U dosadašnjem tijeku zasjedanja Ustavni sud BiH je, među ostalim, Odlukom br. U-6/25 utvrdio da Zakon RS-a o posebnom registru i javnosti rada neprofitnih organizacija ('Službeni glasnik RS' br. 19/25) nije sukladan čl. II/3.i) Ustava BiH i čl. 11. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga je osporeni zakon stavio izvan snage ab initio i odredio da on prestaje važiti od dana njegove objave u 'Službenom glasniku RS' br. 19/25. U obrazloženju Odluke ukazano je na opća načela iz prakse Europskog suda za ljudska prava u svezi bitne uloge udruga u demokratskom društvu, kao i na relevantnu praksu u kojoj je Europski sud za ljudska prava razmatrao Zakon o stranim agentima Rusije, koji je sadržajno gotovo identičan osporenom zakonu RS-a, te zaključio da taj zakon nije sukladan načelu slobode udruživanja. Kako se dodaje, Ustavni sud je zaključio da je osporenim zakonom, kojim su uvedene nove kategorije 'neprofitnih organizacija' i 'agenata stranih utjecaja', za koje su propisane posebne obveze i ograničenja, u potpunosti isključena mogućnost da neprofitne organizacije utječu na predstavnike javne vlasti te im je na taj način zabranjeno obavljati njihove osnovne djelatnosti. 

Pojašnjeno je i da široko formulirani pojmovi 'neprofitnih organizacija' i zabranjenog 'političkog djelovanja' i 'političkih aktivnosti' nisu sukladni sa zahtjevom predvidljivosti jer onemogućuju organizacijama civilnog društva  predvidjeti koja je to granica njihove dozvoljene aktivnosti. Takva formulacija, pak, javnim vlastima omogućava svaku aktivnost organizacija civilnog društva kvalificirati kao zabranjenu te ju sankcionirati. Dalje je istaknuto da označavanje udruga koja se bave 'političkim djelovanjem' ili 'političkim aktivnostima' a koje financijski ili na drugi način pomažu strani subjekti, kao 'agenti stranog utjecaja', ima snažan odvraćajući i stigmatizirajući učinak i znatno otežava njihov rad te stvara negativnu percepciju o tim udrugama u javnosti. 

Podsjeća se i da osporeni zakon podvrgava strane donacije rigoroznom režimu izvještavanja i redovitih i izvanrednih kontrola, kao i da zakon ne sadrži odredbe koje bi jamčile pristup efektivnim pravnim lijekovima radi osporavanja ili traženja preispitivanja odluka donesenih temeljem tog zakona.

Odlukom br. U-7/25 Ustavni sud je utvrdio da Zakon RS-a o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja izvanustavnih institucija BiH ('Službeni glasnik RS' br. 19/25), Zakon RS-a o dopuni Kaznenog zakonika RS ('Službeni glasnik RS' br. 19/25), Odluka o mjerama i zadacima proisteklim iz neustavnih odluka i postupaka izvanustavnih institucija BiH ('Službeni glasnik RS' br. 19/25) i točke 3., 5. i 6. Zaključaka Narodne skupštine RS, usvojeni na 17. posebnoj sjednici 26. veljače 2025., također nisu sukladni Ustavu BiH te je Ustavni sud, stoga, osporene zakone i odluku stavio izvan snage ab initio i odredio da prestaju važiti od dana njihove objave u 'Službenom glasniku RS' br. 19/25, a točke 3., 5. i 6. osporenih zaključaka od dana njihova usvajanja. U obrazloženju odluke Ustavni sud ukazuje na vlastitu praksu u svezi s pitanjem podjele nadležnosti između entitetā i države BiH iz koje proizlazi da pitanja koja nisu izričito nabrojana u čl. III/1. nisu nužno u isključivoj nadležnosti entitetā jer Ustav BiH nadležnosti države BiH propisuje i u drugim odredbama. Ukazano je i na praksu prema kojoj su nadležnosti BiH u oblasti pravosuđa i sigurnosti uspostavljene temeljem čl. III/5. Ustava BiH. Konačno, ukazano je da postupak 'vraćanja' entitetima nadležnosti koje su prethodno uspostavljene kao nadležnost BiH nije per se suprotan Ustavu BiH, ali je za to pitanje isključivo nadležna Parlamentarna skupština BiH.