Ponude koje se ne odbijaju. To su one koje stvarno smijete odbiti… i zapravo uopće nisu ponude. Razina ispod su 'ponude koje se ne odbijaju', koje se od ovih prvih - razlikuju po navodnim znacima i koje se zapravo - mogu odbiti. Ali je mogući dobitak, uz odgovarajući pritisak, toliko velik da to napravi razliku između hrabrih i onih koji to nisu. Sergej Jakirović? On je bio hrabar. Ali zapravo i više od toga. Možda malčice i lud. 

Malo je trenera koji bi odbili ponudu zagrebačkog Dinama. No Sergej Jakirović upravo je to učinio. I maksimalno zarizikao. Da, našao se, po vlastitom priznanju, na toj nekoj kavi u Međugorju, u zimu 2021. popričao s nekim ljudima, ali sezonu  je završio u Zrinjskom. Kojeg je odveo do rekordne konačne prednosti od velikih 27 bodova u odnosu na Tuzlu City. 

I da, rekao je tada Profa da 'nije odbio Dinamo'… rekao je tada ovo: 'Bilo je neslužbenih i ozbiljnih razgovora, ali nisam htio ići na silu protiv Zrinjskog. Ja sam mlad trener, a došao sam vrlo blizu ozbiljnog rezultata. Ima vremena za te izazove.' 
Kako god da je ispalo, bilo da je riječ o dogovoru dvaju klubova da taj transfer sačeka ili o Jakirovićevoj hrabrosti, on te zime nije došao u Maksimir. I to je već po sebi bila jedna situacija koju je bilo teško provariti. Možda njemu najviše. Sigurno mu nije bilo lako progutati mogućnost da Dinamo drugi puta ne zovne. Trebao je biti strpljiv. Što nije bio u potpunosti. Što je opet bilo razumljivo. 

Najprije je preuzeo Rijeku, a onda 's plaže preuzeo poziv' koji ga je doveo tamo gdje je sada. U Dinamo koji je svježe, deveti puta, izborio skupine Lige prvaka, pri tom si priskrbio i UEFA-inih 34 milijuna eura. 

Iz ove perspektive djeluje kao da nije mogao pogriješiti. Ali tu ćemo se opet vratiti do one konstatacije iz uvoda… o hrabrosti i ludosti. 

- Da bih otišao iz Zrinjskog, ponuda treba biti prava, ne samo u financijskom, nego i u sportskom smislu, govorio je još u vremenu dok je boravio tu, Pod Bijelim brijegom, podcrtavajući to kako teži idealnom trenerskom transferu/transferima, ali njegov dolazak u Dinamo dogodio se u nimalo idealnom trenutku. 

Jer taj drugi poziv u Maksimir došao je u trenucima kada je Dinamo rasprodao ekipu i suočio se s probuđenom konkurencijom u vidu Hajduka i Rijeke. Konkurencijom s kojom se u kombinaciji s velikim europskim izazovima u jednom trenutku i nije najbolje nosio, ali nakon što su Modri ispali od PAOK-a, a Uprava mu pametno ukazala povjerenje, fokus je u potpunosti prebačen na prvenstvo koje je na papiru nikad slabiji Dinamo na koncu i uzeo. Jakirovićevoj Rijeci. Hajduku je uzet Kup i modra se mašina zahuktala, a Jakirovićevo strpljenje i ludost zbog silnog rizika da i nakon Dinama ostane samo jedan od prolaznika Maksimirom, dali ploda. A rizik je u njegovom slučaju bio stvaran – jer se radi o izrazito ambicioznom treneru koji manijakalno živi nogomet. 

Da, poanta je da sreća prati hrabre… i lude. Ali i da takvi ne možete biti tek tako - kad odlučite to. Morate imati ono nešto, ambiciju, 'drive', a Jakirović tih sastojaka ima napretek. Što se vidi i na njegovom Dinamu koji Qarabag nije ubio nekom igrom, ali jeste rezultatom (5:0). Odlučnošću. Fokusiranošću na konačni cilj. 

Hrabri i ludi, Jakirović i Dinamovci sada se imaju priliku pokazati u novom formatu Lige prvaka koji će im zbog činjenice da će sa svakim od osam protivnika igrati jednom pružiti i više šansi da iznenade. Mada, ni Dinamo ni Jakirović više nisu nepoznanica. Što je sigurno dobar pokazatelj do kuda je i u kolikom roku dogurao dojučerašnji strateg Plemića... 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba