Sergej Barbarez, izbornik nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine, predstavio je svoju autobiografiju „Kreisläufe – Wie ein Krieg mein Leben veränderte“ (Krugovi – Kako mi je rat promijenio život) u Njemačkom nogometnom muzeju u Dortmundu. Promocija je privukla veliki broj posjetitelja, a posebno ga je dirnula podrška navijača i sunarodnjaka koji su došli podijeliti s njim ovaj važan trenutak.

V-elika čast i privilegija moju knjigu predstaviti u Njemačkom nogometnom muzeju u Dortmundu. Hvala svima na velikom odazivu, a pogotovo mojim Bosancima i Hercegovcima. Činite me najponosnijim selektorom na svijetu. Hvala od srca, voli vas vaš Sergej, poručio je Barbarez nakon promocije.

Autobiografija, koju je napisao u suradnji s hamburškim sportskim novinarom Sebastianom Wolffom, mnogo je više od priče o nogometnoj karijeri. To je osobno svjedočanstvo o odrastanju u Mostaru, odlasku u Njemačku, ratnim okolnostima koje su mu promijenile život te putu od neizvjesnosti i prilagodbe novoj sredini do statusa jednog od prepoznatljivijih napadača Bundeslige.

21. 12. 1991.

Datum 21. prosinca 1991. godine Sergej Barbarez nikada neće zaboraviti. Tada dvadesetogodišnji nogometaš planirao je božićne i novogodišnje blagdane provesti kod rodbine u Hannoveru, nakon čega se namjeravao vratiti u rodni Mostar. Međutim, putovanje koje je trebalo trajati samo dva tjedna pretvorilo se u odlazak bez povratka.

Njegov otac Ljubo imao je drukčiji plan, o kojem Sergej gotovo ništa nije znao. Zajedno s Anom, njegovom tadašnjom djevojkom, a danas suprugom, starim Golfom „kecom“ odvezao ga je iz Mostara do sarajevske zračne luke.

Barbarez se prisjeća neobične atmosfere tijekom putovanja. Otac je malo govorio, a on je osjećao da nešto nije u redu, iako nije postavljao pitanja. Nedavno je potpisao prvi ugovor s Veležom i odslužio vojni rok, pa nije mogao ni zamisliti da se u svoj grad neće tako brzo vratiti.

Posebno potresni dijelovi autobiografije odnose se na prizore sa sarajevskog aerodroma, gdje su brojni ljudi pokušavali napustiti zemlju.

-Kad se sjetim tog dana koji mi je promijenio život, osjećam vrevu i užurbanost posvuda oko sebe, uznemirene ljude koji su htjeli napustiti našu domovinu. Posebno majke sa svojom djecom, koje su sa sobom imale malo više od mene. Strah im je sjao u očima, a plač beba probijao mi je um poput sirena. Krici koji su mi i danas u glavi, zapisao je Barbarez.

U autobiografiji navodi kako tada nije bio svjestan razmjera tragedije koja je zahvatila njegovu domovinu.

-U ratu je bilo gotovo 100.000 mrtvih; dva milijuna ljudi pobjeglo je iz svoje zemlje. Bio sam jedan od njih. Samo to tada nisam znao, prisjetio se.

Posebnu simboliku ima i činjenica da je Barbarez, kako navodi u knjizi, uhvatio jedan od posljednjih redovitih letova tadašnje jugoslavenske zrakoplovne kompanije JAT iz Sarajeva prema Hamburgu, gradu koji će kasnije postati njegov novi dom.

-Zapravo sam uhvatio jedan od posljednjih redovitih letova tadašnje jugoslavenske zrakoplovne kompanije JAT iz Sarajeva. Išao je u Hamburg, od svih mjesta, moj sadašnji dom, napisao je.

S vremenskim odmakom, Barbarez svoj odlazak iz Bosne i Hercegovine promatra s pomiješanim osjećajima. Svjestan je tragedije koju je rat donio njegovoj zemlji, ali i činjenice da mu je upravo odlazak omogućio novi život.

-Godine 1991. napustio sam svoju zemlju i otišao u Njemačku. Zvuči nevjerojatno jer je moja domovina toliko propatila i jer i danas, kada izađem iz hotela naše reprezentacije u Sarajevu, na pročeljima kuća još vidim rupe od metaka. Ali u Njemačku sam otišao na početku rata i toj životnoj prekretnici dugujem život u kojem sam postao sretan, iskreno je priznao.

Novo poglavlje

Dolazak u Njemačku značio je početak potpuno novog poglavlja. Barbarez je morao pronaći svoje mjesto u nepoznatoj sredini, prilagoditi se novom životu i izboriti priliku u njemačkom nogometu. Put nije bio jednostavan, ali je upornošću i nogometnim talentom postupno gradio karijeru. Najveći trag ostavio je u Hamburger SV-u, za koji je odigrao 216 utakmica i postigao 76 pogodaka.

