SARAJEVO — Kada se birači u Bosni i Hercegovini suoče s glasačkim listićima, pred njima se ne nalazi samo popis kandidata, već duboka moralna i politička dilema. 

Pitanje „Za koga glasati?“ već godinama nije pitanje ideologije, ekonomskih programa ili vizije napretka. Ono se transformiralo u potragu za najmanjim zajedničkim nazivnikom preživljavanja u sustavu kojem građani, prema gotovo svim relevantnim istraživanjima javnog mnijenja, više uopće ne vjeruju.

Apatija koja je zahvatila bh. društvo nije plod slučajnosti, već izravna posljedica višedesetljetnog institucionalnog propadanja. Od proglašenja samostalnosti do danas, Bosna i Hercegovina je postala paradigmatski primjer „zarobljene države“. To je sustav u kojem su javne institucije, umjesto da služe građanima, podređene interesima vladajućih oligarhija. 

Ugrubo – kriminal i nemoral vladaju.

Isti šablon, različite zastave

Glavni razlog potpunog gubitka povjerenja leži u uvjerenju javnosti da se svaka vlast, bez obzira na nacionalni predznak ili nominalnu ideološku orijentaciju, ponaša po identičnoj matrici. 

Algoritam vladanja u BiH godinama ostaje nepromijenjen - preuzimanje kontrole nad javnim poduzećima, namještanje javnih nabava i tendera za poduzeća bliska stranačkim strukturama, te patronat nad uvozničkim lobijima koji izravno guše domaću proizvodnju i ekonomiju.

Izvještaji nevladinih organizacija, poput Transparency Internationala, kontinuirano upozoravaju na nevjerojatan broj koruptivnih afera koje nikada ne dobiju pravosudni epilog. Pravosuđe se u očima javnosti često percipira kao instrument zaštite političkih elita, a ne kao neovisni stup vlasti. Kada afere s milijunskim iznosima ostanu zataškane ili završe zastarom, poruka koja se šalje građanima je jasna - zakon nije isti za sve.

U takvom okruženju, službena statistika o rastu BDP-a ili povećanju prosječnih plaća, kojom se političari redovito hvale u predizbornim kampanjama, zvuči kao uvreda za prosječnog građana. 

Inflacija, rast troškova života i stagnacija realnog sektora kreirali su situaciju u kojoj je životni standard u stalnom padu. Dok se na televizijskim ekranima nižu obećanja o europskom putu, stvarni život u BiH odvija se u redovima ispred stranih konzulata, gdje radno sposobno stanovništvo traži kartu u jednom smjeru.

Kreatori kriza

Kako bi skrenule pozornost s ekonomskog nazadovanja i endemske korupcije, vladajuće strukture desetljećima koriste provjereni mehanizam — kontrolirano upravljanje krizama. Proizvodnja međuetničkih tenzija, retorika podjela i stalno podgrijavanje straha od „onog drugog“ služe kao savršen paravan. To je politička valuta koja u BiH najduže traje - ponudi strah, da ne bi morao ponuditi odgovornost.

Zbog toga je potraga za novom, „zdravom“ političkom opcijom izuzetno teška. Čak i kada se na sceni pojave nove stranke s reformskom agendom, one se brzo suočavaju s brutalnim realnostima bh. političkog tržišta. 

Ulaskom u koalicije na bilo kojoj razini vlasti, nove opcije često bivaju usisane u isti klijentelistički sustav, gubeći autentičnost i povjerenje onih koji su u njima vidjeli nadu. Građani stoga s pravom postavljaju pitanje: postoji li uopće alternativa ili tek nova lica koja čekaju svoj red na pristup javnim resursima?

Kako vratiti povjerenje u praznu kutiju?

Povratak povjerenja u javni sustav i političke stranke u Bosni i Hercegovini bit će dugotrajan i bolan proces, koji ne počinje i ne završava samo jednim izbornim ciklusom. Da bi se napravio odmak od trenutnog stanja, ključni su brojni koraci, ali oni bi mogli doći približavanjem Europskoj uniji, što bh lideri maksimalno zaustavljaju. 

Korjenita reforma pravosuđa - Bez procesuiranja visoke korupcije i uklanjanja političkog utjecaja iz sudnica i tužiteljstava, nijedna politička promjena neće biti održiva.

Transparentnost javnog novca - Potpuno otvaranje podataka o javnim nabavama, zapošljavanju u javnom sektoru i trošenju proračunskog novca jedini je način da se presijeku klijentelistički lanci.

Jačanje integriteta izbornog procesa - Građani moraju biti sigurni da je njihov glas prebrojan onako kako je ubačen u kutiju. Uvođenje novih tehnologija i strože kontrole na biračkim mjestima ključni su za vraćanje vjere u smisao glasanja.

To su neki od koraka koji bi konkretno značili napredak. Međutim, svjetlosnim godinama smo daleko od toga. 

Fantaziranja 

Zdrave opcije prepoznat će se po tome što u fokus stavljaju poreznu reformu, rasterećenje gospodarstva, zdravstvenu zaštitu i obrazovanje, umjesto stalnog redefiniranja povijesnih i ustavnih pozicija. Ali, one koje o tome pričaju realno. Ono što dosada vidimo jeste čisto fantaziranje o brutalnom jačanju ekonomije. S druge strane, većina građana ne može kupiti ni Nutellu djeci!

Da! Bosna i Hercegovina se nalazi na raskrižju između potpune institucionalne paralize i postupnog buđenja svijesti građana. Glasati u BiH danas znači odbaciti ulogu pasivnog promatrača i shvatiti da apatija hrani upravo onaj sustav protiv kojeg se građani bune. 

Izbor možda jeste težak i ponuda je oskudna, ali odustajanje od izbora znači prepuštanje sudbine onima koji su sustav i zarobili.

Ali, kada pogledate što se nudi na 'meniju', stvarno je teško izabrati. Potpuno zdrava opcija trenutačno ne postoji. Biramo između većih i manjih štetočina. Sretno nam svima bilo. 

D. L.