Norvežani nikako neće po dobrom pamtiti domaće im Svjetsko prvenstvo u rukometu, ali druga dva domaćina, Hrvatska i Danska, itekako hoće. Bilo je to predvidljivo, ali i nepredvidljivo prvenstvo. 

Danska je izdominirala, što je u potpunosti opravdalo očekivanja, ali da je bilo dosadno – daleko od toga. A da ne ispadne tako, najviše je dala Hrvatska koje neočekivano zaigrala u finalu u Oslu, ali koja bi ovaj srebrni povratak među elitu - morala iskoristiti i u godinama koje idu. 

Sigurdsson, naravno, ostaje 

- Osjećam se pomalo prazno, bilo je pomalo razočaravajuće, htjeli smo da utakmica ostane duže otvorena. Moramo čestitati Danskoj, imaju sjajnu momčad bez nedostataka. Igrali smo odlično, možda ne ovog puta, ostali smo bez Mamića pa smo morali improvizirati.

Komentar do kraja potrošenog hrvatskog izbornika Dagura Sigurdssona nakon velikog finala u Oslu kojeg su Danci dobili 32:26 i tako otišli do svog četvrtog vezanog zlata sa svjetskih prvenstava, druge medalje s velikih turnira nakon slavlja na Olimpijskim igrama u Parizu prošlog ljeta. 

Sigurdsson je stigao uz navijačku skepsu, ali ostat će – jer se u međuvremenu promijenila percepcija tribina, jer je Hrvatska opet, nakon pet godina, u vlasništvu medalje. 

- Došao sam kako bih dobio strast i emocije, osjećam se kao da sam ponovno rođen. Došao sam pokušati pomoći momčadi vratiti se na vrh. Skoro smo u tome i uspjeli, skoro smo na samom vrhu. Sada moramo sjesti i isplanirati što dalje kako bismo bili zaista spremni. Moramo se koncentrirati da za Olimpijske igre imamo top momčad. Ostajem izbornik, to uopće nije upitno. Osjećam se odlično, jako prihvaćeno, obožavam ovu atmosferu, volim momčad i njezin duh, poručio je Islanđanin. 

Karačiću danas doček u Mostaru

Dakle, Sigurdsson ostaje, ali nekim je igračima netom završeno prvenstvo - bilo oproštajno. Otišao je nakon 19 godina u reprezentaciji Domagoj Duvnjak, otišao je i Mostarac Igor Karačić.  

- Nisam tužan, prelijepo mi je bilo svih ovih dana. Presretan sam, možda je mogao biti bolji osjećaj na kraju, ali nisam mogao poželjeti bolji način da se oprostim od reprezentacije nego sa srebrnom medaljom, poručio je Karačić koji je s Hrvatskom prije ove oproštajne medalje osvojio i europsko srebro 2020. godine te broncu četiri godine ranije.

- Svaka medalja s reprezentacijom mi je draga, ali ovoj se nisam nadao. Sve je vodilo prema tome da će biti dečki bez mene, no zvali su me i došao sam. Mogla bi se i knjiga napisati o tome što se sve dogodilo, ali završili smo turnir tako da smo u Hrvatskoj posljednju utakmicu pobijedili, poručio je Mostarac kojeg će u njegovu gradu dočekati danas. 

- Uzbuđen sam zbog dočeka, ovi dečki su to zaslužili, nadam se da će doći što više ljudi jer je ova reprezentacija to zaslužila. Moram se zahvaliti svim prijateljima i obitelji, posebno supruzi koji su to sve trpjeli zbog mene. Tu je i moj prijatelj i kapetan Domagoj Duvnjak, zajedno smo ušli sa zlatnom medaljom 2006. u Estoniji, htjeli smo izaći sa zlatom, ali nismo uspjeli, zaključio je.

I Ljubuški dočekuje 

Hercegovina je generalno i dalje pod dojmom Svjetskog prvenstva pa ćemo tako doček za srebrne Hrvate imati – i u Ljubuškom. Zapadnije od Mostara dočekat će Davida i Mateja Mandića, Ivana Pavlovića, sve odreda bivše Skaute, ali i aktualnog igrača Izviđača Diana Ćešku. Spominjali su se i mogući dolasci Marina Jelinića i Zvonimira Srne… uglavnom, ništa iznenađujuće kada je u pitanju Ljubuški i reprezentacija Hrvatske – koja je sigurno najveće iznenađenje minulog prvenstva. 

Najprije se treba sjetiti svih problema s ozljedama (Matej Mandić, David Mandić, Duvnjak, Cindrić, Martinović koji je šepao u finalu), ali i defetističke atmosfere nakon poraza od Egipta u prvom krugu… na koji se kao naručena zalijepila priča o inicijalno slaboj posjeti u Zagrebu… što se kasnije, kada su počele stizati pobjede, brzo promijenilo.

No, brz i dinamičan kakav jeste, posebno kada ga igra Danska, rukomet je još jednom pokazao kako se stvari mogu preko noći promijeniti, kako se u finalu protiv favorita svih favorita sasvim neočekivano može naći tim kojeg je malo tko vidio tako daleko. Koji bi nošen ovim uspjehom, pa čak i bez Duvnjaka i Karačića, na idućem velikom turniru trebao iskoristiti ovaj moment iz Zagreba i Osla. Posebno jer će Sigurdsson ostati, jer će u međuvremenu nove snage, poput Pavlovića i Ćeške, dodatno ojačati. 

Piše: Slaven Nikšić
desk@dnevni-list.ba