te sprečavanje dokazivanja i sprečavanje službene osobe u vršenju službene radnje. Za sve navedeno postoji relevantna. Živković u vašem članku svjesno dovodi ili barem pokušava dovesti javnost u zabludu, kako bi se istoj predstavio kao borac protiv korupcije. Međutim, činjenice i dokumentacija mu nikako ne idu u prilog. Imenovani svjesno zanemaruje činjenicu da je dobio status svjedoka pod imunitetom, koji se daje Živkoviću od krivičnog gonjenja za krivična djela organiziranog kriminala, zloupotrebe položaja i dr., a zauzvrat traži svjedočenje. Na ovaj način, Matej Živković pokušava skrenuti akcent istraga u pogrešnom pravcu dovodeći sebe u eventualnu ulogu savjesne osobe i pri tome neosnovano i krajnje maliciozno optužuje ostale članove Komisije prvo za kriminal, pa onda i za učešće u krivičnom djelu ubojstva u pokušaju, pri čemu ‘zaboravlja’ da je on bio član Komisije i u prethodnom sazivu (2004-2021), a da predmeti koje navodi u svom intervjuu datiraju upravo iz toga perioda, dakle prije imenovanja trenutnog saziva Komisije. Ono što je simptomatično jest da se za sav taj prethodni mandatni period Matej Živković nije ‘obratio’ javnosti i ukazao na, kako on navodi, kriminalne aktivnosti, već je ta njegova aktivnost započela kada je Komisija počela raditi svoj posao i dostavljati izvještaje i dokumentaciju nadležnim tužilaštvima.”

Nacional je pitao i je li Matej Živković ikada formalno razriješen s položaja zamjenika predsjednika Komisije, na što su iz tog tijela potvrdili Živkovićeve navode iz intervjua Nacionalu: “Matej Živković nikada nije formalno razriješen s mjesta zamjenika predsjednika Komisije za vrijednosne papire Federacije BiH, jer u skladu sa Zakonom o Komisiji za vrijednosne papire to je u nadležnosti predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH uz potvrdu oba doma Parlamenta Federacije BiH. Komisija za vrijednosne papire je dostavila informaciju predsjednici i potpredsjednicima Federacije BiH u vezi kršenja propisa od strane Mateja Živković.” Na pitanje zašto Živković ne prima plaću i je li točno da Komisija za Mateja Živkovića uplaćuje poreze i doprinose, dobili smo ovaj odgovor: “Komisija za vrijednosne papire Federacije BiH je donijela odluku kojom se obustavlja isplata plaće zamjeniku predsjednika Komisije Mateju Živkoviću, iz razloga što se nakon potvrde liječničke komisije da je sposoban za rad, nije vratio na radno mjesto do danas niti obavlja dužnost koja mu je povjerena imenovanjem. Prema Zakonu o Komisiji za vrijednosne papire, članovi Komisije vrše svoje dužnosti, prava i obaveze na osnovi radnog odnosa na neodređeno vrijeme u Komisiji s punim radnim vremenom u skladu sa zakonom koji regulira radni odnos. Prema Zakonu o radu puno radno vrijeme traje 40 sati. Istim zakonom je propisano da se plaća isplaćuje nakon obavljenog rada. O navedenoj odluci Komisije je svoj stav zauzeo prvo Općinski sud, a potom i Kantonalni sud u Sarajevu.”

Nacional je pitao je li Komisija zatražila policijsku zaštitu za Mateja Živkovića te ako nije, zašto nije, i odgovor je ovaj: “Komisija za vrijednosne papire Federacije BiH je nakon ranjavanja Mateja Živkovića izdala saopćenje za javnost te osudila napad i stavila se na raspolaganje MUP-u Kantona Sarajevo i Tužiteljstvu, a kada je u pitanju policijska zaštita ista nije u nadležnosti Komisije, već istražnih i sigurnosnih organa i institucija. S tim u vezi netočan je navod iz intervjua kada Matej Živković izjavljuje da Komisija za vrijednosne papire opstruira dodjeljivanje policijske zaštite. Upravo suprotno, Komisija se stavila na raspolaganje svim istražnim organima kako bi se što prije okončala istraga povodom pokušaja ubojstva zamjenika predsjednika.”