Vrhunac njegove klupske karijere dogodio se u sezoni 2000./2001., kada je osvojio naslov najboljeg strijelca Bundeslige. Ipak, iza uspjeha i lijepih uspomena ostala su i razočaranja koja su, kako otkriva u autobiografiji, duboko obilježila njegov odnos s hamburškim klubom.

Njemački mediji, među njima i Bild, već su objavili pojedine dijelove knjige u kojima Barbarez govori o tri velika razočaranja: izgubljenoj kapetanskoj traci, odlasku iz HSV-a bez odštete te neuspjelom pokušaju da nakon završetka igračke karijere postane sportski direktor kluba.

Prvo razočaranje dogodilo se 2004. godine. Nakon četiri sezone u HSV-u Barbarez se nadao da će preuzeti kapetansku ulogu. Međutim, tadašnji trener Klaus Toppmöller odlučio je traku povjeriti Tomasu Ujfalušiju, a nakon njegova odlaska kapetan je postao Daniel van Buyten. Barbarez je posumnjao da je u toj odluci utjecaj imao i tadašnji čelnik kluba Bernd Hoffmann.

-Vjerujem da je i tadašnji predsjednik uprave Bernd Hoffmann imao prste u tome. Možda me nije želio za kapetana ili je želio podići cijenu Ujfalušiju, naveo je u autobiografiji.

Još teži udarac uslijedio je 2006. godine, kada nisu uspjeli dogovoriti nastavak suradnje. Nakon 216 nastupa i 76 pogodaka za HSV, Barbarez je napustio klub bez odštete i karijeru nastavio u Bayer Leverkusenu. Posebno ga je pogodio način na koji su vođeni pregovori. Odlučujući razgovor o novom ugovoru bio je zakazan tek nakon posljednje utakmice sezone, što je doživio kao jasan znak da klub nema ozbiljnu namjeru zadržati ga. Ipak, najveće razočaranje nije doživio na terenu, nego nekoliko godina nakon završetka igračke karijere.

Godine 2010. Barbarez je bio član Nadzornog odbora HSV-a i slovio je za glavnog kandidata za mjesto sportskog direktora. Činilo se da će dobiti priliku započeti novo poglavlje u klubu kojem je dao veliki dio svoje nogometne karijere. No, neposredno prije sastanka s Berndom Hoffmannom, predsjednik Nadzornog odbora Horst Becker obavijestio ga je da više nije kandidat za tu funkciju. Umjesto njega, posao je trebao preuzeti Bastian Reinhardt.

Takav rasplet Barbarez je doživio kao izdaju, nakon čega je odlučio napustiti i svoju tadašnju funkciju u klubu.

-Osjećao sam se izdanim i donio sam odluku – podnio sam ostavku, prisjetio se u autobiografiji.

Bez uljepšavanja

Barbarez ističe kako je već godinama osjećao potrebu ispričati svoju životnu priču, bez uljepšavanja i skrivanja teških trenutaka.

-Godinama u sebi nosim želju da ispričam svoju priču. Svoju cijelu priču. O počecima. O zaobilaznim putevima i pogrešnim skretanjima. O neočekivanim preokretima koji su zauvijek promijenili moj život. O trenucima koji su me oblikovali, stavljali pred izazove i ponekad dovodili do samih granica. To je priča o boli, ponosu i iznad svega dubokoj zahvalnosti. To je moja priča. Sa svim svojim usponima i padovima. Bez uljepšavanja. Iskreno. Iz dubine srca, napisao je.

Danas, kao izbornik reprezentacije Bosne i Hercegovine, Barbarez na poseban način doživljava svoju povezanost s domovinom. Odlazak iz Mostara, koji je početkom devedesetih trebao biti samo kratko putovanje, odredio je njegov životni put, ali nije umanjio osjećaj pripadnosti zemlji iz koje je krenuo.

Naprotiv, sada želi barem dio onoga što mu je život pružio vratiti svojoj domovini.

-Sada želim nešto vratiti. I ovdje, više nego ikada prije, osjećam da to mogu učiniti. Barem mali dio sreće koju sam pronašao, poručio je.

Autobiografija „Kreisläufe“ tako donosi mnogo više od uspomena na nogometne utakmice, pogotke i uspjehe. Ona je svjedočanstvo o jednom neplaniranom odlasku, ratnom vremenu, obiteljskim odlukama, osobnim razočaranjima i novom početku. Priča o mladiću koji je iz Mostara otišao ne znajući da se možda nikada neće vratiti istim putem, a danas se, s klupe reprezentacije Bosne i Hercegovine, nastoji odužiti zemlji koja je ostala najvažniji dio njegova identiteta.

F. I.