Piše: V.S.Herceg

Već 28 godina prošlo je nakon zločina u mjestu Grabovica kraj Mostara, kada su pripadnici Armije RBiH, bez ikakvog povoda, u noći od 8. na 9. rujan 1993. godine, mučki ubili 33 civila hrvatske nacionalnosti.

No, do sada su za ove zločine osuđena samo petorica nekadašnjih pripadnika Armije RBiH, na devet godina zatvora osuđen je Mustafa Hota, na deset Enes Šakrak, dok su Nihad Vlahovljak, Sead Karagić i Haris Rajkić osuđeni na po 13 godina zatvora.

Međutim, ostali počinitelji za sada nisu dovedeni pred lice pravde, a nije utvrđena ni zapovjedna odgovornost jer se zločin dogodio u vrijeme operacije Armije RBiH 'Neretva 93' čiji je cilj osvojiti područje pod nadzorom HVO-a od Bugojna prema Mostaru, ovladati dolinom Neretve i izbiti na Jadransko more.

Haaško tužiteljstvo je u postupku protiv Sefera Halilovića, tadašnjeg načelnika glavnog stožera Armije BiH, tvrdilo kako je on izdao zapovijed da se vojnici 9. motorizirane i 10. brdske brigade iz sarajevskog 1. korpusa upute u Jablanicu kako bi doprinijeli operaciji 'Neretva 93', no Haaški sud je Halilovića oslobodio kaznene odgovornosti za taj zločin.

Da je upravo Halilović doveo vojnike za koje se ispostavilo da će uskoro počiniti masakr u Grabovici, već prije osam godina potvrdio je također general Armije Vehbija Karić.

No, on je u svom svjedočenju, koje je javnosti dostupno i na webu, dao i novu dimenziju u zločinu, povezavši ga s drogom te otvoreno naglasivši kako je to "ukaljalo Armiju", ali i da zločince štiti i zataškava politika.

Halilović za kriminalce sklone narkoticima: „Dobri ljudi“

General Armije RBiH Vehbija Karić, koji je preminuo u studenom 2019. godine, u svom svjedočenju pred kamerama Face TV-a u srpnju 2013. godine govorio je o zločinima nad civilima Grabovice.

-Vrlo često sam razmišljao i vrlo često sam više puta pozivan od istražnih, haških organa iz Sarajeva, jer je bilo i nekih insinuacija i na moje ime. Bio sam jedan od trojice ljudi koji smo bili sa Seferom Halilovićem u rukovođenju operacijom 'Neretva' i znam tu situaciju. To je tipičan primjer zločina koji se dogodio od ljudi koji su bili iz X. brigade, a jedan manji broj od Ramiza Delalića. Iako smo predlagali da je kontraproduktivno koristiti te ljude, Sefer je bio mišljenja da su oni dobri ljudi i da će oni moći dati svoj puni doprinos u napadu prema Vrdima, rekao je Karić, time dajući do znanja da se radilo o vojnicima sa sumnjivom vojnom disciplinom i sklonim mnogim ispadima, ali koje je general Halilović ocijenio kao "dobre".

General Armije je rekao kako su mještani Grabovice "pružili gostoprimstvo" vojnicima Armije RBiH, jer u najbližoj Jablanici zbog velikog broja izbjeglica nije bilo mjesta, a dao je i pretpostaviti da je vrlo dobro znao kako je masakr počeo i tko su počinitelji.

-Pošto nismo imali nikakve logistike, Jablanica prenapučena izbjeglicama, upitamo mještane da svako upusti ili štalu, ili šupu ili dio kuće da smjestimo nekoliko dana borce i da prema Vrdima imaju zadatak. Sutradan, bio je rujan, kad su se naspavali i odmorili, jednom od njih je palo na pamet da iz jedne kuće izvedu kravu i zakolju je, a ta krava je hranila dvoje djece. I kad su žena i muž vrisnuli da im ne diraju tu kravu i da je ona spasitelj obitelji, oni su ih ubili. U toj situaciji pobjeglo je dvoje djece i sakrilo se u vrt i nakon toga je nastao masakr od ljudi pomračenog uma, posvjedočio je nekada najbliši suradnik generala Sefera Hallilovića.

„Drogirani kriminalci ubili 30 civila“

General Vehbija Karić u svom svjedočenju naveo je kako su zločine u Grabovici počinili neuračunljivi, drogirani vojnici, ljudi "zamračenog uma", koje je poslije od procesuiranja štitio tadašnji bošnjački, politički vrh.

-Sve su prilike da su se oni, preko Veleža i Prenja, domogli droge jer je put droge išao iz Mostara prema Jablanici, da su se dobro dopingirali po navici iz Sarajeva, i da su to neuračunljivo uradili, pobivši 29 nedužnih civila koji su im napravili gostoprimstvo, primili ih na konak kod sebe, i jednog slučajnog borca kojeg nisu znali, a koji je bio po nacionalnosti Hrvat. I njega ubiše u Grabovici na mostu i baciše ga u Neretvu zato što je po imenu i prezimenu bio Hrvat. Znači to je 30 nedužnih žrtava od kriminalaca kojima i nije bilo mjesto u toj akciji. Da su bili normalni kao drugi borci iz drugih jedinica, taj zločin ne bismo imali koji nosimo na našoj duši, rekao je on.

Počinitelji poznati od početka

Karić je potom naglasio kako je cjelokupno izvješće o ovom zločinu poslano u Sarajevu, kako je formiran istražni tim te da je "sve bilo dokazno pokrijepljeno", ali da jednostavno nije ništa išlo u prilog procesuiranju počinitelja zločina.

-Neki su bili privedeni u Sarajevu i nakon nekoliko dana pušteni, mnogi od njih su završili u Australiji, pobjegli od Bosne i od Sarajeva. Nije nam trebao ni taj, ni zločin u Kazanima, ni Uzdol, ni zločin nad franjevcima u Fojnici kada su ubili dva nedužna čovjeka koji ni po čemu nikoga nisu izazivali... to su samo tri-četiti zločinačke epizode u ovom ratu koje su ukaljale ime Armije u tako svijetloj borbi za opstanak. Nije nam to trebalo. Politika je strahovito tome pogodovala zataškavajući. Oni nama prave još gore stvari smatrajući kako "ne možemo mi protiv naših biti zločinci...", i puštanjem, puštanjem... doveli su nas u situaciju gdje nas danas nikakav deterdžent za ovih nekoliko zločina ne može oprati, zaključio je nekadašnji general Armije R BiH u svom svjedočenju o zločinima u Grabovici.