Na pitanje koje je aktivnosti Komisija poduzela kako bi se ubrzala istraga i Živkovićev povratak na posao, odgovor je kratak i prilično zbrkan: “Komisija za vrijednosne papire Federacije BiH ne može ubrzati niti utjecati na rad istražnih organa, jer to u njihovoj nadležnosti, ali kako je u prethodnom odgovoru navedeno Komisija se stavila na raspolaganje svim istražnim organima u obimu koji se od nje traži a sve kako bi se što prije okončala istraga povodom pokušaja ubojstva zamjenika predsjednika.” Na pitanje je li točno da se Komisija proglasila nenadležnom kada je Matej Živković tražio rad sa sigurne lokacije, odgovorili su ovako: “Na postupanje Komisije se primjenjuje Zakon o radu i podzakonski akti Komisije, koji ne prepoznaju termin ‘rad sa sigurne lokacije’. Ujedno napominjemo da Komisija nema saznanje od istražnih organa niti su isti ikada na bilo koji način upoznali Komisiju o ugroženosti zamjenika predsjednika, osim saznanja, iz akata koji su dostavljeni u sudskom postupku, da je 17. travnja 2023. godine Matej Živković putem advokata od Federalne uprave policije zatražio procjenu rizika sigurnosti i osiguranje sigurnosti. Do danas, kako je već navedeno, Komisija nema službena saznanja da je ista i odobrena.”

Nacional je tražio odgovor i na pitanje je li Komisija, osim protiv Mateja Živkovića, podnijela kaznene prijave i protiv ostalih članova koji su u inkriminirano vrijeme radili u Komisiji. Odgovor: “Komisija je tijekom rada na određenim predmetima u skladu sa svojim ovlaštenjima nadležnom Tužilaštvu podnijela izvještaj o počinjenom krivičnom djelu protiv više pravnih i fizičkih osoba, te u sklopu rada na tim predmetima došla do saznanja da postoje osnove sumnje da je Matej Živković, tadašnji član Komisije, u vršenju svojih dužnosti zloupotrijebio svoj položaj i ovlaštenja službene osobe. Vezano za drugi dio Vašeg pitanja obavještavamo Vas da Komisija u više predmeta koje obrađuje tretira i pitanje uloge svih članova Komisije iz prethodnog saziva, o čemu će javnost svakako biti upoznata.”

U odgovoru je Komisija dostavila i komentar intervjua Mateja Živkovića Nacionalu, koji integralno objavljujemo: “U intervjuu Matej Živković, na pitanje u kojim je postupcima bio svjedok, navodi da je u postupku ‘afere profit’ njegovo svjedočenje ‘više procesne naravi’. Navedena konstatacija je netočna. Naime, Odlukom Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo iz 2020. godine Živković Mateju daje imunitet od krivičnog gonjenja (u predmetu PROFIT) za krivična djela Organizirani kriminal iz člana 342. stav 2. Krivičnog zakona Federacije BiH u vezi s krivičnim djelima Zloupotreba položaja ili ovlaštenja iz člana 383. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZFBIH, Nesavjestan rad u službi iz člana 387. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBIH, Pranje novca iz člana 272. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ FBiH i Manipulacija na tržištu iz člana 260. Zakona o tržištu vrijednosnih papira. Ovo iz razloga što je kao službena osoba u Federaciji, u svojstvu člana Komisije sudjelovao u donošenju odluka Komisije kao kolektivnog organa, propuštao poduzeti dužne radnje te poduzimao radnje protivne Pravilniku o načinju vršenja nadzora. 

 Iz odluke je evidentno da je imenovani, u svojstvu osumnjičenog, dao iskaz u cilju otkrivanja krivičnih djela i počinitelja zbog čega protiv njega nije poduzeto krivično gonjenje. Pojednostavljenja radi, imunitet od krivičnog gonjenja u zamjenu za svjedočenje se daje pripadniku grupe za organizirani kriminal, čije je svjedočenje neophodno da bi se otkrili svi članovi grupe, njena struktura, metodologija rada, sve kriminalne veze, hijerarhija, krivična djela koja je grupa počinila, imovina koju su pripadnici kriminalne grupe pribavili itd. Imunitet od krivičnog gonjenja se, u pravilu, daje osobi koja je sudjelovala u počinjenju krivičnog djela u ulozi suizvršitelja, pomagača ili osoba koja je prikrila izvršenje krivičnog djela te na taj način i sama počinila krivično djelo. Dakle, nesporno je predmetnom odlukom utvrđeno i konstatirano da je Matej Živković u zamjenu za svjedočenje o krivičnim djelima i o izvršiteljima istih dobio imunitet od krivičnog gonjenja za krivična djela za koja je i sam bio osumnjičen.”

