Okružno javno tužiteljstvo Banja Luka je za godinu dana saslušalo 40 svjedoka, naložilo vještačenje uzoraka obdukcije te prikupilo i pregledalo oko tisuću stranica dokumenata. Odgovora na pitanje gdje je Sara još nema.

Piše: Mubarek Asani (CIN)

www.cin.ba

Prije godinu dana Centar za istraživačko novinarstvo (CIN) je objavio dokumentarac “Gdje je Sara?” o nestalim banjalučkim bebama majki Aleksandre Blagojević i Nataše Stijak koje su se porodile u Univerzitetskom kliničkom centru Republike Srpske (UKCRS) 2018. godine.

Nakon objave dokumentarca 1. travnja 2024. godine Okružno javno tužiteljstvo Banja Luka je po službenoj dužnosti formiralo predmet. Za godinu dana Tužiteljstvo je saslušalo 40 svjedoka, naložilo vještačenje uzoraka obdukcije te prikupilo i pregledalo oko tisuću stranica dokumenata. Međutim, odgovora na pitanje gdje su bebe i tko je odgovoran za njihov nestanak još nema.

Tužiteljstvo je utvrdilo da je UKCRS-a nakon smrti vršio obdukciju bebe Sare te da posjeduje parafinske kalupe s uzorcima organa i tkiva koji su izuzeti prilikom obdukcije. Tužiteljstvo je tražilo DNK vještačenje i kalupi su uspoređeni s brisom njene majke Aleksandre Blagojević.

Vještačenje je pokazalo da uzorci tkiva pripadaju Sari, rekla je novinarima CIN-a Blagojević.

-Dobro, znači, po tome ispada da je moje dijete umrlo i da je negdje sahranjeno. Znači, dijete je umrlo? Kaže, da! Pa, rekoh, dobro gdje je? Odgovor nije dobila.

I dalje bez odgovora

Tokom godinu dana Tužiteljstvo je izuzelo medicinsku dokumentaciju sa UKCRS-a te iz Doma zdravlja Banja Luka. Iz JK „Gradsko groblje“ Banja Luka su izuzeli matične knjige sahranjenih i mrtvačnice te dokumentaciju koju Groblje posjeduje o preuzimanju preminule djece, smještanju u mrtvačnicu i njihovom sahranjivanju.

Od Zavoda za sudsku medicinu RS-a Tužiteljstvo je pribavilo i dokumentaciju koja se odnosi na izvršene ekshumacije i DNK vještačenja.

Osim majki i njihovih obitelji saslušani su svi liječnici i medicinsko osoblje zaposleno u UKCRS-u koji su na bilo koji način sudjelovali u ovim predmetima, kao i rukovodstvo „Gradskog groblja“, tj. bivši i sadašnji direktor ustanove, te radnici koji su preuzeli preminulu djecu sa UKCRS-a, smjestili u mrtvačnicu „Gradskog groblja“, pripremali mrtva tijela za sahranu i vršili ukop.

Postupajući tužitelj je izdao naredbu za medicinsko vještačenje medicinske dokumentacije s ciljem da se utvrdi da li je bilo propusta u vođenju trudnoće, porodu i liječenju majke Aleksandre Blagojević i bebe Sare te majke Nataše Stijak i njene bebe.

Tužiteljstvo je novinarima CIN-a reklo da vještačenje još nije završeno.

Ovo nije prvi put da Tužiteljstvo vrši provjere u ovom predmetu. Sarini roditelji Aleksandra Blagojević i Miloš Kuprešanin su im još 2019. godine prijavili sve što im se desilo nakon čega je formiran predmet.

Međutim, u listopadu 2021. godine tadašnja tužiteljica Zorica Baroš je donijela Naredbu o neprovođenju istrage na osnovu izvještaja dvojice vještaka koji su zaključili da u postupcima medicinskih radnika nije bilo elemenata propusta. Tužiteljstvo tada nije propitivalo gdje je sahranjena Sara iako su roditelji i to napisali u službenim izjavama.

Izrevoltirani odnosom Tužiteljstva, Aleksandra i Miloš su uradili ekshumaciju koja je pokazala da Sara nije sahranjena u grobu pod njenim imenom. Iz „Gradskog groblja“ su rekli da je došlo do zamjene grobova i da je Sara najvjerojatnije sahranjena u grobu pored, ali da je potrebna suglasnost druge majke za novu ekshumaciju.

Tada se Aleksandra obratila CIN-u. Tokom istraživanja novinari su uspjeli doći do Nataše Stijak, majke bebe koja je trebala biti sahranjena u ovom grobu, koja je dala pristanak za ekshumaciju. Rezultati DNK analiza su otkrili da u navedene grobove nije sahranjena ni Sara, ali ni beba Nataše Stijak.

Za kratko vrijeme dokumentarac „Gdje je Sara?“ na CIN-ovom YouTube kanalu ima skoro 900 tisuća pregleda, a svjedočenja Aleksandre i Nataše su izazvala veliku uznemirenost javnosti. Pokrenuta je i rasprava u Narodnoj skupštini RS-a (NSRS) gdje su pojedini poslanici od predstavnika vlasti tražili odgovore.

Poslanik Đorđe Vučinić je novinarima rekao da ga je dokumentarac jako potresao i da je već na narednoj sjednici NSRS-a upitao entitetskog premijera Radovana Viškovića o slučaju nestale bebe Sare.

-Nisam mogao da vjerujem da se takve stvari dešavaju u našoj državi, rekao je Vučinić.

-Ja sam iz medija mogao da pratim isto kao i Vi. (…) Ja mogu samo da kažem: puna podrška će biti ako se bilo tko obrati Vladi, i iz Tužiteljstva, i od obitelji i od bilo koga. Ako nešto mi trebamo u tom procesu da damo, (…) stojimo na raspolaganju, odgovorio je tada premijer Višković.

Višković je pozvao nadležne organe da rasvijetle ovaj slučaj i javno iskazao spremnost da primi roditelje na sastanak. Mjeseci su prolazili, ali poziv roditeljima za sastanak nije stizao.

-Znači, nešto se veliko krije, kaže Milan Savanović, poslanik u NSRS-u.

On je krajem studenog prošle godine na sjednici NSRS-a ponovo upitao premijera Viškovića zašto nije pozvao roditelje nestalih beba na sastanak kako je obećao. Nekoliko dana nakon toga Aleksandra i Miloš su dobili poziv za dugoočekivani sastanak. Premijer im je obećao financijsku pomoć za udruženje za podršku roditeljima nestale djece koju Aleksandra i Miloš uskoro osnivaju.

Savanović ne vjeruje u iskrenost nadležnih da rasvijetle ovaj slučaj.

 -Naravno da ne vjerujem! Vidim da je to jedno zamotano kolo. (…) To se sve svodi na istu priču: vrti se uokolo. Nema odgovornih, zato se i razvlači (…) da ljudi izgube interes oko toga, kaže Savanović i dodaje da zbog toga javnost treba ostati budna.

-Nije Sara nestala Aleksandri i Milošu! Sara je nestala meni, tebi, Mirku, Slavku, Adnanu, Goranu, Peri, Đuri, razumiješ me! Jer, to se dešava našoj djeci, zaključuje on.