Iz Komisije su, u odgovoru Nacionalu, napisali i ovo: “Na pitanje ‘je li unutar Komisije problematizirao, da tako kažem, loš rad tog tijela’, Živković navodi netočne i maliciozne navode o upozoravanju na određene anomalije. Upravo te anomalije se najvećim dijelom odnose na Mateja Živkovića. Primjera radi, Matej Živković je u svom radu kao član Komisije zahtijevao da se uposlenici Komisije disciplinski sankcioniraju budući da su po pozivu tužilaštva davali izjave istom tom tužilaštvu u određenim predmetima, zatim da se Državnoj agenciji za istrage i zaštitu prijave djelovanje i rad tužilaca Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, kao i sami uposlenici Komisije koji su svjedoci u određenim postupcima. Nastavak njegov ‘rada’ ili anomalija su opstrukcije koje se odnose na nedostavljanje podataka po zahtjevu nadležnih tužilaštava…. Ovih primjera je zaista mnogo, a nadležni organi su već upoznati s pojedinim. Nažalost ova lista pokazatelja ‘rada’ Mateja Živkovića nije iscrpljena.”

Iz citiranih je odgovora jasno da je Komisija za vrijednosne papire FBiH potvrdila istinitost većine tvrdnji koje je Matej Živković iznio u intervjuu Nacionalu: da nije tražila policijsku zaštitu; da Živković nije razriješen s položaja zamjenika predsjednika Komisije; da mu je Komisija, usprkos tome, uskratila isplatu plaće, a da mu istodobno nije omogućen siguran povratak na posao kao ni rad sa sigurne lokacije. Takvo je postupanje – preciznije, nepostupanje – blago rečeno, čudno. Jer umjesto da učini sve što može da svog visokog dužnosnika na svaki način zaštiti i omogući mu rad, Komisija niti javno zahtijeva što bržu istragu atentata, niti traži zaštitu, niti mu omogućuje rad iz sigurnosti, i to usprkos tome što je 2022. godine, kada je Živković napadnut, rad od kuće zbog koronakrize postao globalno opće mjesto na koje smo se svi navikli. Umjesto svega toga, Komisija svog zamjenika ostavlja nezaštićenog i odlučuje mu ne isplatiti plaću jer nije dolazio na posao, kao da je izostao zbog vlastite lijenosti, a ne zato što je preživio smrtonosni atentat zbog kojega je imao pravo očekivati od svoje tvrtke da učini sve kako bi mu bila zajamčena sigurnost. Ono, međutim, što odgovore Komisije čini dodatno neobičnima jest podatak da je Komisija “u periodu dok je Živković bio na bolovanju donijela nekoliko odluka kojima se dostavlja određena dokumentacija tužilaštvima ili je pak podnijela izvještaje o počinjenim krivičnim djelima”. Ako se ta “određena dokumentacija” i “izvještaji o počinjenim krivičnim djelima” odnose na djelovanje Mateja Živkovića – što bi se iz konteksta moglo zaključiti – znači li to da ga je Komisija, dok se njezin zamjenik predsjednika oporavljao od smrtonosnog atentata, pokušavala osumnjičiti za kaznena djela, istodobno mu ne omogućavajući da se vrati na posao, a onda i da se brani od tih sumnji?

Ako su takve sumnje i opravdane, što ne možemo znati, ne bi li bila elementarna dužnost – uostalom, u skladu s presumpcijom nevinosti – pomoći dužnosniku da se oporavi i vrati na položaj s kojega nije razriješen, pa onda u mirnoj, sigurnoj i proceduralnoj atmosferi pred sudom raspraviti eventualne probleme? Ovako, odgovori Komisije za vrijednosne papire FBiH samo su potvrdili iznimno neugodan dojam koji su izazvale tvrdnje Mateja Živkovića u intervjuu Nacionalu.